Od Moderni okvir drvenog trojanskog konja. Ovako je to opisala predsjednica Sauli Niinistö međunarodno zakonodavstvo o azilu u svom posljednjem predsjedničkom uvodnom govoru u Saboru.
Situacija na istočnoj granici ponovno je potaknula raspravu u Finskoj o mogućoj potrebi ažuriranja međunarodnih propisa o zahtjevima za azil.
Među ostalim, konvencija o pravnom statusu izbjeglica sklopljena u Ženevi prije više od 70 godina bila je spomenuta u ovim raspravama i govorima kako u Finskoj tako i drugdje.
“Međunarodni propisi o azilu ostavljaju mogućnost premještanja skupina ljudi ili njihovo privlačenje da kontrolirano i bez humanitarnog cilja prelaze iz jedne zemlje u drugu. Za korisnika alat je poput modernog okvira drvenog trojanskog konja, čak i ako se namjena razlikuje od kundaka. To nije bilo ni zamišljeno u propisima donesenim u Ženevi 1951. ili kasnije”, formulirao je, primjerice, Niinistö u svom govoru u veljači.
Međutim, obnavljanje Ženevske konvencije ne bi bio jednostavan proces, kaže postdoktorand na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Helsinkiju Milka Sormunen.
“Također je doista nerealno da se politički postigne dogovor o tom pitanju koji bi države ugovornice bile spremne prihvatiti”, ocijenio je Sormunen u razgovoru za STT.
švicarac Sporazum sklopljen u Ženevi služi i kao temelj za zakonodavstvo i druge sporazume. Svaka država koja je ratificirala Ženevsku konvenciju u praksi ima mogućnost pokrenuti proces obnove Konvencije.
“Prema članku 45. sporazuma, svaka država ugovornica može u bilo kojem trenutku zatražiti od glavnog tajnika UN-a reviziju konvencije”, otvara Sormunen.
Međutim, proces bi bio dug, a ako bi se tekst sporazuma mijenjao, svaka bi država morala posebno ratificirati izmijenjeni tekst. Prema Sormusenovoj procjeni, to bi vjerojatno dovelo do situacije u kojoj bi prvotni sporazum i dalje vrijedio, ali bi vrijedio novi sporazum između država koje su ratificirale izmijenjeni sporazum.
Čak i kad bi se Ženevska konvencija o izbjeglicama promijenila, operativne mogućnosti Finske ne bi se promijenile, smatra Sormusen.
“Izmjena sporazuma o izbjeglicama ne bi uklonila obvezu Finske da se pridržava drugih sporazuma i zakona EU-a.”
Finska obvezuje npr. Europska konvencija o ljudskim pravima čiju provedbu prati Europski sud za ljudska prava EIT. Prema Sormunenu, središnje načelo suda je da se sporazum mora tumačiti u svjetlu današnjih okolnosti.
„Ovako i EIT stalno funkcionira. Smjernicama za odmjeravanje kazni sporazum je na neki način ažuriran na moderno vrijeme.”
Osim toga, Finska se mora pridržavati zakona EU koji, prema Sormusenu, između ostalog uključuje središnju zabranu vraćanja. Zabrana protjerivanja propisuje da nitko ne smije biti vraćen na područje gdje mu prijeti smrtna kazna, mučenje, progon ili drugo nečovječno ili ponižavajuće postupanje.
Europska unija trenutačno ažurira svoju politiku useljavanja i azila, a preliminarni dogovor o reformi postignut je prošle godine.
Paket uključuje, među ostalim, propis koji određuje postupanje kada se broj ljudi koji neočekivano pristižu poveća i ugrozi sustav azila u zemlji.
Osim toga, paket uzima u obzir instrumentalnu migraciju: u tim situacijama može se privremeno odstupiti od standardnih postupaka azila ako su ispunjeni određeni uvjeti.
“Ipak, to također odražava središnju poziciju zabrane nepovratka, da čak ni ova reforma ne uključuje vrstu mogućnosti konverzije koja se sada predlaže u Finskoj”, kaže Sormunen.
Diskurs Prema Sormusenu, reforma propisa koji se tiču tražitelja azila u Finskoj je ispravno započela 2015. i 2016. godine, kada je, kao i u ostatak Europe, u Finsku stigao veći broj migranata.
“A sada su akcije Rusije ponovno ubrzale raspravu. Rasprave su vođene i drugdje u EU.”
Međutim, prema Sormusenu, instrumentalizirana imigracija nije tako nova kao što se može činiti s finskog gledišta.
Na isti način, istraživač koji je prethodno radio kao istraživač u think tanku Instituta Jacques Delors i upoznat je s instrumentaliziranom imigracijom Lucas Rascheprema kojem, na temelju istraživanja, države već dugo koriste instrumentaliziranu imigraciju za postizanje vlastitih interesa.
“Međutim, ono što je novo u aktualnoj raspravi jest koliko političke pozornosti tome posvećuju EU i njezine države članice”, rezimirao je Rasche 2022.
Tada je Bjelorusija godinu dana ranije započela hibridnu operaciju na granicama prema EU.
