U kontekstu ruskih predsjedničkih izbora, čini se da su događaji oko ovih izbora daleko nadišli ono što su mnogi međunarodni i lokalni promatrači mogli predvidjeti kao tipično za izborni proces u Ruskoj Federaciji. Činovi prosvjeda, kao što je diranje u briljantne zelene glasačke kutije, paljenje glasačkih listića, bacanje Molotovljevog koktela na biračko mjesto i detoniranje u blizini drugih biračkih mjesta, nisu samo izrazi očaja, već i rastućeg prosvjeda protiv Putinističkog režima. , jer na prethodnim izborima nismo uočili takve radnje.
Laurentiu PlescaFoto: Osobna arhiva
Nekoliko se pitanja po prvi put događa na ovim predsjedničkim izborima s poznatim ishodom. Po prvi put, glasovanje se održava tijekom tri dana, od 15. do 17. ožujka, kako bi se osigurao veći odaziv, ali čak i tako u Rusiji više ne postoji prag odaziva koji bi potvrdio izbore. Glasovanje se također provodi online, kako bi se pokazao određeni napredak. Čak bi i Putin glasao putem interneta, ali nekoliko nam stručnjaka kaže da je ovu metodu glasovanja najlakše prevariti. I što je najvažnije, izbori se održavaju u ukrajinskim oblastima koje je Rusija nezakonito pripojila, poput Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja, samo iz tog razloga predsjedničke izbore u Rusiji treba proglasiti ništavnim.
“Podne protiv Putina”
No, čini se da postoji jedinstvena strategija ruske oporbe, a to je prosvjedna akcija “U podne protiv Putina” kojom se pokušava mobilizirati prosvjedno biračko tijelo, pokazati svoje građansko nezadovoljstvo, s obzirom da je izborni rezultat naizgled već odlučen, u kontekstu u kojem je Vladimir Putin puno prije najavio da će dobiti preko 80% glasova na predsjedničkim izborima.
Glavna prednost ove inicijative je stvaranje vidljive i jedinstvene platforme za izražavanje onih koji se protive aktualnom režimu. Mobilizacija diljem zemlje, o kojoj je Aleksej Navaljni govorio prije smrti u pritvoru, naglašava želju za promjenom i protivljenje nastavku rata i Putinovoj represivnoj unutarnjoj politici. Sudjelovanje u Podne protiv Putina, čak i samim prisustvom u blizini biračkih mjesta na glavni izborni dan, 17. ožujka u 12:00 sati, bez glasovanja, šalje snažnu poruku protivljenja Vladimiru Putinu i ruskom agresorskom ratu u Ukrajini.
S druge strane, oporbene strategije, uključujući glasovanje za antiratnog kandidata Vladislava Davankova, kvarenje glasačkih listića ili ostavljanje antiratne poruke, postavljaju pitanja o njihovoj učinkovitosti u stvaranju stvarnih promjena. Ovi činovi prosvjeda mogu riskirati raspršivanje napora opozicije i oslabiti utjecaj koji bi ujedinjena fronta mogla imati. Osim toga, povećani ukupni odaziv birača, čak i putem protestnih glasova ili pokvarenih glasačkih listića, režim bi mogao protumačiti kao potvrdu izbornog procesa.
Unatoč tim izazovima, ovogodišnji ruski predsjednički izbori nisu bili bez iznenađenja, barem u smislu prosvjeda i pokušaja da se izazove trenutna situacija u Rusiji. Ostaje pitanje hoće li te pojedinačne prosvjedne akcije, kao i ona zajednička koju najavljuju Navaljni i njegovi pristaše, imati mogućnost dugoročno značajno utjecati na rusku politiku ili će te akcije biti ugušene od strane sustava. Putin je pokazao, kao i uvijek, da je spreman pribjeći ekstremnim mjerama kako bi nastavio ostati na vlasti, uključujući pokretanje kaznenih postupaka, pritvaranja, a zatim i uhićenja za sudionike ovog masovnog suđenja, što bi, po mom mišljenju, trebalo biti prilično vidljivo barem u velikim ruskim gradovima.
Tko nadzire Putina da ne lažira izbore?
Nedavni predsjednički izbori u Rusiji, koji su predvidjeli novi mandat Vladimira Putina s očekivanim postotkom većim od 80 posto glasova, ne mogu biti legitimni jer nisu adekvatno nadzirani. Važan aspekt ovih izbora je nepostojanje promatračke misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), ostavljajući prostor samo za misiju Zajednice neovisnih država (CIS), čija su nepristranost i legitimitet duboko osporeni.
Ovaj nedostatak neovisnog nadzora postavlja velika pitanja o integritetu izbornog procesa. U tom kontekstu postavlja se pitanje: Što još učiniti da dođe do konkretnih promjena u Rusiji, ako Rusi ne mogu postići promjenu putem izbora? Po meni, rješenje u sadašnjem kontekstu mogla bi biti potpora i intenziviranje pomoći Ukrajini. Ovdje govorim o vojnoj pomoći ukrajinskim oružanim snagama, podršci ruskim dobrovoljačkim jedinicama koje se bore protiv Putinovog režima. To bi predstavljalo oblik prave opozicije, jer demokratski izbori u Rusiji ne postoje.
Bitan je zajednički glas zapadnih država da ne priznaju izbore
No, ovdje je važno istaknuti i reakciju međunarodne zajednice, jer bi priznavanje rezultata predsjedničkih izbora u Rusiji i, implicitno, legitimiteta Putina kao predsjednika, predstavljalo kapitulaciju pred režimom koji se optužuje za brojna ljudska prava. kršenja i vojne agresije u Ukrajini. Kolektivno odbijanje Zapada da prizna te izbore moglo bi nekako utjecati na situaciju u Rusiji.
Naravno, države srednje i istočne Europe (susjedne ili bliske Rusiji), kao što su baltičke zemlje, nordijske zemlje ili Poljska i Rumunjska, sigurno neće priznati ove izbore. Ali najvažnije je, doista, kako će reagirati velike države poput Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Njemačke i Francuske. To ostaje otvoreno pitanje, s dubokim implikacijama ne samo za međunarodne odnose, već i za buduće pregovaračke strategije s Ruskom Federacijom. Nepriznavanje Putina kao predsjednika moglo bi pružiti moralnu i pravnu osnovu za odbijanje razgovora s njim, što bi moglo otvoriti put za nove načine interakcije s Rusijom koji zaobilaze pregovore s trenutnim predsjednikom. _Pročitajte cijeli članak i komentirajte na Contributors.ro
