Laburisti se moraju založiti za dublje usklađivanje s EU-om

Dobar dan. Dugo čekate na pristojno izvješće o Brexitu i kako to popraviti, a onda se pojave dva odjednom. . . bio je naporan tjedan u Brexitlandu.

Izvješća – jedno koje je napisalo UK u think-tanku Changing Europe, a drugo skupina proeuropskih konzervativaca (znam) – uredno sažimaju dvije dimenzije priče o Brexitu.

Nadolazeći izazov za buduću laburističku vladu – a to neće biti lako – bit će da ih vjenča.

Izvješća vrijedi pročitati u cijelosti, ali da sažmemo, dokument UKICE-a u biti je pregled na 47 stranica o tome kako se odigrao Brexit – golema distrakcija koja je opteretila britansku državu.

Promatrači Brexita bit će upoznati s popisom optužbi — neuspjeh u pravilnom raspoređivanju regulatora resursa, nered oko UK Reacha, polagano umiranje sheme UKCA oznaka, paradoks da je obećanje da će se ukinuti svi zakoni iz doba EU-a “istisnulo” potencijalno temeljitiji strateški pregled”.

Ukratko, bila je to užasna zbrka koja je oduzimala mnogo vremena jer je gravitacija neumitno povukla san Brexitera o okretnoj Britaniji koja se ruši. Kao što izvješće UKICE zaključuje, s majstorskim podcjenjivanjem.

“Politički režim nakon Brexita nije krenuo u jasnom smjeru i ministri još uvijek uče kako koristiti svoje novo diskrecijsko pravo. . . Iznad svega, iako Brexit troši puno vladinih kapaciteta, još uvijek nije jasno kakvu vrstu države UK želi nakon Brexita.”

Što nas dovodi do drugog izvješća Konzervativnog europskog foruma, pro-EU skupine kojom predsjeda Sir David Lidington koji je bio ministar za Europu Torijevaca u trenutku Brexita i rijetki engleski političar koji je teško djelovao na EU.

Rezultat je u biti popis ispravaka Sporazuma o trgovini i suradnji između EU i UK-a, i to vrlo dobar popis. To je zato što se temelji na svjedočanstvima i uvidima skupine ljudi koji zapravo pokreću i stvaraju stvari.

Predlaže, između ostalog, veterinarski sporazum kojim se ukidaju izvozni zdravstveni certifikati (EHC); povezivanje shema određivanja cijena ugljika između EU-a i UK-a; recipročni sporazum o mobilnosti mladih (i možda profesionalne); dublja energetska suradnja; pridruživanje Pan-Euro-Mediteranskoj konvenciji kako bi se ublažila pitanja ‘pravila o podrijetlu’; i postati dio sigurnosne zone EU/EEA kako bi se ukinule deklaracije o sigurnosti i sigurnosti.

Ali da bi se te stvari dogodile – a neke od njih neće biti lake s gledišta EU-a – laburisti će morati razviti strateški pristup upravljanju odnosima s EU-om koji je tako očito nedostajao od 2016.

A tada će trebati pronaći malo političke hrabrosti da iznese argumente za dublje usklađivanje s EU-om i povećanu osobnu i profesionalnu mobilnost – hrabrosti koje do danas nije bilo.

Kada je Sir Keir Starmer prošlog rujna upitan hoće li se Ujedinjeno Kraljevstvo uskladiti sa standardima hrane (potrebno za smisleni veterinarski sporazum koji uklanja EHC), umjesto da iznosi (jednostavni) argument da bi to dovelo do jeftinije hrane i sigurnijih linija opskrbe. Duck and cover nije strategija, osim možda za pobjedu na izborima.

Kako stvari stoje, barem javno, buduća laburistička vlada ima samo crvene crte (bez članstva u jedinstvenom tržištu ili carinskoj uniji) i obećanje da će otvoriti sigurnosni dijalog s EU-om početkom 2025. za koji se, nada se, krvariti u popravljanje ekonomske situacije odnos.

Nitko se ozbiljno ne bi usprotivio ideji dubljeg dijaloga s Bruxellesom s obzirom na širu stratešku situaciju u Washingtonu i Ukrajini.

Ima smisla kao neutralna polazna točka, ali izazov je osigurati da kada teški interesi dođu u igru ​​(kao što će biti u bilo kojim pregovorima o poboljšanju suštine TCA-a) to ne postane strategija odugovlačenja — za obje strane — i pogodan prostor za EU da parkira britanski problem.

Ali što je još hitnije, koherentna strategija za Europu – uključujući dobro osmišljen cilj sjevernjače za buduće odnose – nužna je posljedica značajne industrijske strategije i strategije rasta kod kuće.

