Ovo je ažurirana verzija priče koja je prvi put objavljena 4. prosinca 2022. Izvorni videozapis može se pogledati ovdje.
Nacionalni park Gorongosa u Mozambiku bio je predmet zavisti Afrike. Divlje životinje privlače turiste iz cijelog svijeta. Ali, početkom 1960-ih, katastrofa izazvana čovjekom poklala je životinje sve dok, kako se govorilo, nije ostalo ništa osim komaraca i nagaznih mina. 2008. godine pratili smo američkog poduzetnika koji je sanjao o povratku pustoši u veličinu. A sada, Greg Carr ima što pokazati svijetu. Kao što je Scott Pelley izvijestio u prosincu 2022., 60 Minutes nije mogao odoljeti povratku na Gorongosu kad Carr šalje ovakve pozivnice.
Greg Carr: Samo dođite i sjedite na zalasku sunca pored jezera, u središtu ovog nacionalnog parka, mislim, vrijeme staje. I dobiješ stotinu boja žute, i stotinu boja narančaste, a onda padne sumrak, i tada jato ptica krene iznad vode. A tamo je nilski konj, stvara buku, a tamo je impala. I ti znaš? To je kao, “Pa, mogao sam biti ovdje prije sto tisuća godina i moglo je biti isto.”
Čuđenje Grega Carra gotovo je poput nevjerice. Milijun hektara Afrike, ponovno rođen.
Greg Carr: Kad sam prvi put došao ovamo 2004., mogao sam se cijeli dan vozikati sa svojim prijateljima iz Mozambika, i ako smo imali sreće, možda bismo vidjeli jednog pavijana, ili jednu bradavičastu svinju ili tako nešto. Sada se vozimo okolo i to je ocean divljih životinja. Dođi iza ugla, tamo je krdo slonova, znaš? Idi u drugom smjeru, tamo su lavići. Deset tisuća vodenih dolara, i kažem sebi, “Znaš što? Priroda se može oporaviti.”
Odboj je u jugoistočnoj Africi, blizu središta Mozambika. Ovdje je 28 godina rata, od ’60-ih do ’90-ih, ubilo procjenjuje se da je milijun ljudi i izbrisalo 95% divljih životinja u Gorongosi radi hrane i zarade.
Dok je 1980-ih bjesnio rat, Greg Carr bio je tehnološki poduzetnik koji se obogatio usavršavajući govornu poštu. Napustio je posao kako bi se posvetio ljudskim pravima, a 2004. godine upoznao je predsjednika Mozambika Joaquima Chissana koji je napravio divlji napad.
Greg Carr: I rekao je, gledajte, molim vas dođite u Mozambik i pomozite nam. Želimo obnoviti naš nacionalni park.
Greg Carr: Kad smo letjeli iznad ovoga, rekao sam da je to to.
Kad smo upoznali Carra 2008., njegova je neprofitna zaklada potpisala 20-godišnji ugovor s Mozambikom. Plan mu je bio uvoz životinja iz cijele Afrike.
- U nacionalnom parku Gorongosa u Mozambiku ne napreduju samo životinje
Greg Carr: Pa, prvi korak, morali smo ukloniti 20.000 zamki i žica koje su ostale u ovom parku, zaostale iz rata. Riješite se svih tih. Jer kada sam prvi put došao ovdje, mislim, mislimo da smo imali pet ili šest lavova, možda.
Scott Pelley: U milijun hektara?
Greg Carr: Na milijun hektara. i lavovi koje smo imali, većina njih je imala tri noge jer su ušli u zamku ili tako nešto, a drugo, neke su vrste potpuno nestale, pa smo pokrenuli proces: Prvo dovedite biljojede. Dakle, dovodimo 200 bivola. Dovodimo 200 gnuova. Donosimo malo Zebre. A kad budete imali dovoljno biljojeda, željet ćete da se mesojedi vrate. Dakle, ponovno smo uveli leoparde. Ponovno smo uveli hijene. Lavovi, sami, samo su se povećali. Dakle, od pet ili šest lavova kada smo počeli, sada ih imamo vjerojatno 200.
Očuvanje lavova u Gorongosi je hitno jer je od 1950. afrička populacija lavova pala s pola milijuna na 20.000 zbog gubitka staništa i lova. Vidjeli smo kako Gorongosa štiti svoje lavove u misiji s veterinarom parka Antoniom Paolom.
