Može se usporediti s arhitektonskim djelima, poput visećeg mosta preko 1,6 kilometara širokog kanala Golden Gate koji povezuje zaljev San Francisco i Tihi ocean ili Operom u Sydneyju, koja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Podmorski transportni tunel, tzv Eurotunel ispod La Manchea koji povezuje Francusku i Veliku Britaniju svečano je otvorila bivša britanska kraljica Elizabeta II. a potom i francuski predsjednik Francois Mitterrand u Calaisu 06.05.1994. U ponedjeljak, 6. svibnja, navršit će se 30 godina od ovog događaja.
Kraljica i predsjednik dovezeni su vlakovima na ceremoniju na francuskoj strani tunela. Zaustavili su se jedan nasuprot drugog na istoj stazi. Za ovu iznimnu priliku ugasili su odgovarajuću granu sigurnosnog sustava. Nakon rezanja vrpce, predsjednik i kraljica su za 35 minuta otputovali na britansku stranu tunela, gdje su ponovno prerezali vrpcu.
Svečanosti su nazočili i radnici Philippe Cozette i Graham Fagg koji su u prosincu 1990. godine prvi probili zid koji povezuje dva dijela sigurnosnog tunela. Bilo je i kratko slavlje uz šampanjac. Bila je to jedinstvena i jedinstvena prilika za piće, pod zemljom.
Ideja o podmorskoj vezi između Francuske i Britanije datira iz 1802. godine, kada je francuski inženjer Albert Mathieu predložio Napoleonu Bonaparteu povezivanje Francuske s Britanijom pomoću divovskog podmorskog cjevovoda u kojem bi vozile kočije. Kasnije je uslijedila poplava projekata povezivanja starog kontinenta s Britanijom. Svi planovi propali su zbog tehničkih problema i straha Britanaca od gubitka otočne neovisnosti.
Ugovor o izgradnji tunela ispod kanala La Manche svečano su potpisali 12. veljače 1986. godine u katedrali u Canterburyju tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterrand i britanska premijerka Margaret Thatcher.
Podmorski tunel između Folkestonea u Engleskoj i Calaisa u Francuskoj dugačak je 50.450 kilometara. Sastoji se od dva tunela za teretni i putnički željeznički promet između kojih se nalazi servisni i evakuacijski tunel. Tunel prolazi na dubini od 40 metara ispod morskog dna.
Prvi putnički vlakovi prošli su kroz tunel 14. studenog 1994. Prijevoz u tunelu obavljaju vlakovi koji prevoze putnike, automobile i kamione između terminala u oba grada. Brzi vlakovi Eurostar povezuju London s Parizom i Bruxellesom. Putovanje, uključujući utovar i istovar, traje dva sata i 15 minuta od Londona do Pariza, jedan sat i 51 minutu od Londona do Bruxellesa. Vožnja kroz tunel traje oko 35 minuta. Cijena izgradnje Eurotunela dosegla je devet milijardi funti.
Najduži i najdublji prometni tunel na svijetu je švicarski podnožni tunel Gotthard, koji prolazi ispod masiva Gotthard, a dugačak je 57,1 kilometar. Drugi po redu je tunel Seikan (53,85 km), koji povezuje japanske otoke Honshu i Hokkaido. Treći je tunel koji vodi ispod kanala La Manche. Vlasnik je i njime upravlja multinacionalna kompanija Getlink, koja je u prošlosti koristila ime Eurotunnel.
Od 1997. godine dionice tvrtke izgubile su 90 posto svoje vrijednosti. Početkom travnja 2004. u poduzeću se doslovno dogodio potres. Dio dioničara pobunio se protiv tadašnje uprave i smijenio je. Tvrtka posjeduje licencu za rad tunela do 2086. godine.
