SAN FRANCISCO — Indija je glavni dobavljač škampi u SAD-u, s indijskim škampima u zamrzivačima u većini najvećih trgovina mješovitom robom i lanaca restorana u zemlji.
Jedan od razloga za to je niska cijena za potrošače škampa iz Indije. Ali ta niska cijena ima svoju cijenu.
Associated Press je u veljači otputovao u državu Andhra Pradesh u jugoistočnoj Indiji kako bi dokumentirao radne uvjete u industriji koja je u usponu, nakon što je dobio kopiju istrage koju je u srijedu objavio Corporate Accountability Lab sa sjedištem u Chicagu, pravna skupina za ljudska prava, koja pronađeni radnici suočavaju se s “opasnim i zlostavljačkim uvjetima”.
Evo naglasaka iz AP-ovog izvješća i CAL izvješća:
Amerikanci pojedu više od 5 funti škampa godišnje po osobi, što ga čini vodećim morskim plodovima u zemlji. Većina američkih potrošača radije bi kupovala hranu proizvedenu u SAD-u. Ali s obzirom na to da se samo 5% škampa prodanih u zemlji ulovi u SAD-u, lokalne škampe može biti teže pronaći i znatno skuplje.
U 1970-ima, SAD je bio vodeći u svijetu u proizvodnji račića. Tada su se škampi smatrali delikatesom. Gostima su posluženi skupi kokteli od račića s manje od desetak školjkaša. Tijekom sljedeća dva desetljeća upotreba jeftinih tehnologija uzgoja račića skočila je u Aziji, a uvoz je preplavio tržište.
Indija je postala vodeći američki dobavljač škampa djelomično zato što su medijska izvješća, uključujući istragu AP-a, razotkrila moderno ropstvo u tajlandskoj industriji plodova mora. AP-ovo izvješćivanje iz 2015. dovelo je do oslobađanja oko 2000 porobljenih ribara i potaknulo pozive na zabranu tajlandskih škampi, koji su dominirali tržištem.
Danas indijski škampi čine oko 40% škampi koji se konzumiraju u SAD-u
U Andhra Pradeshu novinari AP-a dobili su pristup mrijestilištima račića, ribnjacima za uzgoj, guliteljima i skladištima. Novinari AP-a intervjuirali su radnike, nadzornike i sindikalne organizatore.
Stanovnici su rekli da su novoiskopana mrijestilišta i ribnjaci kontaminirali vodu i tlo susjednih zajednica, čineći gotovo nemogućim uzgoj usjeva, posebice riže o kojoj ovise kao hrana.
Iz ribnjaka su kamioni odvozili škampe u šupe za guljenje. U jednoj šupi deseci žena, neke bose, stajale su na uskim drvenim klupama izdržavajući 10-satne smjene guleći škampe prekrivene smrvljenim ledom. Golih ruku ili u prljavim, poderanim rukavicama, žene su skidale glave, čupale noge i vadile ljuske, što je omogućilo američkim kuharima da samo otvore vrećicu i bace ih u tavu.
Neki su radnici rekli da regrutima plaćaju oko 25 centi dnevno od svojih plaća samo da kroče u šupu za obradu. Nekim se radnicima od plaće oduzima i prijevoz u autobusima poduzeća, uz trošak ručka iz kantina poduzeća. Mnogi radnici nemaju ugovore i nemaju zaštitu ako se ozlijede na poslu.
Mnogi ljudi u Indiji bore se za preživljavanje usred endemskog siromaštva, duga i nezaposlenosti. Žene s kojima je AP razgovarao rekle su da im je ovaj posao, unatoč represivnim uvjetima, jedina prilika da izbjegnu gladovanje.
Iz Indije, škampi putuju u tonama, smrznuti u transportnim kontejnerima, u SAD, više od 8000 milja daleko.
Gotovo je nemoguće reći gdje određeni škampi završavaju i je li pošiljka za SAD povezana sa zlostavljanjem na radu. Indijski škampi redovito se prodaju u velikim američkim trgovinama kao što su Walmart, Target i Sam’s Club te supermarketima kao što su Kroger i Safeway.
Velike korporacije koje su odgovorile na AP-ove upite rekle su da osuđuju kršenja ljudskih prava i štetu okolišu te da će to istražiti.
Zagovornici ljudskih prava kažu da rezanje troškova američkih supermarketa, restorana i veletrgovaca tjera proizvođače da ponude jeftinije škampe bez rješavanja problema rada i okoliša.
CAL kaže da indijske tvrtke moraju isplaćivati plaće za život i pridržavati se zakona o radu, zdravlju, sigurnosti i okolišu. Osim toga, organizacija kaže da američke tvrtke moraju osigurati da cijena koju plaćaju za škampe bude dovoljna da indijski izvoznici pravedno tretiraju radnike. I, kažu, i indijska i američka vlada moraju provoditi postojeće zakone.
Ekologinja Marla Valentine, koja vodi neprofitnu Oceaninu kampanju za ilegalni ribolov i transparentnost, rekla je da potrošači mogu pomoći.
“Možete upotrijebiti svoj dolar da napravite razliku”, rekla je. “Kada ovo više ne bude unosan posao, prestat će.”
—
Mendoza je izvještavao iz San Francisca i Bostona. Kumar i Nagpal izvještavali su iz Kakinade u Indiji.
—
Ovu priču financirala je Walton Family Foundation. AP je isključivo odgovoran za sav sadržaj.
__
Kontaktirajte AP-ov globalni istraživački tim na Investigative@ap.org ili
