Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Kaledonska cestasedmi roman škotskog romanopisca i novinara Andrewa O’Hagana — dickensovska zamjena protkana vrstom satire koju bismo mogli lakše povezati s Thackerayjevom sajam taštine — otvara se u Londonu u svibnju 2021. Tijekom 656 stranica koje slijede, počastili smo se jednom godinom u životu grada mjereno životima šarolike grupe njegovih stanovnika.
U središtu svega je Campbell Flynn, 52-godišnji povjesničar umjetnosti: slavljeni slavni intelektualac, “kućica u odijelu Savile Rowa”, “liberal u boemskom smislu”. Campbell je vječito spreman iznijeti svoje mišljenje o svemu, od kulture selfieja do visoke mode.
Od djetinjstva radničke klase u Glaswegiu, i Campbell i njegova sestra Moira — viša odvjetnica i laburistička zastupnica — popeli su se na masne stupove do vlasti. Ali dok je Moira jednom nogom ostala čvrsto na zemlji, Campbell je prihvatio vlastitu mitologiju. Kao što jedan od njegovih studenata lukavo primjećuje, on voli misliti da je “jedan od dobrih momaka”, drugačija, uzvišenija vrsta od korupcijom umrljanih, privilegiranih ljudi s kojima se druži.
Nije upitno da će doći do pada, kao ni to da će Campbell biti nositelj vlastite destrukcije. Napetost je sva u kako, a O’Hagan nam ubaci šaku crvenih haringi da nas usput zabavljaju. Njegov najbolji prijatelj, reputacijski riskantni trgovački tajkun Sir William Byre, najneposrednija je prijetnja; tu je i bezvezna rasprava o modernoj muškosti koju Campbell potajno piše kako bi zaradio prijeko potrebnu nagradu, plan koji riskira da se pokvari. Ali najpodmuklije od svega je njegovo cvjetajuće prijateljstvo sa studentom Milom. Campbell zna da je njegov štićenik pametan, ali ne shvaća veličinu prijetnje.
“Sve se sudbine moraju u svoje vrijeme sudariti”, upozoravaju nas, a svako od 59 imena koja su korisno navedena u likovnoj postavi na početku knjige ima svoju ulogu – bilo da je vršnjak iz svijeta, frizer ili trgovac ljudima . Kaledonska cesta, nazvan po londonskoj prometnici koja se proteže od gentrifikujućeg King’s Crossa preko prosperitetnog Islingtona do prljave ulice Holloway Road, niz je međusobno povezanih zupčanika, radnja jednog otključava radnju drugog. Postoji određena razigranost u O’Haganovom pletenju ovih narativnih niti dok se uvijaju i okreću ulicama glavnoga grada; naslov također odražava, osjećamo, putovanje škotskog junaka.
Posjećujući elegantnu kuću svog mentora tik uz cestu, Milo razmišlja o “skupom osjećaju prava koji prebiva na ovim širokim londonskim trgovima.” Milo dolazi sa same Caledonian Road; nekoliko minuta u stvarnom vremenu, ali svijet odvojeno u socio-ekonomskom smislu. Ako je ovo roman o stanju nacije, O’Hagan slika sumoran portret. “Britanija”, primjećuje jedan lik, mjesto je “gdje su rutine uljudnosti i navike umjetnosti protkane poviješću brutalnosti”.
Pandemija koja je u tijeku nazire se; kao i naknadni potresi #MeToo (nijedno suvremeno stanje engleskog romana koje poštuje sebe ne bi bilo bez priče koja uključuje optužbe za nedolično seksualno ponašanje). A ovo je grad preplavljen ruskim novcem, u kojem se oligarsi udvaraju britanskim kolegama i love političke usluge. “Gospodin Johnson nam je dao slobodu. Gospodin Brown nam je dao putovnice. Gospodin Blair nam je dao razlog da budemo ovdje. London je bio naš prijatelj,” navodi jedan. U međuvremenu, učitelji državnih škola u glavnom gradu umiru od Covida.
O’Hagan zna biti vrlo duhovit, nadasve ukusan kada su u pitanju zategnuti odnosi među generacijama. Odabir uređenja interijera playboyeva sina zajedljivo se opisuje kao “freudovski osvetnički dekor”. “Desničarska banshee” kolumnistica zajedljivo se ruga eko-aktivizmu svoga sina: “Sigurno je tako iscrpljujuće, dušo. Kao Germinalali sa zobenim mlijekom i papučama od konoplje.”
Ali za sve ove trenutke, pronašao sam Kaledonska cesta prilično britka, bombastična knjiga. O’Haganove kreacije manje liče na likove, a više na karikature, a bon mots s vremenom su postali zamorni. “Visoke vrijednosti samo su niskoumne predrasude odjevene u službene haljine”, čujemo, pomalo tegobno. Ili: “zauzimala je toliko poza kao novinarka da nije mogla prepoznati razliku između mišljenja i morala.”
O’Hagan ima tendenciju pokazati i jedno i drugo i reći. Kad jedan od Milovih najstarijih prijatelja završi na sudu zbog nošenja noža, Milo razmišlja: “Vlasti ne vide njegovu kulturu, nazivaju njegov talent kriminalnim i zaustavljaju ga i pretražuju, nazivajući ga nedruštvenim.” Ne samo da je ovo očito, nego previše zvuči kao nešto što bi član ‘probuđene’ ljevice rekao u pokušaju da se dokaže kao saveznik. I dok mi je roman rekao puno, nije mi rekao ništa što već nisam znao.
Možda takvi detalji doprinose portretu određenog trenutka u povijesti; ono što bismo mogli provizorno predvidjeti kao posljednji dah dugotrajne torijevske vlade, i promjene koje je njihova vladavina izazvala posebno u Londonu.
Kao što je pokazalo njegovo izvješćivanje o požaru u Grenfell Toweru za London Review of Books, O’Hagan ne bježi od izazovnih tema. Zapravo, esej od 60 055 riječi koji je napisao na tu temu 2018. ima nešto od istog panoramskog zamaha Kaledonska cesta. Godinama kasnije, mislim da će oni biti fascinantni, iako manjkavi, popratni komadi.
Što se tiče čitanja romana ovdje i sada, divio sam se tom pothvatu, ali ne mogu iskreno reći da sam uživao u iskustvu. Ipak, možda bi bilo nepravedno svaliti krivnju za ovo u potpunosti na O’Haganova vrata. On nije izmislio ove opscenosti velikog bogatstva i privilegija, niti preplavljeno nasilje i nejednakost koje one uzrokuju. On jednostavno sve to prikazuje, s mučnom vjerodostojnošću.
Kaledonska cestaAndrew O’Hagan, Faber 20£/WW Norton 32,50$, 656 stranica
Pridružite se našoj online grupi za knjige na Facebooku na i pretplatite se na naš podcast Life & Art gdje god slušate
