Prije deset godina, predsjednik Vladimir Putin oduzeo je Krim od Ukrajine, hrabrim otimanjem zemlje koje je pripremilo pozornicu za Rusiju da izvrši invaziju na svog susjeda 2022.
Brzo i bez krvi osvajanje poluotoka u obliku dijamanta, doma ruske crnomorske flote i popularnog odredišta za odmor, potaknulo je val patriotizma i dovelo do skoka Putinove popularnosti.
“Krim je naš!” ubrzo je postao popularan slogan u Rusiji, a Putin je kanalizirao taj patriotizam pojavivši se u ponedjeljak navečer na koncertu na Crvenom trgu kojim se slavila 10. godišnjica aneksije, nazivajući je “velikim događajem u povijesti naše države”.
Sada kada je Putin pomazan na još jedan šestogodišnji predsjednički mandat, odlučan je proširiti svoje uspjehe u Ukrajini usred uspjeha Rusije na bojnom polju i slabljenja potpore Zapada Kijevu.
Putin je bio neodređen o tome koliki dio Ukrajine želi dok borbe traju već treću godinu nauštrb mnogih života na objema stranama, ali neki od njegovih visokih poručnika i dalje govore o zauzimanju Kijeva i presjecanju ukrajinskog pristupa Crnom moru.
Najveći sukob u Europi od Drugog svjetskog rata doveo je do porasta napetosti između Moskve i Zapada do razina koje se rijetko viđaju tijekom čak i najhladnijih trenutaka Hladnog rata.
Kada je zauzeo Krim 2014., Putin je rekao da je uvjerio zapadne čelnike da se povuku podsjetivši ih na nuklearne sposobnosti Moskve. To je upozorenje koje je često izdavao, posebice nakon početka njegove sveobuhvatne invazije; u prošlomjesečnom obraćanju naciji, kada je izjavio da Zapad riskira nuklearni rat ako produbi svoju upletenost u Ukrajinu; i ponovno u srijedu, kada je rekao da će upotrijebiti taj arsenal ako suverenitet Rusije bude ugrožen.
Analitičarka Tatiana Stanovaya kaže da se Putin osjeća samopouzdanije no ikad usred “sve veće vjere Kremlja u vojnu prednost Rusije u ratu s Ukrajinom i osjećaja slabosti i rascjepkanosti Zapada”.
Viši suradnik Carnegie Russia Euroazijskog centra primijetio je da je Putinov govor prošlog mjeseca “stvorio izuzetno jeziv dojam spirale eskalacije koja se raspetljava”.
71-godišnji čelnik Kremlja opisao je rat u Ukrajini kao bitku na život ili smrt protiv Zapada, pri čemu je Moskva spremna zaštititi svoje uspjehe pod svaku cijenu. Njegova opsjednutost Ukrajinom bila je jasna u intervjuu s američkim konzervativnim komentatorom Tuckerom Carlsonom, u kojem je Putin održao dugo predavanje kojim je nastojao dokazati svoju tvrdnju da je većina njezina teritorija povijesno pripadala Rusiji.
Iznio je taj argument prije 10 godina kada je rekao da Moskva mora zaštititi ruske govornike na Krimu i vratiti svoj teritorij.
Kada je ukrajinski predsjednik, naklonjen Kremlju, svrgnut 2014. masovnim prosvjedima koje je Moskva nazvala državnim udarom potaknutim od strane SAD-a, Putin je odgovorio slanjem trupa da preuzmu Krim i raspisivanjem plebiscita o pridruživanju Rusiji, što je Zapad odbacio kao nezakonito.
Rusija je zatim anektirala Krim 18. ožujka 2014., iako su taj potez međunarodno priznale samo zemlje poput Sjeverne Koreje i Sudana.
Nekoliko tjedana kasnije, separatisti koje podržava Moskva pokrenuli su ustanak u istočnoj Ukrajini, boreći se protiv snaga Kijeva. Kremlj je zanijekao da podržava pobunu trupama i oružjem unatoč brojnim dokazima koji govore suprotno, uključujući nalaz nizozemskog suda da je sustav protuzračne obrane koji je isporučila Rusija oborio putnički zrakoplov Malaysia Airlinesa iznad istočne Ukrajine u srpnju 2014., usmrtivši svih 298 ljudi u njemu.
Ruski tvrdolinijaši kasnije su kritizirali Putina jer nije uspio zauzeti cijelu Ukrajinu te godine, tvrdeći da je to bilo lako moguće u vrijeme kada je vlada u Kijevu bila u rasulu, a vojska u rasulu.
Putin je umjesto toga podržao separatiste i odlučio se za mirovni sporazum za istočnu Ukrajinu za koji se nadao da će omogućiti Moskvi da uspostavi kontrolu nad svojim susjedom. Sporazum iz Minska iz 2015. uz posredovanje Francuske i Njemačke, nakon bolnih poraza koje su pretrpjele ukrajinske snage, obvezao je Kijev da ponudi separatističkim regijama široku autonomiju, uključujući dozvolu za formiranje vlastitih policijskih snaga.
Da je u potpunosti proveden, sporazum bi Moskvi omogućio da koristi separatistička područja kako bi diktirala politiku Kijeva i spriječila ga da se ikada pridruži NATO-u. Mnogi su Ukrajinci taj dogovor vidjeli kao izdaju svojih nacionalnih interesa.
