Za članove pokreta 4B ovo je odmazda prema društvu koje smatraju nepopravljivim.
Pokret 4B poziva svoje članice da odbace četiri stvari, sve s prefiksom “dvo-” što znači “ne”: spojevi (biyeonae), spol (bisekseu), brak (bihon), te rađanje i podizanje djece (bichulsan) s muškarcima.
Kako ih se ne bi povezivalo s izrazom “ženska”, ove žene nisu nehotice u celibatu i izvan skupine za spojeve – one to rade po vlastitom izboru. Ove južnokorejske žene su se u najboljem slučaju osjećale poniženo i nepoštivano od strane muškaraca, au najgorem slučaju, zlostavljane su i tretirane kao neljudi. One ne žele promijeniti mišljenje ljudi, već ih ukloniti iz svojih života kao odgovor na njihova iskustva.
Pokret 4B pojavio se otprilike u isto vrijeme kad i nacija tvrdi da ima najnižu stopu plodnosti na svijetu i može se promatrati kao odgovor na to, kao da kaže: “Mi smo više od oruđa za promicanje nacije” i “Zašto bismo služili zemlji koja nas ne poštuje?”
Ako znatan broj žena pripisuje 4B uvjerenjima ili više njih povjeruje, Južna Koreja će morati učiniti više od stvaranja financijskih poticaja za odgoj djece. Ako žele da više južnokorejskih žena budu majke, morat će poslušati zagovornice pokreta, razumjeti odakle dolaze i ozbiljno shvatiti brige tih žena kako bi izbjegle da im se više žena pridruži.
žene Imati Učiniti sve
Južna Koreja, slično kao i Kina, povijesno je bila pod utjecajem neokonfucijanskih vrijednosti, koje uključuju poticanje majki da rađaju sinove umjesto kćeri jer su muškarci bili ti koji su mogli unaprijediti obiteljsko naslijeđe i lozu. Takvi su se osjećaji prenijeli u kasno 20. stoljeće, sa prevalencija ženskog čedomorstva što je 1990. dovelo omjer spolova do 116 dječaka na 100 djevojčica (povijesno gledano, prirodni omjer je 105 dječaka na 100 djevojčica).
Danas, čini se da se takvi osjećaji mijenjaju jer se čini da sve više roditelja u Južnoj Koreji sada daje prednost kćerima. Iako je, na papiru, dobro da ljudi favoriziraju kćeri jednako nego sinove, ako ne i više (sve dok to ne znači nanošenje štete dječacima), to nije baš zato što je diskriminacija temeljena na spolu iskorijenjena.
Prema Cho Young-Taeu, profesoru na Visokoj školi javnog zdravstva Nacionalnog sveučilišta u Seulu, društva su preferirala sinove jer su kulturološki pritisak i interes bili u nastavku obiteljske loze. Ali taj se interes mijenja kako bi cijenio kvalitetu života u godinama zalaska (osobito kada se očekivani životni vijek produžio) više od loze, što dovodi do sklonosti kćerima. Drugim riječima, kćeri su favorizirane jer obično ostaju emocionalnije povezane sa svojim roditeljima u odrasloj dobi i spremnije su brinuti o ostarjelim roditeljima ili se barem smatra da su u tome bolje od sinova.
To odražava kako se od žena i djevojčica očekuje da pruže više kada je riječ o emocionalnom radu i kako se to ne očekuje, a kamoli potiče, od muškaraca i dječaka. Čak i ako tvrdite da su neke od prednosti kada je u pitanju emocionalna sposobnost ukorijenjene u biologiji, to ne pobija ideju da je važno da i dječaci nauče ove vještine. Iako bi se moglo smatrati prihvatljivim da se emocionalni i njegovateljski posao koji žene obavljaju zapravo cijeni – ali jednostavno nije.
Južna Koreja jako naglašava važnost rada i produktivnosti unutar vašeg posla. Prema ekonomistu Lymanu Stoneu, “Postoji osjećaj (u Južnoj Koreji) da je, posebno za muškarce, ali sve više i za žene, da je vaš doprinos u uredu ono što vas čini osobom sa statusom i ugledom u društvu, čak i više nego u Americi.” Ako vaš identitet, ili percepcija uspješne osobe, ovisi o tome da budete zaposlenik s velikim uspjehom, visokim zaradama ili barem cijenjen zaposlenik, to podrazumijeva posvećivanje vremena, energije i sebe napredovanju u karijeri.
Normalizacija zlostavljanja
Od radnica u Južnoj Koreji, poput njihovih muških kolega, očekuje se da rade i budu uspješne. To može značiti rad duži od standardnog 40-satnog radnog tjedna i više druženja unutar konteksta posla, čak i izvan radnog vremena, poput uredskih zabava i večera ili karaoke izlazaka. Uparen sa Raširena kultura pijenja u Južnoj Korejičak iu kontekstu posla, radna socijalizacija je nažalost ostavila mnoge žene ranjivima na seksualno uznemiravanje (ili još gore, napad) u rukama muških kolega ili šefova. Jedno istraživanje južnokorejske vlade provedeno 2015. pokazalo je da je 8 od 10 ispitanika izjavilo da je bilo seksualno uznemiravano na svom radnom mjestu, a većina prijestupa dogodila se tijekom radnih večera.
Seksualno uznemiravanje je rašireno, s osvetničkom pornografijom i praksom postavljanja skrivenih kamera u ženskim kupaonicama vrlo je rašireno.
