Bivši igrač ragbija George Baltă, ostao paraliziran nakon nesreće na terenu, diže znak za uzbunu: “Nemam načina da idem gore, samo na milost i nemilost ljudi i uzmite me gore”

Dana 11. ožujka 2006. godine, tijekom školske utakmice na ragbi igralištu Grivița, sportaš Olimpie iz Bukurešta, George Baltă, doživio je tešku nesreću.

Bio je u prvoj liniji, dama, ali u trenutku kada su se dvije ekipe spojile u hrpu, George je bio nespreman. A sudac, koji je trebao provjeriti ovaj aspekt, nije bio pažljiv.

“Dobio sam šok od 600 funti u stražnji dio glave. Brada mi je bila zabijena u prsa i čuo sam pucketanje. Pao sam na leđa i pokušavao sam ustati, ali nisam mogao. Preuzeli su me spasioci i odveli u bolnicu Floreasca, gdje su liječnici mojim roditeljima rekli da imam još samo tri sata života!”, rekao je George u emisiji “Prietenii lui Ovidiu”, na GSP.RO.

Na dan nesreće imao sam dnevnicu od 150 leja. Plaćala me Olimpia Bucharest, trenutni CSM Bucharest. Bio je to klub koji je podržavala Gradska vijećnica, a to je ono što sam ja mjesečno primao, 150 leja. Na dan nesreće nisam imao ni osiguranje.

George Baltă, bivši atletičar:

“Svaki dan uzimam kao test, kao bitku”

Kralježak C6 bio je potpuno slomljen, a komadići kosti zabili su se u leđnu moždinu i presjekli moždinu i živce koji prolaze kroz nju: “Normalan čovjek bi umro na mjestu da je doživio taj šok!”.

I od tog trenutka počela je prava borba za oporavak. “Nismo dosad ništa pobijedili. Svaki dan shvaćam kao test, kao bitku koju uspijevam prebroditi“, kaže bivša sportašica.

Bivši sportaš kaže da ga je psihički na noge digao psihoterapeut, “pomogao mi je da vidim što život zapravo znači!”.

I nakon tisuća sati oporavka, George pomiče ruke, ali je i dalje nepokretan u svojim invalidskim kolicima. Umjesto toga, može voziti automobil prilagođen njegovim potrebama.

“Više me nije sram doći negdje, u supermarket ili ovdje u studio, i zamoliti čovjeka koji prolazi pored auta da mi ustupi mjesto iz prtljažnika. Za ostalo se snalazim – otkrio je bivši sportaš također u emisiji.

Problemi osobe s invaliditetom

Koji priznaje da u Bukureštu ima svakakvih problema kada je u pitanju kretanje.

“Loši smo u javnom prijevozu. S Piața Victoriei ne mogu metroom doći do Republica, u Pantelimon. U Victoriei postoji dizalo, ali u Pantelimonu ga nema. Nemam kako da se popnem, samo na milost i nemilost ljudi i oni me uzmu. Što nije u redu”, kaže.

Uspoređuje je s drugim gradovima u Europi, ali iu zemlji, koji su puno pažljiviji prema osobama s invaliditetom: „Barcelona je savršen grad! Tu mi ništa nije trebalo… Cluj je, recimo, preko Milana! U Milanu je užasno, rubnici, uski nogostupi, tramvajske tračnice, kockice, promet… Mislim da je najprijateljskiji grad u Rumunjskoj Cluj, u odnosu na Bukurešt”.

“Ima ljudi koji priskaču u pomoć, ali postoji i ta kategorija… Koji parkiraju na mjesta za invalide i nemaju problema. Skrećete im pozornost da su učinili nešto loše, ali oni vas također ismijavaju. Ima i dobrih ljudi koji ti pomognu i podrže ako nešto zatreba”, rekla je bivša sportašica.