Prije 8 godina, nakon osnivanja CSALB-a, potrošači su dolazili s prilično agresivnim pristupom, optužujući isključivo banke za ono što im se događa. Ali sada dolaze pregovarati, navodi Alexandru Păunescu.
Cornel Dinu, Alina Radu i Alexandru PăunescuFotografija: CSALB
Alina Radu, miriteljica CSALB-a, odvjetnica partnera i Alexandru Păunescu, pravni direktor BNR-a, predsjednik CSALB Collegea, u razgovoru s Cornelom Dinuom, osnivačem Banking Newsa.
Cornel Dinu: Također bih volio da nam kažete koliko CSALB može doprinijeti podizanju svijesti o važnosti dobrog upravljanja novcem?
Alexandru Paunescu: Svijest počinje obrazovanjem. Eventualno što to značifinancijsko obrazovanje? To je sposobnost potrošača da ocijeni proizvode koji su mu dostupni i odluči (uz neke prosječne informacije) koji mu proizvod najviše odgovara. U konačnici, financijska je institucija ta koja potrošaču mora pružiti minimalne informacije o proizvodu koji se prodaje. Samo što je za tog potrošača jednako važno da prije toga ide s nekoliko elemenata. Da znate što podrazumijeva npr. ugovor o kreditu.
Ako se pozovemo na postojeću zakonsku regulativu o kojoj govorimo nepredvidivo. Odnosno, stvari više nisu iste kao kada je taj ugovor sklopljen. Ovu nepredvidivost potrošači moraju pažljivo analizirati: u tako dugom vremenskom razdoblju (do 30 godina) može se dogoditi čak i velika promjena opće ekonomske situacije, jer hipotekarni kredit, na primjer, može prijeći više ekonomskih ciklusa.. No, banka, s druge strane, mora biti svjesna činjenice da će u jednom trenutku potrošaču, koji se nađe u nepredviđenoj situaciji, trebati njezina podrška kako bi mogao nastaviti s kreditom.
A tu su i opcije kojima potrošači tako dugo pristupaju putem CSALB-a:reprogramiranja, reprogramiranja, smanjenja nekih troškova. Da govorimo o naknadama, uključujući smanjenje glavnice, kredit i tako dalje. Postoje situacije u kojima dvije strane moraju ponovno uravnotežiti ugovor, koji ne postaje neuravnotežen kao rezultat djelovanja jedne od dviju strana, već zato što se često događaju nepredviđene situacije za obje strane. Sjećate li se, prije nekoliko godina neke su državne institucije govorile da banke porobljavaju potrošače. Dajući im kredit, banka ih je pretvorila u robove. Ljudi nisu robovi banaka, nego vlastite robe koju su kupili dotičnim kreditima.
Na sreću, od osnivanja CSALB-a prije 8 godina stvari su se radikalno promijenile: Ako su u početku potrošači dolazili s prilično agresivnim pristupom, svaljajući isključivo na banke krivnju za ono što im se događa, u ovom trenutku dolaze do pregovora s bankama unutar CSALB-a.
Cornel Dinu: Ako su u razdoblju 2006.-2008. ljudi bili euforični jer su se željeli izdići iznad razine na kojoj su do tada živjeli, nakon financijske krize 2008. kupnja kuća, hipoteka postali su puno odgovorniji…
Alexandru Paunescu: Između 2006. i 2008. to je bio problem više povezan s iskustvom koje smo imali neposredno nakon komunističkog razdoblja. Mi praktički nismo postojali na kapitalističkom tržištu, nismo imali tržišnu ekonomiju više od 50 godina.
Prve hipoteke dodijeljene su negdje 2001-2002. U godinama euforičnog kreditiranja prije je bila nužnost smanjivanja jaza između nas i Zapadnjaka koji su imali pola stoljeća na raspolaganju za razvoj vlastite osobe i bogatstva.Bio je to prije nedostatak iskustva nego nedostatak financijskog obrazovanja. Iskustvo s kreditom, mogućnost, mogućnost uzimanja kuće. Tako da je potrošački pristup nekako opravdan.
Ne bih mogao reći da je način pristupa banaka jednako opravdan. U ovoj euforiji svi su krenuli dalje. Banke su željele dobiti tržišni udio, pojavili su se krediti u švicarskim francima i činilo se da je to puno povoljnija opcija za potrošače i to ne kratkoročno, nego dugoročno. Nitko nije mislio da će u jednom trenutku Banka Švicarske promijeniti svoju monetarnu politiku i da će lej i druge valute jako deprecirati u odnosu na franak.
