Je li Mateo Retegui napadač kojeg Luciano Spalletti traži za reprezentaciju prema Euru 2024.? “Odigrao je sjajnu utakmicu, on je sigurnost u šesnaestercu. Digao je momčad, dobro se držao i odradio savršen posao”, riječi su talijanskog izbornika nakon pobjede 2-1 protiv Venezuele iz Genove naramenica za udarce.
Nepostojanje centarfora ili, kako se to danas kaže, “scoreera” koji momčadski rad dovodi do nabubrivanja protivničke mreže jedna je od briga ne samo izbornika nogometne reprezentacije nego i svih ostalih. obožavatelji . Adnkronos je postavio pitanje ‘jesmo li pronašli centarfora?’, nekim velikim bivšim igračima nogometa i talijanske reprezentacije, od Beppea Dossene do Eralda Peccija, od Giuseppea Incocciatija do Giancarla De Sistija.
Neugodno: “Retegui? Za sada smo zadovoljni, ali u Italiji postoji problem s finišerima”
“Pozovimo se na Svetu Providnost. Ili barem: pozitivno sam zadovoljan što je ipak postigao neke golove koji su nas barem u ovoj fazi održali na vrhu, ali očito da još uvijek imamo problem, rekao bih ozbiljan, što se tiče finišera u našoj reprezentaciji i to je očito pripisati činjenici da u najboljim momčadima te uloge popunjavaju stranci i mi plaćamo za taj aspekt. Po meni neizbježno.” Ovo je mišljenje Giuseppea Incocciatija: “Naša reprezentacija pati i patit će dok se stvari ne promijene. Već je pokazao da je Retegui odličan finišer čak i kada ga je Mancini pozvao prvih nekoliko puta, kada je odmah zabio. To nam daje nadu, da, ali u svakom slučaju navikli smo da naše reprezentacije, pogotovo reprezentacije koje su bile protagonisti Svjetskog prvenstva, imaju napadnu liniju opremljenu elementima najviše razine, pa se sada moramo zadovoljiti za starosjedioce koji, zaboga, pružaju ruku, ali problem koji imamo u našem nogometu je vrlo jasan”, dodao je Incocciati.
“Ali ima li svjetla na vidiku? Nisam uvjeren. Ne vidim transformaciju koja bi nas onda mogla natjerati da se vratimo u našu bivšu slavu. Vidim Scamacca i još nekoga. Mateo čašu vode u pustinji? Svakako , ali i malo ‘vode nakon dugog nepijenja može biti štetno: u pustinji moramo pronaći oazu. Za sada se držimo Reteguija i sretni smo što je tu.”
Pecci: “Retegui? Jedna utakmica nije dovoljna za presuđivanje, ali daje nam nadu”
“Jedna utakmica mi se čini malo kratkom, ali daje nam nadu. U međuvremenu, netko tko ga ubaci dvaput je dobar znak, ali ja bih rekao ‘mirno i kreda’, sugerira Eraldo Pecci. Da Azzurrima nedostaje finišer “klasična je tema zadnjih godina: centarfor je taj koji oplemenjuje rad cijele momčadi, jer i ti možeš igrati jako dobro, ali ako ne zabijaš, sve je to smeće”.
Zašto postoji ta rupa u plavom napadu “Ne znam, vjerujem da se talenti rađaju, da tako kažem, kad se dogode. Majke nisu baždarene da rađaju talente svaka dva mjeseca, svake tri godine, pa ja ne znam.Sigurno vjerujem da danasnji treneri kad vode djecu umjesto da ih prate u njihovom odrastanju glume trenere kad ce oni biti treneri.Pa dodaje desnu loptu,dodaje lijevu loptu dok umjesto toga, dijete se, po mom mišljenju, barem do Primavere, mora igrati kako želi.”