Antonio Paolo: U redu. Sad ću pucati.
Paolo je ispalio strelicu za smirenje, a lavica od 300 kilograma povela nas je u potjeru.
Scott Pelley: Točno u cilj.
Antonio Paolo: Obrnuto. Dajte prostora– okrenite se, okrenite se.
Ostavila nas je, ali nije mogla pobjeći od sedativa.
Scott Pelley: Evo je.
Antonio Paolo: Da, ona je tamo, spava.
Bit će vani oko sat vremena jer joj dr. Paolo promijeni pokvarenu GPS ogrlicu. Signal ide u stožer gdje prate ponose i krda. Za genetske testove odrezano je malo uha. A onda je uslijedilo iznenađenje.
Scott Pelley: Mislite da je trudna?
Antonio Paolo: Da. Izgleda kao da je trudna.
Scott Pelley: I tu je budućnost parka.
Antonio Paolo: Da, budući mladunci parka.
Kasnije se probudila i krenula van – sa svojim budućim mladunčetom.
Greg Carr: Nikad nisam zamišljao da će ići tako dobro ili tako brzo. U 2018. napravili smo istraživanje iz zraka, znate, tako da smo računajući samo velike životinje iz zraka izbrojali 100.000 velikih životinja.
Iako je oduševljen, ovog 63-godišnjeg stanovnika Idaha porijeklom u Afriku nije odvukao divlji svijet. Godine 2008. upoznao nas je s 200.000 ljudi koji žive oko parka, preživjelih iz ratova, koji žive od jednog dolara dnevno.
Greg Carr: Ljudi nisu imali ništa. Mislim, nisu imali odjeću. Nosili su dronjke ili su od kore drveta napravili odjeću. Jeli su kukce i pokušavali uhvatiti miševe. I, znate, tada mi je sinulo, ovaj nacionalni park će morati pomoći ljudima.
Nacionalni park Gorongosa danas zapošljava 1600 radnika. Turizam donosi novac koji ide ljudima i parku, a Greg Carr se udružio s vladom u području zdravstvene zaštite i obrazovanja. Carr je najveći donator, ali inozemna pomoć SAD-a iznosi oko 6 milijuna dolara godišnje.
Greg Carr: Sada radimo u 89 osnovnih škola, što je svaka škola koja okružuje ovaj nacionalni park. Trenutačno obučavamo 600 učitelja. Sada razmislite koliko je teško stvoriti školski sustav kada nemate učitelje koji znaju čitati i pisati zbog generacija rata. Sada, nešto na što smo se stvarno usredotočili, kao prvi korak, bile su stvarno ranjive djevojke. Sada, mnogo puta što se događa u siromašnim obiteljima ovdje, djevojka napuni 13 ili 14 godina i obitelj kaže, “Pa, vrijeme je da se uda.” Sada, možda nije ono što oni zapravo žele, ali ne misle da postoji drugi izbor. I to se dogodi i ona se uda za farmera i to je to. Pa smo pokrenule nešto što se zove Girls Club.
Postoji 3000 djevojčica u 92 vanškolska kluba. Program vodi Larissa Sousa.
Scott Pelley: Zašto je ovo posao parka za zaštitu prirode?
Larissa Sousa: Zašto ne? To bi trebao biti posao za sve, za sve. Obrazovanje je za sve.
Klubovi osiguravaju sredstva za upis djevojaka u srednju školu i učenicima daje odgovor na naše pitanje koje prije pet godina ne bi imalo smisla. Što želite biti?
Scott Pelley: Imamo učitelja, medicinsku sestru, čuvara parka za zaštitu prirode i još jednu medicinsku sestru.
Larissa Sousa: Još jedna medicinska sestra, da.
Larissa Sousa: Kad smo pokrenuli program, nisu znali da imaju taj izbor.
Scott Pelley: I sada to rade.
Larissa Sousa: Sada imaju.
Greg Carr: Ova zemlja pripada ovim ljudima. Ovdje su oduvijek. To su njihove životinje, to je njihova zemlja, to je njihovo drveće, to je njihova kulturna i duhovna baština, zar ne? To je ideja koja je došla od mog heroja, Nelsona Mandele. A ideja je bila stvoriti park ljudskih prava, znate. Što to znači, zar ne? Park koji brine o ljudima, park koji pripada ljudima. Dakle, umjesto da park okreće leđa ljudima, park se otvori ljudima i kaže: “Ovo je vaš park. Ovo su vaše životinje. Ovo su vaše prilike.”
