Uvodna pjesma na trećem albumu folk-pop pjevačice i kantautorice Lizzy McAlpine, “Older”, duga je samo jednu minutu i 40 sekundi. U to vrijeme, “The Elevator” nosi slušatelja u McAlpineov unutarnji svijet, penjući se ravnomjernom melodijom klavira prema instrumentalu predvođenom bubnjevima prije nego što pjesma naglo završi – odlažući slušatelja na drugu pjesmu, ali još važnije, u gustu pjesmu. McAlpineove trenutne zagonetke.
“Nije bilo sporo, dogodilo se brzo”, pjeva ona gotovo šapatom, pripremajući svoju srcedrapajuću misao. “Mislim da možemo uspjeti; Nadam se da sam u pravu.”
Skladba priprema slušatelja za album koji slijedi: “Older” je bogat svijet u kojem slušatelj živi upravo zato što pjesme variraju u rasponu i emocionalnosti. Njezine pjesme fokusiraju se na sazrijevanje, ulazak i izlazak iz veze, učenje vjerovanja i povjerenja. Na “Stariji”, to uključuje navigaciju tuge i starenje, dok promatrate druge kako tuguju i također stare.
“Older” prati McAlpineov album “Five Seconds Flat” iz 2021. i njegov hit “Ceilings”, McAlpineov prvi ulazak na Billboard Hot 100. Balada je zvučno pratila stotine tisuća videa na društvenim mrežama, obožavatelji je obožavaju zbog kinematografske priče o ( spoiler alert) zamišljena ljubavna priča.
McAlpine, 24, razvija svoje vizualno, scenski usmjereno pisanje pjesama na “Older” — sigurno će zadovoljiti obožavatelje “Ceilings”.
McAlpineine folk-pop melodije oduvijek su bile informirane stilom glazbenog kazališta (prikladno, za ljubiteljicu drame i nekadašnjeg suradnika skladatelja Benja Paseka i Justina Paula iz pjesama “Dear Evan Hansen” i “La La Land”), iako uglavnom za nju sposobnost da svakoj pjesmi da karakter, kao da glumi.
U tekstu, ona to čini referirajući se na detalje – kamenje bačeno u vodu, odbijenu cigaretu, nakrivljenu kravatu, vožnju na vrtuljku – i govoreći otvorene istine, kao u pjesmi “Drunk, Running”, kada priznaje: “Tako mi je žao ostati/Kad ne bih trebao” na vrhu klavira.
Ploča je tada učinkovita kada se ta intimnost suoči s odvažnom produkcijom koja se širi u susret izvođaču gdje se nalazi, a ne u pokušaju da impresionira. Uzmimo za primjer “Broken Glass”, čiji krešendo dolazi do mosta na kojem se vidi kako McAlpine lebdi iznad bubnjeva.
Pretposljednja pjesma, “March”, bolna je, ali čak i glasovirska oda McAlpineovom ocu, koji je preminuo 13. ožujka 2020. Od njegove smrti, odlučna je posvetiti pjesmu njemu u čast na svakom od svojih projekata, idealno pjesmi Br. 13. Ovdje “Ožujak” donosi razmišljanja o tuzi: “Pokušavam pronaći lekciju u svemu tome, ali/nisam ništa naučio.” I: “Nisam znao da će biti ovako teško/Tako daleko a onda te pogodi«.
Naslovna pjesma, “Older”, završava McAlpineovim ponavljanjem refrena: “Volio bih da znam što je kraj.”
U McAlpineovim zabrinutim riječima skriveno je upravo ono što slušatelji traže od nje: još uvijek samouvjeren ton, lijepa melodija i razmišljanja koja samo uvjeravaju slušatelje u njihovim vlastitim nevoljama.
___
AP glazbene recenzije:
