Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Propadanje Haitija u anarhiju i bande imalo je užasnu ljudsku cijenu. Gotovo polovica stanovništva karipske nacije pati od akutne gladi, tisuće su beskućnici, a očekivani životni vijek pri rođenju pao je na 63 godine. Kako se zemlja manje od 800 milja od Floride pretvorila u propalu državu i što se može učiniti da se uspostavi funkcionalna vlada?
Povijest krize duga je i složena, ali još uvijek neriješeno ubojstvo predsjednika Jovenela Moïsea 2021. detoniralo je najnoviju epizodu. Privremeni premijer kojeg je poduprla međunarodna zajednica, Ariel Henry, pokazao se nesposobnim vladati i nije želio održati izbore. Deseci tisuća Haićana glasovali su svojim nogama, emigrirajući u SAD ili drugdje u Latinskoj Americi. Institucije zemlje uglavnom su prestale funkcionirati. Nema više demokratski izabranih predstavnika. Trgovci drogom i oružjem profitirali su od kaosa.
Međunarodna zajednica nije ignorirala nevolje Haitija. SAD i karipska grupacija Caricom pokušale su posredovati u formiranju nove vlade i prikupiti multinacionalne sigurnosne snage kako bi uspostavile red. Bauk prethodnih neuspjelih stranih intervencija na Haitiju u proteklih 30 godina – dvije od strane SAD-a i dvije od strane UN-a – zakomplicirao je njihov zadatak: nekoliko vlada želi riskirati svoju reputaciju u močvari. Latinoameričke vlade bile su uočljive svojom odsutnošću.
Tračak nade pojavio se ovog mjeseca, kada su SAD i Caricom osigurali pristanak Henryja na prijelazno vijeće od sedam članova sastavljeno od politike, civilnog društva i gospodarstva. Vijeće bi imenovalo privremenu vladu s mandatom za održavanje izbora čim to bude moguće. Sigurnosne snage pod vodstvom Kenije pružile bi prijeko potrebnu potporu brojčano nadjačanoj, naoružanoj i demoraliziranoj policiji Haitija. SAD je obećao 300 milijuna dolara za osiguranje troškova.
Ali kako su međunarodne rasprave o Haitiju napredovale, bande su stvarale činjenice na terenu. Ovog su mjeseca iskoristili priliku koju im je pružila Henryjeva odsutnost u Keniji razgovarajući o sigurnosnim snagama da se ujedine, razbiju zatvore, napadnu zračnu luku i teroriziraju stanovništvo.
Bande su posljednjih godina metastazirale iz privatne milicije koja je djelovala u ime političkih baruna u neovisnije snage koje gaje političke težnje. Vođe bandi poput bivšeg policajca iskoristili su gnušanje Haićana prema podmitljivosti državne elite kako bi se predstavili kao alternativni vođe.
Nije iznenađujuće da bande odbijaju plan tranzicijskog vijeća i prijete onima koji u njemu sudjeluju: njihov je interes povećati vlastitu moć i nastaviti s trgovinom drogom, oružjem, otmicama i iznudama.
Ako može započeti s radom – što je neizvjesna perspektiva usred prijetnji smrću protiv njegovih kandidata i stalnih zamjena imena – i sigurnosne snage predvođene Kenijom budu brzo raspoređene da ga podrže, Haiti ima šanse osigurati funkcionalnu vladu. Ali to su veliki “ako”.
Postoji zabrinutost da međunarodne policijske snage nisu dovoljno velike ili jake da uspostave red. Također postoji zabrinutost oko sposobnosti prijelaznog vijeća da postigne konsenzus, a njegov legitimitet je pod znakom pitanja, budući da su njegovi članovi uglavnom izvučeni iz diskreditirane elite zemlje.
Ipak, stvarnost je da je plan SAD-a i Caricoma jedini na stolu, bez očitih alternativa. Povećanje snage međunarodnih sigurnosnih snaga i njihovo raspoređivanje što je brže moguće dalo bi političkom procesu pod vodstvom Haićana barem priliku za borbu. Alternativa je Somalija na Karibima.