Vidjeli smo te prilike na planini Gorongosa, koja je bila ogoljena tijekom ratova. Ovdje Carrova neprofitna zaklada dijeli stabla kave. 868 obiteljskih farmera, koji rade za sebe, zarađuju daleko više nego ikada, pa ne mogu dovoljno brzo saditi drveće, čime se planina pošumljava. Carrova zaklada kupuje grah po cijeni višoj od tržišne i poljoprivrednicima je izgradila pržionicu. Ne postoji bolji primjer Carrovog modela za podizanje ljudi i liječenje divljine. Djeluje, ali posljednjih 14 godina nije bila samo slatka glazba.
Scott Pelley: Otkad smo bili ovdje 2008., postojale su ogromne prepreke ovom projektu.
Greg Carr: Tako je. Da sam tada znao što će biti…
Došao je još jedan građanski rat, 2013. A onda je 2019. ciklon sravnio 100.000 domova.
Greg Carr: U redu, bilo je šest godina rata, a zatim ciklon. Kad je ciklon Idai pogodio gotovo je svaki naš zaposlenik prvi reagirao. Dakle, drugim riječima– oh, tamo je slon.
Scott Pelley: Postoji li? Pa itekako ima!
Greg Carr: Samo moram stati i pozdraviti slona.
Scott Pelley: Nismo mogli pronaći divlje životinje 2008.
Greg Carr: A sada, prekidaju naš intervju.
Scott Pelley: A sada, oni ulaze na intervju.
Scott Pelley: Jeste li ikada pomislili: “Dao sam sve od sebe, ali ovo jednostavno neće biti ljudski moguće”?
Greg Carr: Ni sekunde. Ni jedne sekunde.
Scott Pelley: S ciklonima, s povratkom građanskog rata…
Greg Carr: Samo mislim da svaki put kad se tako nešto dogodi, samo postaneš odlučniji, a ne manje odlučniji. A kada imate ljude koji pate u ratu i trebaju pomoć ili ljude koji pate u ciklonu, njima je potrebna pomoć, znate, vi ste predaniji. Ne gubite predanost u takvom trenutku.
Vidjeli smo predanost čuvara koji štite park.
Za floru i faunu, pjevaju, ginut ćemo za naš park.
Dio onoga što štite su ugrožene vrste, uključujući ovog sisavca s beskrajnim ukusom za termite. Pangolini se love zbog njihovih ljuski koje su cijenjene u narodnoj medicini. Veterinarka Mercia Angela rekla nam je da pangolini jašu na majčinim leđima, ali otkrili smo da će odgovarati i bilo koja leđa.
Scott Pelley: To je smiješno; on jednostavno ide ravno do ramena i visi vam na leđima.
Mercia Angela: Da…
Scott Pelley: Snažan rep.
Mercia Angela: Rep, da, rep je vrlo moćan. Također se koriste za zaštitu–
Scott Pelley: Kamo ideš? Iznenađen sam što su tako poslušni. Mislim, ovo je divlja životinja.
Mercia Angela: Da, to je divlja životinja.
Ali za nas je najzanimljivija životinja u parku Greg Carr—poduzetnik s empatijom da vidi, poniznošću da sluša i optimizmom da djeluje. Njegov poslovni model stvara novi ekosustav u kojem životinje koje su lovljene odjednom vrijede mnogo više žive.
Scott Pelley: Koliko ste osobnog bogatstva uložili u ovo?
Greg Carr: Pa– pa, volio bih to zadržati u tajnosti, ali nažalost, mislim– znate, vjerojatno biste mogli izračunati i shvatiti, to je više od 100 milijuna dolara. Moja poruka svima koji imaju novac je, mislim, što ćeš učiniti, sve to staviti u svoj lijes? Mislim, zašto ne uživati u radosti filantropije? Rekao bih susjednom milijarderu da izađe i uživa u trošenju novca da pomogne nekim ljudima.
Scott Pelley: Pronađite svoju Gorongosu.
Greg Carr: Idi nađi svoju Gorongosu. I to će vas blagosloviti više nego što vi ikada možete blagosloviti njega.
Producirali Henry Schuster i Sarah Turcotte. Suradnica za emitiranje, Michelle Karim. Uredio Warren Lustig.