Čak i ako je žena dovoljno sretna da nije doživjela seksualno uznemiravanje u kontekstu posla, očekivanje da će naporno raditi ostavlja malo vremena i emocionalne širine pojasa za podizanje obitelji i brigu o njoj. Neke žene ne žele odsustvovati s posla kako bi imale i odgajale djecu, jer to ženama otežava povratak na posao nakon poroda, a kamoli napredovanje u karijeri. Jednostavno rečeno, majčinstvo se ne štuje niti poštuje. Kako bi to, zaboga, potaknulo mlade žene da postanu majke?
U prosječnom scenariju, žena naporno radi kako bi završila školu i fakultet, i na kraju dobije posao, kojem se mora posvetiti, a pritom se mora pažljivo kretati krajolikom kako bi izbjegla seksualno uznemiravanje. Čak i izvan posla, seksualno uznemiravanje je rašireno u društvu, s pornografijom iz osvete i praksom postavljanja skrivenih kamera u kupaonicama kako bi se špijunirale žene (nazvao molka) koji je široko rasprostranjen.
Sveprisutno iskustvo za južnokorejske žene
Čak i kad bi postojalo vrijeme i prostor za žene da potraže muškarce koji bi ih voljeli i podržavali u majčinstvu i obiteljskom životu, takva bi iskustva uvelike otežala čak i približavanje težnjama majčinstva, a kamoli usvajanje optimističnog pogleda na veze i brak. Ove borbe i način na koji se južnokorejske žene s njima suočavaju detaljno su opisane u romanu iz 2016. koji je inspirirao pokret 4B – Kim Ji-Young, rođena 1982. Cho Nam-Jooa – i izdanje filmske adaptacije 2019. The nadaleko cijenjena i popularna roman je napravio valove u zeitgeistu javnosti: Spominjao se u korejskoj pop kulturi i medijima, a K-pop zvijezde javno su govorile ili hvalile roman. Među njima su bili Irene od Crvenog baršuna, Soo-Young iz Girls’ Generation, i RM od BTS-a.
Kim Ji-Young, rođena 1982 prati običnu ženu dok priča o različitim fazama svog života: djetinjstvu, mladosti, ranoj odrasloj dobi, braku i današnjici. Čitatelj vidi različite stupnjeve zlostavljanja ili diskriminacije s kojima se titularna junakinja suočava: kako je njezina majka bila pod pritiskom da nastavi rađati djecu dok ne rodi sina, kako je Ji-Young zauzvrat bila pod pritiskom svoje svekrve kad je i sama zatrudnjela, i kako se Ji-Young borio pronaći posao dok je gledao kako nedovoljno kvalificirani ili slično kvalificirani muški kolege dobivaju veću potporu za pronalazak zaposlenja.
Roman je napisan u rasponu od nekoliko mjeseci, s Choovim primarnim ciljem da napiše priču koja će učiniti da se čitatelji koji suosjećaju s Kim Ji-Youngom osjećaju manje usamljenima; nije očekivala da će postati široko popularan i velika inspiracija iza kulturnog pokreta. Još, Cho je ponosan da je dao doprinos javnoj raspravi i vidi neke promjene, koliko god male i postupne bile, u društvu. “Iako su promjene spore”, rekla je u intervjuu nakon izlaska njezina romana, “vjerujem da nećemo ići unatrag.”
Implikacije 4B
Bez obzira na sve, osim ako se tretman žena u rukama muškaraca u Južnoj Koreji ne poboljša, čini se da bi pokret 4B i slični osjećaji mogli završiti kao odgovor za njih. Čak i ako južnokorejski muškarci krenu putem “putovnica-brat” i pronađu žene u inozemstvu za vjenčanje, ako su te žene suočene s lošim postupanjem ili zlostavljanjem od strane svojih muževa ili muškaraca u društvu koje su tek usvojili, pokreti poput 4B odjednom će im postati privlačni. Ili, ako ne njima, kćerima od tih žena.
Bez obzira na to koliko financijski potičete ljude da osnivaju obitelji, neće se daleko stići ako potencijalne majke odvrati nedostatak poštovanja koje društvo ima prema majčinstvu.
Bez obzira na to s koje strane gledate, izuzimajući ekstremno seksualno nasilje, žene su te koje imaju sposobnost prekinuti krvne loze i izvršiti svoju seksualnu selekciju na temelju čimbenika koji nadilaze mogućnosti financijskog osiguranja. Muškarci i njihova privlačnost za žene protežu se daleko izvan njihovih novčanika i više u drugim sferama zaštite: Može li zaštititi svoju ženu na fizičkoj razini, ali je također obraniti od društvenih i obiteljskih pritisaka kada je u pitanju rađanje djece? Poštuje li je i podržava li je u kućanstvu i vidi li vrijednost u poslu koji ona obavlja za dom? Vidi li vrijednost u njoj kao majci?
Vlada Južne Koreje bila bi nemarna odbaciti takve stavove. Bez obzira na to koliko financijski potičete ljude da osnivaju obitelji, neće se daleko stići ako potencijalne majke odvrati nedostatak poštovanja i poštovanja koje društvo ima prema majčinstvu. Poštivanje oba spola je imperativ za zdravo, slobodno društvo. Južnoj Koreji trenutno nedostaje žena.
Podržite našu stvar i pomozite ženama da povrate svoju ženstvenost pretplatite se danas.
