Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je urednik FT-a
Ne događa se često da europski čelnici daju ostavke prije nego što su na to prisiljeni. Niti objaviti da više ne misle da su najbolja osoba za taj posao. Tako je ostavka Lea Varadkara na mjesto irskog taoiseacha došla kao potres. Njegov odlazak na prvi pogled svjedoči o neizbježnim usponima i padovima politike; drugo, to je mjera dubljih promjena u političkom krajoliku nacije.
Varadkarovo objašnjenje nije bilo poučno. Njegovi razlozi, rekao je, bili su “osobni i politički” – što pokriva gotovo sve. Dosta je istina da je, izabran 2017. kao najmlađi irski taoiseach, već dugo govorio da namjerava pokušati nešto drugo kad navrši 50 godina. Takva su obećanja dana da bi se prekršila. Uglavnom, ima 45 godina.
Na prvi pogled, koalicija Fine Gael-Fianna Fáil-Green na čijem je čelu Varadkar trebala bi biti lošeg zdravlja. Gospodarstvo se može pohvaliti punom zaposlenošću, a vlada ima proračunske suficite. I njegov dosje podliježe ispitivanju. Mlad, otvoreno homoseksualac i indijskog podrijetla, njegov uspon postao je simbol irskog prihvaćanja modernosti. Dobio je pohvale za svoje postupanje s izvanrednom situacijom izazvanom Covidom i nadigrao tri britanska premijera kako bi osigurao da otvorena granica Republike sa Sjevernom Irskom izbjegne posljedice izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a.
Nije bilo dovoljno. Izborni izbori više nisu uokvireni samo ekonomijom. Irska se suočava s općim izborima u roku od godinu dana, a koalicijske stranke posustaju u anketama. Podrška za Varadkarov Fine Gael je potištena. Ovog je mjeseca njegov prijedlog da se ažurira tradicionalističko uokvirivanje definicije obitelji i uloge majki u Ustavu naišao na reakciju u . Izgledi Fine Gaela na lokalnim i europskim izborima u lipnju izgledaju sumorno.
Što se tiče Varadkara, obećanje nikada nije bilo u potpunosti usklađeno s izvedbom. Glasači se nisu zagrijali za njega. Mnogi njegovi saborski kolege najavili su da će se na izborima povući iz politike – možda je skočio iz straha da ga ne poguraju.
Ali čitanje runa ostavke ne bi trebalo zamagliti širu priču o irskoj politici. Uspon Irske od jedne od najsiromašnijih u Europi do jedne od najbogatijih nacija popraćen je preokretom stare politike. Ako su ankete javnog mnijenja točne, onda će Sinn Féin, koji je već u vladi i najveća stranka u Sjevernoj Irskoj, također postati najveća stranka u Dáilu nakon općih izbora u Irskoj, koji se moraju održati do ožujka 2025.
Stara pravila prepisana su mirovnim sporazumom na Veliki petak 1998. i globalnim financijskim slomom desetljeće kasnije. Politika je do tada pripadala Fianni Fáil i Fine Gael. Jedna ili druga od njih – najčešće je to bila Fianna Fáil – bila je na čelu svake vlade.
Obje stranke sjedile su na desnom centru. U smislu politike – upravljanje gospodarstvom, javnom potrošnjom, porezima – bilo je malo toga što ih je razdvajalo. Umjesto toga, crpili su svoj identitet iz mjesta na kojem su stajali tijekom 1922. Fine Gael bila je stranka Michaela Collinsa, Fianna Fáil preuzela je plašt Eamona de Valere. Na izborima koji su prethodili Sporazumu na Veliki petak, njih dvojica su uzeli 131 od 166 mjesta u Dáilu. Sinn Féin – politički ogranak Irske republikanske armije – osigurao je samo jedan.
Taj duopol je razbijen. Jedna od neželjenih posljedica mirovnog sporazuma za Sjevernu Irsku bila je legitimizacija Sinn Féina na jugu kao i na sjeveru. Mladi glasači ne povezuju nasilje IRA-e. Razarajući učinak globalne krize 2008. na irsko gospodarstvo dao je stranci priliku. Irsko prihvaćanje globalizacije učinilo ju je puno bogatijom — iako su visoke nagrade za neke bile usklađene s velikim troškovima za druge.
U mnogim europskim zemljama “ostavljene” je počistila krajnja desnica. Irska je nešto od toga vidjela u uličnim prosvjedima protiv imigracije. No, Sinn Féin je svoju biračku jedinicu izgradio od populističke ljevice. Do republičkih izbora 2011. pogurala je svoj udio glasova na 10 posto. Do 2020. iznosio je 24,5 posto.
Raison d’être stranke ostaje ujedinjena Irska, ali se udvara biračima obećavajući da će riješiti dugotrajnu nestašicu stambenog prostora u zemlji, spasiti nedovoljno financirane zdravstvene usluge i oporezovati bogate korisnike otvorenog gospodarstva Irske. Trenutačne ankete daju joj oko 30 posto birača, a Fine Gael i Fianna Fáil su nasukane na oko 20 posto svaka.
Ništa nije uklesano u kamen. Ministar visokog obrazovanja, spreman postati novi čelnik Fine Gaela i taoiseach, ima godinu dana da ponovno izgradi podršku. Čak i ako Sinn Féin osvoji trećinu glasova, nema jamstva da će pronaći koalicijskog partnera. Ali neki u Irskoj zamišljali su da bi se sve drugo moglo promijeniti dok politika ostaje ista. Bili su u krivu.