Ali nije li to zato što u Italiji više ne sviramo na ulicama jer je postalo opasno? “To je baza svega. Upoznao sam one s početka stoljeća, igrače koji su rođeni i prije 1910., znali su sve o lopti, sve odskoke, jer su imali naviku 24 sata provoditi na ulici i na terenu, otprilike, znali su sve o nogometu, čak su i igrali s krpenim loptama. I ja sam bio takav, ali Sansone, koji me trenirao u Bologni, cijeli je život živio na ulici, ja samo dio toga, a on imao više samopouzdanja s alatom. Sada je opasno ići na ulicu, a čak morate i platiti da biste igrali… Poznavanje alata je temeljno, da je to samo igra trčanja, Kenija bi osvojila mnogo svjetskih prvenstava .”
De Sisti: “Retegui ima njuha, on je staromodan centarfor”
„Jesmo li pronašli centarfora? Kažem da je Retegui sigurno netko tko izgleda ima nos za gol: izgleda kao staromodni centarfor. Od onih koji dobiju batine, koji se bace u stvorenu prazninu i onda završe”, misao je “Giancarla Picchia” De Sistija. “Onda hajde, možemo se uzbuditi i oko proteze u plavoj boji, nije baš da je svaki dan nešto, pogotovo za napadače i zaista, općenito, svima je pomalo teško. Mislim da zaslužuje komplimente koji mu se upućuju.”
Zatim, nastavlja, nije istina “da nemamo centarfora u Italiji: tu je Immobile iako je malo van forme ovih dana. Tu su Scamacca, Raspadori, pa Lucca i drugi mladi ljudi koji se pojavljuju . U međuvremenu, Retegui je zaslužio čast da postane strijelac. Moramo biti optimistični i pozitivni u ocjeni njega: istaknuo se i rekao ‘dečki, i ja sam tu’: i mi to cijenimo i sa zadovoljstvom ga pozdravljamo u svod golgetera”, zaključio je De Sisti nakon dvoboja napadača Genoe protiv Venezuele.
Dossena: “Retegui? U ovom trenutku on je jedini koji može igrati tu ulogu”
“Može li Retegui biti igrač kojeg je Spalletti tražio u napadu? Više od svega, on je jedini za sada, čeka da i Pinamonti i Scamacca narastu i preuzmu kontrolu nad situacijom. Trenutno je Retegui jedini koji može tumačiti tu ulogu, može i Raspadori ali s drugačijim karakteristikama, ali napadač Genoe jedini zna što mu je činiti i kamo mora ići unutar šesnaesterca, očito se nadamo da Spalletti ima više rješenja i da Pinamonti i Scamacca sposobni razumjeti njihovu dimenziju i ono što mogu dati. Nepokretan? Ne znam. Ne znam u kakvom je fizičkom stanju, pa ako mu nije dobro, ako se ne osjeća u najboljim uvjetima. Mislim da samo on zna. Vidimo da se bori, ali ne znamo koliko i koji su uzroci.” Riječ Beppea Dossene, koji dodaje: “Je li Retegui odrastao u Italiji s Gilardinom? Njegove karakteristike su takve, tako da se ništa ne otkriva. Unutar šesnaesterca on je netko tko osjeća gol, on je netko tko ide bez frke, tako da kada imamo dobra krila, dobra jedan na jedan, on je sigurno najpogodniji igrač da završi, da ostane tu i čeka pravi trenutak. Vrlo je dobar u kapitaliziranju ‘prljavih muda’. Za sada, da, pronašli smo ga, ali ne možemo razmišljati o natjecanju na važnim natjecanjima ne dajući Spallettiju alternative određene težine i naprijed. Imamo mogućnosti i u obrani i u veznom redu, kao i na krilima. Da vidimo što će biti za nekoliko mjeseci. Do danas se s ovime moramo zadovoljiti”, dodao je Dossena, koji prijateljske utakmice u SAD-u s Venezuelom i Ekvadorom smatra korisnima za team building.
“To su netipične utakmice, s vremenskom razlikom, putovanjima, umorom nakupljanim mjesecima. Vjerujem da malo naznaka dolazi na tehničkoj razini, ali one služe za razumijevanje osobnih karakteristika igrača, a ne tehničkih ili fizičkih. Oni služe da bismo razumjeli kako se ponašamo, što tko govori i što misli, kakvu poziciju zauzima unutar grupe, može se razumjeti rast ljudi, a ne sportaša”, zaključio je Dossena.
