Géza Tordy, nacionalni glumac, preminuo je u 85. godini života –
Géza Tordy rođen je u Budimpešti. Studirao je arhitekturu u srednjoj školi, ali je već sa 16 godina bio član umjetničkog glumačkog kruga Ide Versényi. U koledž je primljen 1956. godine, ali te godine nije započela glumačka izobrazba, već ga je kao pomoćnog glumca angažirao János Zách, direktor kazališta Kaposvár, 26. listopada 1956. kod spomenika Petőfiju u gradu, Tordy je recitirao Szózat, kao što se može pročitati na portretu MTVA Press Archive.
Iz Somogya se preselio u Szeged na dvije godine, a zatim je s 21 godinom postao član Kazališta mađarske narodne armije (Vígszínház). Između 1963. i 1967. potpisao je ugovor s kazalištem Madách, a potom se vratio u Vígszínház. U to je vrijeme već režirao, a njegove su se drame izvodile u kazalištu Petőfi u Veszprému. Od 1992. bio je umjetnički voditelj odjela za prozu Narodnog kazališta u Győru, od 1995. bio je glavni ravnatelj budimpeštanskog Kamernog teatra, a desetljećima je predavao na Sveučilištu za kazalište i film.
Na pozornici je glumio jednog od Shakespeareovih junaka Edgara u Kralju Learu, Orlanda (Kako vam drago) i Pucka (San ljetne noći). Camille Desmoulins u Büchnerovoj Dantonovoj smrti, vitez Ripafratta u Goldonijevoj Mirandoli, Luka u Gorkyjevu Noćnom skloništu, Willy Loman, agent u drami Arthura Millera. Glumio je Salierija u Amadeusu Petera Shaffera na mađarskoj praizvedbi drame; Godine 2010. režirao je istu predstavu u Narodnom kazalištu u Miskolcu.
Kao redatelj postavio je više od 60 predstava, između ostalih Liliom (Ferenc Molnár), Cheresznyéskert (Czehov), Tramvaj želja (Tennessee Williams), III. Richard (Shakespeare), Američka Elektra (Eugene O’Neill), Zločin i kazna temeljen na Dostojevskom (oba u Győru i Vígsthínházu) i Crvena poštanska kola temeljen na djelima Gyule Krúdyja, te Greška u isporuci Károlyja Szakonyija u Veszprému.
Pred kamerom se prvi put pojavio 1957. godine: nije imao ni devetnaest godina kada ga je redateljski bračni par Máriássy na probnom snimanju odabrao za jednu od uloga u Külvárosi legendi, u kojoj je imao partnerice poput Manyi Kiss , Mari Törőcsik, Imre Sinkovits. S 22 godine već je igrao glavnu ulogu u komediji Füre lépni szbat redatelja Károlyja Makka. Kasnije je postao gotovo neizostavan lik u mađarskim filmovima, s 26 godina glumio je Jenőa Baradlaya u legendarnoj filmskoj verziji Sinova kamenog srca. Bio je putujući učenik Tenkesovog kapetana, Miklósa deaka iz Egrijevih zvijezda, igrao je u Zoltánu Kárpáthyju, Fekete gémants, 80 huszárs, Crvenoj grofici.
Njegovo ime veže se uz cijeli niz TV drama, uključujući Édes Anna, Malom a Séden, A caesar, Helyet az fjúságnek i Színház az ele, a pojavio se i u nedavno objavljenom povijesnom filmu Hadik redatelja Jánosa Szikore. Voli sinkronizaciju, posudio je glas Gérardu Philipeu, Robinu Williamsu, Robertu De Niru, Jacku Nicholsonu i Anthonyju Hopkinsu, među ostalima, slušali smo ga u nekoliko radijskih drama, a pripovijeda verziju audio knjige Hemingwayeva Starog ribara i mora .
Godine 1970. i 1977. dobio je nagradu Jászai Mari, 1980. postao je zaslužni umjetnik, 1988. bio je istaknuti umjetnik, a nagradu Kossuth dobio je 1991. godine. Odlikovan Časničkim križem mađarskog Reda za zasluge, primio je i nagradu Gyula Hegedűs, nagradu Andor Ajtay, nagradu Bilicsi Tivadar i spomen-prsten Éve Ruttkai, od kojih mu je posljednji prvi dodijeljen na 60. obljetnicu umjetnikovo rođenje, prosinac 1987. Godine 2005. izabran je među nasljedne članove Društva besmrtnika. 2008. postao je nacionalni glumac, 2011. dobio je nagradu Prima Primissima. Godine 2019. na gala festivalu Szinkronikum dobio je priznanje sinkronističke struke, Nagradu za životno djelo Udruge Ureda za prava izvođača (EJI).
