Znanstvenici sa Sveučilišta u Michiganu (SAD) došli su do zaključka da stres pretrpljen u ranoj dobi ima povoljan učinak na životni vijek.
Stručnjaci su do ovog zaključka došli nakon niza eksperimenata na valjkastim crvima.
Znanstvenici već dugo traže odgovor na pitanje što određuje trajanje ljudskog života.
Postoje sugestije da je to genetika i naš okoliš.
No, u prvom i drugom slučaju znanstvenici nisu potpuno sigurni.
Donedavno je znanost vjerovala da je stres opasno stanje za tijelo s kojim se treba nositi.
No, kako se pokazalo, stres je adaptivna reakcija koja vam omogućuje mobilizaciju snaga ljudskog tijela u teškoj situaciji.
Naravno, ako stalno doživljavate stres, onda će unutarnje rezerve ponestati i tada će početi problemi.
Raspravljajući na taj način o važnosti ravnoteže i sklada u svemu, znanstvenici su došli do zaključka da stres može biti toliko koristan da može produžiti život.
Istraživači tvrde da to svojstvo ima takozvani oksidativni stres.
Ova vrsta stresa javlja se tijekom vježbanja s ograničenim unosom kalorija.
Čovjek se s ovom vrstom stresa susreće u pravilu u ranoj dobi, a uzrokovan je reaktivnim spojevima kisika koji se javljaju u nizu metaboličkih reakcija.
Do sada se vjerovalo da oksidativni stres negativno utječe na životni vijek, no znanstvenici su pronašli slučajeve suprotne reakcije.
Tijekom eksperimenta znanstvenici su držali jedinke valjkastih crva u istom okruženju.
U isto vrijeme, u nekim predstavnicima, znanstvenici su umjetno povećali razinu reaktivnih kisikovih vrsta.
Kako se kasnije pokazalo, ti su pojedinci živjeli duže od svojih suplemena.
Stručnjaci su otkrili da se razlika među pojedincima očituje u aktivnosti enzima koji osjetljivo reagiraju na oksidativni stres i utječu na aktivnost niza gena.
Znanstvenici tek trebaju otkriti kako točno funkcionira otkriveni mehanizam.
Tako su znanstvenici uspjeli otkriti pozitivan utjecaj određene vrste stresa na životni vijek.
Foto: iz otvorenih izvora