Kako Ujedinjeno Kraljevstvo ima koherentnu domaću strategiju o prijelazu na nultu mrežu, o sigurnosti hrane, o resursima regulatora, o upravljanju razlikama i — šire rečeno — privlačenju ulaganja, bez koherentne strategije za Europu?

• Ministar koji od kancelarke traži novac za zapošljavanje regulatora mora znati je li plan Ujedinjenog Kraljevstva usklađivanje ili odstupanje? U hrani? U farmaciji? U kemikalijama?

• Tvrtka koja razmišlja o ulaganju u kemijsku i farmaceutsku industriju, drugu najveću britansku izvoznu robu, mora znati što se događa s britanskom verzijom sustava za upravljanje kemikalijama Reach? (Ovo je sada važno, pogledajte samo loše brojke o trgovini u UK-u navedene u .)

• Režim graničnog poreza EU-a na ugljik (CBAM) već je i uskoro će povećati troškove izgradnje obnovljivih izvora energije u Sjevernom moru koji su potrebni za postizanje ciljeva nulte neto emisije. Taj dio divergencije poskupljuje i negativno će utjecati na razvoj budućih projekata.

Brexit se tako često odnosio na izbjegavanje teških izbora. Ali ako Starmerova vlada ozbiljno želi biti najbrže rastuće gospodarstvo u G7, tada će se morati suočiti s tim pitanjima. Vladati znači birati.

Argument za trenutni oprez je da se laburistima ne smije odvratiti od pobjede na izborima ili riskirati otuđenje pro-Brexit ‘Crvenog zida’ ili dati Torijevcima bilo kakvu priliku da generiraju priču o izdaji Brexita. Razumljivo, možda.

Pitanje je, dakle, hoće li laburisti, nakon što budu izabrani, smoći hrabrosti za svoja uvjerenja – kakva god ona bila.

Hoće li argumentirati potrebu za usklađivanjem (jeftinije cijene, poboljšana trgovina za proizvođače u Crvenom zidu) i povećanu mobilnost u EU (na temelju zapošljavanja NHS-a i rasta gospodarstva) što trenutačno ne može?

Novoizabranoj Starmerovoj vladi možda neće biti lakše iznijeti te argumente u uredu nego u kampanji. S obzirom na potrebne promjene, nova laburistička administracija možda neće imati golemu većinu, suočit će se s intenzivnim fiskalnim pritiskom i može očekivati ​​da će biti napadnuta od strane populističke desnice, dok će se za tu većinu potencijalno oslanjati na marginalne zastupnike iz redova onih koji su se nedavno vratili naklonjeni Brexitu izborne jedinice.

U takvim okolnostima, možda će biti lakše općenito slijediti vodstvo Torijevaca i petljati dalje. A onda će za pet godina istraživači iz Ujedinjenog Kraljevstva u Europi koja se mijenja napisati još jedno izvješće o besplodnom radu britanske države, a Lidingtonov vrijedni popis popravaka i dalje će biti na polici skupljajući prašinu, uz laburističku ‘strategiju rasta’ ‘.

Brexit u brojkama

Brexit je uvijek trebao biti proizvodna shema koja će – čak i da nije dovela do stalne političke nestabilnosti – apsorbirati velik dio kapaciteta britanske države za konstruktivno kreiranje politike koja povećava produktivnost.

Ovotjedni grafikon iz izvješća UKICE-a pokazuje tu stvarnost u obliku broja državnih službenika zaposlenih u Uredu vlade, odjelu poljoprivrede Defra, Odjelu za međunarodnu trgovinu (sada pripojenom poslovanju) i Ministarstvu unutarnjih poslova.

Analiza Instituta za vladu otkriva da je Brexit bio “ključni razlog” za povećanje broja osoblja za oko 100.000 od referenduma o EU, što čini oko polovicu rasta, zajedno s pandemijom Covid-19 i rješavanjem zaostalih zahtjeva za azil.

Razvijanje neovisne trgovinske politike, zapošljavanje regulatora, upravljanje statusom nastanjenosti državljana EU-a koji su boravili u Ujedinjenom Kraljevstvu u trenutku Brexita i uvođenje nove granice (proces koji je u tijeku kao i ja ovaj tjedan) zahtijeva tijela i širinu pojasa.

---

Britaniju nakon Brexita uređuje . Premium pretplatnici mogu da im to stigne ravno u inbox svakog četvrtka poslijepodne. Ili se možete pretplatiti na Premium . Pročitajte ranija izdanja biltena .