“Ako ne dođe do značajne promjene u načinu razmišljanja vlade i društva, kao iu području ekonomske politike, tada će jedna od iračkih autohtonih zajednica, koja na tom području živi tisućama godina, postati magla ”, uzbunio se poglavar Kaldejske crkve. Raphael Louis Sako Kardinal je također dodao da Irak još uvijek “tretira kršćane kao građane drugog reda”, pa bi trebalo hitno promijeniti ustav kako bi se izgradio demokratski sustav temeljen na državljanstvu, a ne na vjeri i etničkoj pripadnosti.
Ali tko su irački kršćani?
Prema predaji, prve prozelitske misije apostola vodile su u Mezopotamiju, odnosno današnji Irak. U petoj knjizi Novoga zavjeta, u Djelima apostolskim, možemo pročitati da su dio slušatelja propovijedi na Pedesetnicu – od kojih je više od tri tisuće krštenih – bili i stanovnici Mezopotamije.
Ali ne samo apostoli, nego i Židovi neizravno su pridonijeli širenju kršćanstva u Iraku, budući da su rani kršćanski obraćenici putovali njihovim dobro uhodanim putnim i trgovačkim rutama. No, prema nekim povjesničarima, bili su i među mezopotamskim židovskim trgovcima i hodočasnicima koji su posjetili Palestinu, a koji su nakon povratka kući počeli propovijedati Kristovu riječ.
Kršćanske zajednice koje žive u Iraku nazivaju se mnogim imenima. Većina njih može se povezati s imenom vlastite crkvene denominacije, npr.: kaldejska, sirijska, asirska, kaldejsko-asirska, nestorijanska, jakobitska itd. Kaldejski katolici čine najveću skupinu, kojoj pripada 80 posto iračkih kršćana. Osim toga, sirijske pravoslavne i sirijske katoličke skupine pokrivaju ukupno 10 posto, dok Asirska crkva Istoka pokriva 5 posto. Arapi, Armenci i Kurdi kršćani dijele preostalih 5 posto.
Ako uzmemo vjerske podjele kao polazište, možemo reći da u Iraku trenutno živi nekoliko različitih kršćanskih skupina. Međutim, ako pitanju pristupimo s etničke točke gledišta, očito je da se sljedbenici vrlo fragmentiranih iračkih kršćanskih crkava razlikuju od muslimansko-arapskog stanovništva po svom podrijetlu, jeziku i kulturnim karakteristikama. Jedno od najvažnijih od njih je pitanje upotrebe jezika, jer Asirac, Kaldejac, Sirijac itd., koji žive u sjevernom dijelu Iraka. Materinji jezik skupine je istočni dijalekt aramejskog, ali velika većina njih također govori arapski na razini materinjeg.
Njihovo stanje nakon američke intervencije 2003
Što se tiče međunarodnog javnog mnijenja, opće je mišljenje bilo takvo Sadam Husein pod njegovim su vodstvom manjine koje su živjele u Iraku živjele u miru i neometano. Najčešći primjer za to je da su kršćani mogli doći do vrlo visokih položaja (vidi: Tarik Aziz, bivši ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Iraka), te su bili zaštićeni od napada ekstremista. Potonja je tvrdnja samo djelomično točna, budući da u razdoblju vladavine Bász stranke (zapravo 1968.-2003.) doista nije bilo vjerskih progona, ali su oni koji su mislili drugačije (bilo muslimani ili kršćani) bili nemilosrdno ugnjetavani.
U početku je jedan od razloga za to bio taj što je u to vrijeme najutjecajniji šiitski “svećenik” u Bagdadu Muhammed al-Fartúsi izdala fetvu (neobvezujuću vjersku odluku) koja je izazvala veliki odjek, a koja je, između ostalog, predviđala zabranu prodaje alkohola i obveznog nošenja marama za žene. Situacija se pogoršala do te mjere da su islamistički ekstremisti u nekoliko gradova (npr. Bagdad, Basra i Dohuk) vandalizirali neke od trgovina alkoholnim pićima koje su obično u vlasništvu kršćana i zlostavljali njihove vlasnike.
Ubrzo su se i kršćani našli na meti islamističkih militanata koji su ih optuživali da surađuju s Amerikancima u sklopu “križarskog rata”, a zapravo su oni bili ti koji su pozvali zapadne snage u Irak. Njihova se situacija dodatno pogoršala kada je al-Qaeda u Iraku digla glavu 2004., a lokalne milicije odane terorističkoj organizaciji počele skupljati “novac za obranu” od crkava i trgovaca u Ramadiju i Mosulu. U 2006.-2007., sukobi između etničkih i vjerskih sekti koje su živjele u zemlji izazvali su situaciju građanskog rata, što je nepovoljno utjecalo na manjine. Zbog napada i otmica te općenito sve gore ekonomske situacije, sve više ljudi odlučuje se na iseljavanje.
Aktualna situacija kršćana u Iraku
Popis stanovništva iz 1987. još je bilježio 1,4 milijuna kršćana, a prema procjenama iračkog Ministarstva vanjskih poslova, 2003. njihov broj iznosio je oko milijun. U dva desetljeća koja su prošla od američke invazije, ali u nedostatku autentičnog popisa, ovo je zapravo samo gruba procjena. Najveća iračka kršćanska dijaspora
- u Sjedinjenim Državama (uglavnom Chicagu),
- u Ujedinjenom Kraljevstvu,
- u Njemačkoj
- i nalaze se u Švedskoj.
Iseljavanje predstavlja ozbiljnu prijetnju opstanku kršćanskih zajednica jer njihov etnički, vjerski i kulturni identitet u dijaspori može oslabiti nakon nekoliko generacija, a potom i trajno nestati.
Do 2014. godine, u razdoblju prije strahovlade Islamske države, iseljavanje iračkih manjina bilo je manjim dijelom zbog gore navedenih zločina, a većim dijelom zbog loše ekonomske situacije. Obećanje prilika za posao, želja za zasnivanjem obitelji u sigurnom okruženju i nada u daljnje obrazovanje na međunarodno priznatim visokoškolskim ustanovama privukli su mnoge na Zapad. No, s pojavom Islamske države ulog je za mnoge postao opstanak.
Suzbijanje terorističke organizacije 2017. načelno je otvorilo put povratku dijela kršćana. No, domaća politička neizvjesnost, općenito loša gospodarska situacija te nedostatak radnih mjesta i osnovnih usluga čine ideju povratka većini neprivlačnom. Mnogi od povratnika su se suočili sa strancima koji žive u njihovim domovima. Problem je pogoršan činjenicom da su u nekim područjima, umjesto državne vojske, kontrolu preuzele milicije iz inozemstva, prvenstveno potpomognute Iranom. Muhammad Shia al-Sudanese Premijer je nekoliko puta potaknuo kršćane koji su bili prisiljeni napustiti svoja mjesta prebivališta (bilo da su u zemlji ili izvan nje) da se vrate svojim domovima. To se može smatrati pozitivnim razvojem, ali mnogi kršćani smatraju da u nedostatku ustavnih promjena i širenja demokratskog sustava temeljenog na državljanstvu, okruženje još uvijek nije prikladno za siguran povratak.
Tárik Meszárviši znanstveni suradnik na Institutu za istraživanje migracija.
