The Osnovni dohodak (Rdc) “strukturiran je na takav način da ne može priskočiti u pomoć osobama koje, temeljem bruto dobitaka ostvarenih u razdoblju koje je prethodilo zahtjevu, premašuju dohodovne pragove za pristup, čak i ako, zbog prema pretrpljenim gubicima, ipak su ostali siromašni”; No, nije “nerazumno što je zakonodavac isključio da je dužnost Republike dodijeliti RDC onima koji su se nedugo prije toga upropastili kockom”. Jer “nije siromaštvo zbog ovisnosti o kockanju, nego sama ovisnost o kockanju jedna od onih de facto prepreka koje je dužnost Republike ukloniti”. To je ono što čitamo u presuda broj 54 iz 2024., zavedena danas, kojim je Ustavni sud utvrdio neosnovanim pitanja ustavne legitimacije postavljena u vezi s navedenim člancima. 3., drugi stavak, i 25. Ustava o odredbama zakonodavnog dekreta br. 4 iz 2019., kako je preinačeno, kojima se kazneno sankcionira neprijavljivanje bruto dobitaka radi pristupa Rdc-u ili njegovog održavanja.
The pitanja koja je pokrenuo Sud Foggie tiču se osobe koja je zatražila prihod od državljanstva unatoč tome što nije prijavila prethodne dobitke od kockanja i koja tada nije priopćila daljnje dobitke ostvarene u razdoblju u kojem je primila Rdc. Budući da odredbe RDC-a izričito zabranjuju korištenje prihoda od igara na sreću, «načelo suštinske jednakosti, čijoj se provedbi RDC također može pripisati, svakako se ne može pozvati u prilog pitanju ustavnog legitimiteta u interesu onih koji su poništili temeljna pravila instituta, mijenjajući tako njegovu narav”.
U presudi je tada navedeno da “internetsko kockanje poprima karakter bilo kojeg troška, u ovom slučaju luksuznog, koji je osoba napravila s prihodom koji joj je na raspolaganju, koji se poklapa s pripisivanjem dobitka na njezin igrački račun; ne možemo, dakle, očekivati da će javna solidarnost pokriti takav trošak». Budući da se dobici od kockanja moraju prijaviti, a da nije moguće uzeti u obzir povezane gubitke, situacija siromaštva “u kojoj se osoba našla unatoč dobitku je, ukratko, situacija nekoga tko je, imajući ekonomsku dostupnost, ‘protratio igrajući .” Suprotno razmišljanje, štoviše, postojao bi rizik ne samo od poticanja ovisnosti o kockanju kod onih koji još uvijek pate od nje, nego i od stvaranja, u svakom slučaju, sigurnosne mreže koja bi rezultirala de-odgovornim poticajem za kockanje, čiji rizici bi u svakom slučaju bili pokriveni državnim davanjem RDC-a”.
Presudom je također isključena povreda načela određenosti kaznenog zakona iz čl. 25. Ustava, jer unatoč složenom skupu referenci, iz zakona je moguće izvesti obvezu deklariranja i priopćavanja bruto dobitaka; štoviše, na praktičnoj razini, s obzirom na prije navedenu složenost, «mogućnost, priznata u umjetnosti. 5. st. 1. navedene uredbe podnijeti Rdc zahtjeve centrima za poreznu pomoć”.
