Poznato je da je otac Gergelyja Karácsonyja poginuo u prometnoj nesreći, a sada je o tome i detaljnije izvijestio. U nedavno objavljenoj knjizi “Mostovi umjesto zidova” gradonačelnik se iskreno ispovjedio o svom gubitku i kako je živio posljednjih pet godina kao prvi čovjek Budimpešte.
“Vozio je kolegu kući u susjedno selo kada su se sudarili s kamionom u nepropisnoj vožnji. Točno se sjećam tog dana. Imao sam šest godina, tada sam krenuo u osnovnu školu. Bilo je čudno što naši roditelji tako dugo nisu dolazili kući. (…) Onda je odjednom došla moja majka i naša susjeda. Moja mama je bila shrvana, a susjeda joj je ispričala i čak nacrtala kako se prometna nesreća dogodila. (…) Tada ništa od toga nisam razumio. Nekako sam blokirao ono što se dogodilo. Mnogo mjeseci kasnije dogodilo se i to da sam, kad je netko neočekivano pozvonio, istrčala do njega govoreći: “Hej, tata je stigao.” Ali nije došao.”
Inače, Karácsonyjeva majka bila je vrtlarica, baš kao i njegov otac, no on nije od roditelja naslijedio samo ljubav prema prirodi, jer mu je otac bio zaljubljenik u glazbu, svirao je nekoliko instrumenata, a glazba je imala odlučujuću ulogu u život gradonačelnika. Tri godine nakon očeve smrti preselio se s majkom i troje braće i sestara u Debrecen, gdje su ga vršnjaci ismijavali da živi u seoskom okruženju. Kako kaže, bio je dobar učenik i s vremenom se uspio integrirati u školsku zajednicu te je zavolio život u velikom gradu.
Tijekom srednjoškolskih godina bavio se mnogim stvarima – osim studiranjem. Igrao je odbojku, bavio se glazbom, čitao, javljao se na školskom radiju i već tada su ga zanimale javne teme, ali se u isto vrijeme bavio i raznim poslovima kako bi malo dodatno zaradio za obitelj: nosio je novine, pakirao kutije u tvornici plastike, pa čak i uzgajao ukrasne akvarijske ribice.
Oduvijek je želio doći u Budimpeštu na sveučilište – kako je napisao – u Budimpešti se osjećao kao kod kuće kada je primljen na studij sociologije na ELTE i preselio se u studentski dom Ráday utca. Studirao je više od studija na Tehničkom fakultetu Széchenyi, gdje je upoznao Gábora Scheiringa i Bálinta Miseticsa na Fakultetu za društvenu teoriju, s kojima su na kraju postali članovi osnivači LMP-a. Ali tu je prvi put susreo i Antala Rogána, o kojem piše sljedeće:
Prije izbora 1998. neki od vodećih pojedinaca fakulteta već su očito radili za izbornu pobjedu Fidesza, među njima prvenstveno Antal Rogán, koji je, prema mojim sjećanjima, do izbora živio na fakultetu kao odgajatelj u vrtiću. Sviđao mi se, imali smo nekoliko dugih razgovora, bio je vrlo obrazovan i pametan dečko, malo suzdržane osobnosti, ali osjetilo se da može biti ozbiljna osoba.
Tijekom studija, Karácsony je počeo raditi za anketar Median, gdje je proveo deset godina, postavši direktor istraživanja tvrtke 2007. godine. No, osjetio je da želi biti aktivniji u javnom životu pa se 2009. pridružio LMP-u, a godinu dana kasnije postao je šef stranačke kampanje, iako tada nije mislio da će ikada postati političar.
U tom je razdoblju upoznao i svoju suprugu s kojom i danas čine obitelj. Karácsony iskreno piše kako je tijekom više od dvadeset godina koje su proveli zajedno bilo teških trenutaka, no njegova supruga Virág stvorila im je dom i sigurnu pozadinu u svim situacijama i unatoč brojnim selidbama.
Gergely Karácsony je otišao na zabavu Pétera Magyara: “Ovo ne služi za razgradnju NER-a, već za njegovu ponovnu izgradnju”
Budimpešta, grad u stalnom usponu
Gergely Karácsony je oduvijek bio zainteresiran za povijest, au njegovoj knjizi se malo osvrćemo na prošlost Budimpešte. Suština toga je da je mađarska prijestolnica najopsadniji europski grad, koji su samo Turci uspjeli trajno zauzeti, ali Budimpešta je konačno – kao i uvijek – “uskrsnula”.