Nakon financijske krize krivnja je svaljena samo na banke, a stvari su krenule populistički. Zapravo, nije krivnja nego odgovornost na objema stranama. Istina je da su banke mogle biti malo ažurnije s informacijama koje su imale. Sjećate li se poznatih reklama na krediti uz bilten za koje nije bilo važno imate li potvrdu o prihodima.
Prije ste u poštanski sandučić dobivali sve vrste kreditnih kartica, proizvode koji su uglavnom namijenjeni osobama s visokim primanjima. Sama funkcionalnost a kreditna kartica nije dovoljno objašnjeno od strane banaka. Morali smo iskusiti kapitalizam da bi se stvari iskristalizirale. Sjećam se da sam negdje 2000-ih razgovarao s nekim prijateljima u Grčkoj koji su mi rekli da su kupili perilicu rublja i televizor na rate bez kamata. Naše banke u to vrijeme nisu nudile te proizvode.
Cornel Dinu: Kako se pristup banaka promijenio tijekom godina i što su naučile iz suradnje s CSALB-om?
Alexandru Paunescu: Bio je to dosta dug vremenski period CSALB je morao steći povjerenje obiju strana. Ja sam tada, kao koordinator cijelog projekta, očekivao da će početak biti težak. Prije svega, ideja mirenja, pregovora, kompromisa bila je nešto sasvim egzotično tijekom razdoblja vrhunca sukoba, 2015.-2016. Činjenica da je Centralna banka prisutna u projektu CSALB predstavljala je presumpciju povjerenja. No, trebalo je dokazati da je CSALB održiv, da može ponuditi rješenje i predstavlja jasnu alternativu sudu. Prije svega, morali smo steći kredibilitet, a to se dogodilo prvenstveno zahvaljujući ugledu miritelja: profesori Pravnog fakulteta, odvjetnici, bivši suci, podržali su i vjerovali ovom projektu.
Cornel Dinu: Ali što bi za potrošača trebao značiti CSALB i kako mu ova institucija može pomoći?
Ovo je također pronađeno kod kredita u CHF. Potrošači su vidjeli da niti u ovom pitanju nema ništa crno ili bijelo. Banke su iznijele neka rješenja, neki su potrošači prihvatili te prijedloge, a neki su išli na sud. No, na sudu su bile razne kazne, neke u korist potrošača, druge u korist banaka.
Ono što u zadnje vrijeme mogu primijetiti je da ima potrošača koji dobro definiraju svoje financijske potrebe kada se obrate CSALB-u, ali ne znaju kako pristupiti banci. A onda dolazi naš zadatak vidjeti kako banci prevesti potrebe potrošača da im možemo pomoći.
Cornel Dinu: Nekoliko ste puta rekli da CSALB želi da suci preporuče da se stranke u sporu nagode izvan suda. Koliko su tužbi sudovi rasterećeni pregovorima unutar CSALB-a?
Alexandru Paunescu: Brojke su se iz godine u godinu udvostručavale. Ja sam u posljednje tri godine preko 500 spisa koji su došli sa suda i prijateljski se nagodio u CSALB-u. Nadamo se da će se ta brojka povećavati i iz tog razloga molimo suce za natječaj, tim više što je i njima u korist da se riješe nekih predmeta kojima su opterećeni. Vrlo je važno da ljudi koji idu na sud znaju od sudaca da postoji mogućnost alternativnog rješenja.
Ako smo već kod nekih spisi koji su u poodmakloj fazi rješavanja na sudovima, ne moraju nužno biti zainteresirane ni banke jer su vrlo blizu presude u tim slučajevima. Ali ako je spor u ranoj fazi, oni također imaju interes da ga riješe sporazumno, zbog troškova koji su uključeni u tužbu. Želimo da banke izvrše analizu sudskih sporova te vidjeti u kojem od njih mogu izaći na kraj s potrošačima i sami ih pozvati na mirenje. Ovdje su banke u više od 500 situacija uspjele zamijeniti sudsku bitku dobrobitima koje donosi povjerenje stečeno od strane potrošača. Ne govorimo o obvezi sudaca da obavijeste stranke da CSALB postoji. Govorimo o savjetima koje mogu dati strankama da se spor može riješiti mirnim putem.
Članak podržan od strane CSALB