Rusija je na izbor političkog početnika Volodimira Zelenskog za predsjednika 2019. gledala kao na priliku za oživljavanje anemičnog sporazuma iz Minska. Ali Zelenskyy je ostao pri svom, ostavljajući sporazum u zastoju, a Putina sve više ogorčenim.
Kada je Putin najavio svoju “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini 24. veljače 2022., nadao se da će zemlja pasti jednako brzo i lako kao Krim. Ali pokušaj zauzimanja Kijeva propao je zbog snažnog otpora Ukrajine, prisiljavajući ruske trupe da se povuku iz predgrađa glavnog grada.
Abbas Gallyamov, politički analitičar i bivši pisac govora u Kremlju prije odlaska iz Rusije, primijetio je da je brza i beskrvna aneksija poluotoka “odigrala okrutnu šalu” s Putinom, koji je mislio da će invazija 2022. “biti nešto poput krimske priče, samo na mnogo većih razmjera.”
Još poraza uslijedilo je u jesen 2022., kada su se ruske trupe povukle iz velikih dijelova istočne i južne Ukrajine pod brzom protuofenzivom Kijeva.
Sreća se promijenila prošle godine kada još jedna ukrajinska protuofenziva nije uspjela presjeći ruski kopneni koridor do Krima. Snage Kijeva pretrpjele su teške gubitke kada su neuspješno pokušale probiti višeslojnu rusku obranu.
Dok je zapadna potpora Ukrajini opadala zbog političkih sukoba u SAD-u, a Kijevu je nedostajalo oružja i streljiva, ruske su trupe pojačale pritisak duž linije bojišnice od preko 1000 kilometara (620 milja), oslanjajući se na stotine tisuća vojnika dobrovoljaca i novodobavljeno oružje koje je nadomjestilo rane gubitke.
Nakon što je prošlog mjeseca zauzela ključno istočno uporište Avdiivku, Rusija je prodrla dublje u regiju Donjecka dok Zelenskyy moli Zapad za više oružja.
Svjedočeći pred američkim Senatom prošli tjedan, direktor CIA-e William Burns naglasio je hitnost američke vojne pomoći, rekavši: “Naša je procjena da se uz dodatnu pomoć Ukrajina može održati na prvim crtama do 2024. i početkom 2025.”
Bez toga, rekao je, “Ukrajina će vjerojatno izgubiti tlo – i to vjerojatno značajno – 2024.”, dodajući, “vidjet ćete više Avdiivkas.”
Slaba potpora Zapada dovela je Ukrajinu u sve neizvjesniji položaj, kažu analitičari.
“Rusija dobiva zamah u svom napadu na Ukrajinu usred zastoja zapadne pomoći, čineći nadolazeće mjesece ključnima za smjer sukoba”, rekao je Ben Barry, viši suradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu, u analizi. “U najgorem slučaju, dijelovi kijevske linije fronta mogli bi biti u opasnosti od kolapsa.”
Putin se usprotivio kada su ga upitali koliko bi duboko u Ukrajinu želio prodrijeti, ali je u ponedjeljak nakon pobjede na vrlo orkestriranom glasovanju izjavio da će Rusija pokušati stvoriti “sanitarnu zonu” kako bi pomaknula liniju bojišnice dovoljno da zaštiti ruski teritorij od dalekometnog oružja u arsenalu Ukrajine. Neki članovi njegove pratnje manje su suzdržani, iznoseći planove za nova otimanja zemlje.
Dmitrij Medvedev, zamjenik čelnika ruskog Vijeća sigurnosti koji je nastojao pridobiti Putinovu naklonost redovitim jastrebovim izjavama, spomenuo je Kijev i crnomorsku luku Odesu.
“Ukrajina je Rusija”, otvoreno je izjavio nedavno, isključivši bilo kakve razgovore s vladom Zelenskog i predlažući “formulu mira” koja bi podrazumijevala predaju Kijeva i aneksiju cijele zemlje od strane Moskve.
Ruski obrambeni analitičari podijeljeni su oko sposobnosti Moskve da slijedi tako ambiciozne ciljeve.
Sergej Poletaev, vojni stručnjak sa sjedištem u Moskvi, rekao je da se ruska vojska odlučila za strategiju iscrpljivanja ukrajinskih resursa napadima duž prve crte bojišnice u nadi da će postići točku u kojoj će se obrana Kijeva slomiti.
“Ono što je važno je šteta nanesena neprijatelju, zbog čega neprijatelj brže slabi”, rekao je.
Drugi kažu da su ruski napadi koji žele iscrpiti ukrajinsku vojsku također skupi za Moskvu.
Ruske i ukrajinske snage zaključane su u pat poziciji koja Moskvi daje male šanse za proboj, rekao je Ruslan Pukhov, voditelj istraživačkog centra Centra za analizu strategija i tehnologija.
“Ukrajinska obrana prilično je jaka i ne dopušta ruskim trupama da postignu nešto značajnije od taktičkih dobitaka”, rekao je.
Takav pozicijski rat iscrpljivanja “mogao bi se voditi godinama”, dodao je Pukhov, pri čemu obje strane čekaju da se druga “suoči s unutarnjim promjenama koje rezultiraju promjenom politike”.
___
Pratite AP-ovo izvještavanje o borbama u Ukrajini na