Prema riječima gradonačelnika, Budimpešta je simbol zajedništva, a njena snaga je u različitosti. Smatra da je vladina politika stvorila kontrast između glavnog grada i sela, iako bi bilo u interesu cijele Mađarske da glavni grad ima snažno gospodarstvo na razini EU, a posljedica te politike je da mi nisu bili u mogućnosti pravilno iskoristiti subvencije Europske unije i novac je često odlazio u investicije umjesto da se ulaže u obrazovanje, lokalne zajednice i lokalno gospodarstvo.
Karácsony spominje anti-Budimpeštu koja je po njemu društvena zamka, a cilj Orbánove vlade je stvaranje feudalizma.
Gergely Karácsony bio je uzrujan zbog izvlaštenja imovine Józsefvárosa: napisao je otvoreno pismo Viktoru Orbánu
Orbánova politika odgovorna je za smrtne slučajeve u staračkom domu Pesti út
U proteklih pet godina Vlada, glavni grad i lokalne samouprave suočile su se s nekoliko kriza. Karácsony tvrdi da je nakon izbora bio spreman na činjenicu da će vlada biti neprijateljski raspoložena prema njemu, ali ne i na činjenicu da će se morati suočiti s nekoliko kriza.
Istaknuo je razdoblje koronavirusa u kojem je, prema njegovim tvrdnjama, Vladi dao puno prijedloga, no oni su jedan po jedan zbrisani, a nakon što je glavni grad uvodio jednu po jednu mjeru, Vlada je i dalje uveo ih je kao svoj dekret nekoliko dana ili tjedana kasnije.
Karácsony smatra da za Fidesz dobro upravljanje znači samo stjecanje i zadržavanje vlasti, a upravljanje epidemijom i sve njezine odgovornosti dodijelio je lokalnim vlastima. O tome gradonačelnik piše:
“…vlada se utopila u krizi 2020.-2021., premijer u mnogim kritičnim trenucima nije imao pojma što učiniti. Forsirao je “end-of-pipe” rješenja (…): budući da virus Covid napada dišne organe, potrebni su respiratori, a ako ih ima dovoljno, onda ćemo mi, odnosno Vlada, preživjeti epidemiju. (…) Nije mi bilo ni na kraj pameti tko bi respiratore pustio u rad i njima upravljao, jer i za strojeve je potreban stručan kadar, niti da prvenstveno treba poduzeti mjere da što manje ljudi dođe do ove faze. od bolesti . Osim toga, država još uvijek ne može ništa učiniti s tada nabavljenim strojevima od kojih su neki živjeli, a broj mrtvih bio je iznimno velik u odnosu na broj stanovnika, što se moglo izbjeći. Glavni cilj vlade u suočavanju s epidemijom nije bio što učinkovitiji u njezinu suzbijanju. Nisu htjeli minimizirati broj žrtava, već potencijalne političke gubitke povezane s krizom. Drugim riječima, nije liječio medicinsku nego političku epidemiju”.
Podsjetio je da, iako je Metropolitanska općina već 5. travnja naznačila da, na temelju rezultata vlastitog testiranja, postoji problem u staračkom domu Pesti út i da im je potrebna pomoć u smještaju štićenika, služba glavnog liječnika tek je počela da ih prevezu 9. travnja. Prema Karácsonyju, vlada je pokrenula propagandnu kampanju protiv glavnog grada, koristeći ono što se dogodilo u staračkom domu te štićenike i osoblje doma kao žrtve političkog upravljanja epidemijom Orbánove vlade. Pritom Karácsony smatra da se glavni grad izvanredno nosio s epidemijom, jer je Budimpešta prema statistikama imala najnižu stopu smrtnosti u Mađarskoj.
Isti a “drvena jednostavnost, poučna ali pogrešna” mislio je da je otkrio politiku čak iu energetskoj krizi, dok kapital predstavlja kreativnu i kooperativnu politiku. Kad su stigle nepristupačne cijene energenata, Budimpešta je prešla na svakodnevnu nabavu, pa je struju uvijek plaćala po trenutnoj tržišnoj cijeni. Prema Karácsonyju, to je bila revolucionarna transformacija, ali su u isto vrijeme postali poput “vrtećih umjetnika”, prateći nekoliko kriza u isto vrijeme i pazeći da grad ostane funkcionalan.
Sažeo je razdoblje rekavši da su preživjeli, ali zapravo “onda su umrli u njemu”.
Prema knjizi, Karácsonyjevi su morali zaštititi ne samo grad, već i svoju čast, jer je vlada potrošila desetke milijardi kako bi ih diskreditirala. Osim nabrojanih kriza, prema riječima gradonačelnika, živimo u neodrživom svijetu, a klimatske promjene ozbiljno će utjecati na Budimpeštu, kao i na druge velike gradove u Europi.
