Nova predstava američkog redatelja Roberta Wilsona inspirirana Fernandom Pessoom, enigmatičnim portugalskim pjesnikom s mnogo heteronima, rađa se u Teatru della Pergola. Svjetsku premijeru u Firenci od 2. do 12. svibnja doživjet će “Pessoa. Otkada sam ja”.
Predstavu prema Pessoinim tekstovima, režiju, scenografiju i svjetla Roberta Wilsona, dramaturgiju Darryla Pinckneya, kostime Jacquesa Reynauda i korežaciju Charlesa Chemina, scenografi su Maria de Medeiros, Aline Belibi, Rodrigo Ferreira, Klaus Martini , Sofia Menci, Gianfranco Poddighe, Janaína Suaudeau, koji su dali život “Pessoa. Otkad sam ja” na talijanskom, portugalskom, francuskom, engleskom (s talijanskim titlovima). Po narudžbi i produkciji Teatra della Pergola u Firenci i Théâtre de la Ville u Parizu u ime zajedničkog projekta “Europska glumica i glumac”, predstava je nastala u koprodukciji Teatra Stabile del Friuli Venezia Giulia, Teatro Stabile di Bolzano, São Luiz Teatro Municipal de Lisboa, Festival d’Automne à Paris u suradnji s Les Théâtres de la Ville de Luxembourg.
“Ideja da je to međunarodna produkcija, da su glumci iz različitih zemalja, s različitim kulturnim pozadinama, i da je to predstava na raznim jezicima – kaže Robert Wilson – čini mi se ispravnom za Pessou. Pessoa je bio čovjek sastavljen od mnogo različitih ‘ljudi’, bio je Portugalac koji je odrastao u Južnoj Africi – dodaje redatelj – bio je pun likova, tako da je jedan od načina da se pristupi ovom djelu baviti se ovom prizmom osobnosti samo prizmom sa svim različitim osobnostima, različitim aspektima Pessoe.”
Kada partnerstvo između dviju velikih kazališnih institucija rađa ideju o predstavi sa snažnom europskom vizijom: to je profitabilan odnos između Teatra della Pergola u Firenci i Théâtre de la Ville u Parizu, koji datira iz 2018. , i to između njihovih redatelja, Marca Giorgettija i Emmanuela Demarcyja-Mote, koji su generirali narudžbu danu Robertu Wilsonu za emisiju o Fernandu Pessoi.
Sve počinje radom na projektu ”Europska glumica i glumac”, čiji je cilj izgraditi figuru izvođačice sposobne prevladati granice i jezične barijere te se uklopiti u multinacionalne postave: rad je započeo u veljači 2023. i naširoko testiran uključivanjem talijanskih i afričkih glumaca u postavi legendarne “Ionesco Suite” Eugènea Ionesca u režiji Demarcy-Mota, izvedene u Firenci, Sibiuu, Parizu i Kamerunu na put Pjesničkih konzultacija.
S obzirom na to da je 2024. godina Portugala koji slavi pola stoljeća od Revolucije karanfila koja je nakon godina diktature vratila demokraciju u zemlju, razmišljanje o Pessoi postaje gotovo prirodno: zagonetni pjesnik s mnogo heteronima, nedokučiva silueta tog čarobnog kulturno ozračje koje je bilo razdoblje između dva rata.
Robert Wilson s entuzijazmom je pozdravio ideju o predstavi inspiriranoj Pessoom koju su pokrenuli Teatro della Pergola u Firenci i Théâtre de la Ville u Parizu, a Pergola je već u siječnju bila domaćin prve faze proba za “Pessoa. Since I” bio sam ja”. Nakon tog prvog trenutka, ovih je dana nastavljeno zborsko stvaranje predstave koja će svjetsku premijeru imati u Firenci 2. svibnja. Izraz “Since I’ve been me” inspiriran je fragmentom “The Book of Disquiet”. Dio je naslova i stoga je zadržan na engleskom, ali da bismo dali smisao prijevodu možemo reći da je blizak “Since I am”.
“Kad počnem raditi, prvo što napravim – kaže Robert Wilson – je osvijetliti prostor. Počinjem sa svjetlom. Studirao sam arhitekturu i prvog dana mi je profesor rekao: ‘Studenti, počnite sa svjetlom!’ Bilo je to poput čekića u mojoj glavi. “Kad sam stvorio prostor, počinjem ga ispunjavati – nastavlja redatelj – to je apstraktna konstrukcija vremena i prostora koja ima veze s onim što ja Vidim i ono što ja čujem. Razlog zašto se bavimo kazalištem je – zaključuje – da ne govorimo: ‘To je to’ gospodari, u ovom slučaju Pessoa, ali ne želimo postati robovi. Također se moramo znati distancirati od njih.”
Koredatelj Charles Chemin objašnjava: “Zajedno smo razvili dramaturgiju koja miješa bitne riječi, u smislu riječi koje govore nešto o sebi – o mogućim jastvima, o mnoštvu drugih sebstava kojima se njegova djela pripisuju. Ovako u Emisija se presijeca i najintimnijim aspektima života – nastavlja – počinje prekrasnim Pessoinim tekstom koji nema naslova i koji počinje ovim riječima: ‘Što je sam čovjek’ duboko promišljanje o ljudskom biću tekst koji je kasnije postao važna sastavnica, Faust, u kojem po definiciji postoji dramska dimenzija”.
Predstava je na talijanskom, portugalskom, francuskom, engleskom (s talijanskim titlovima), jezicima koji se također odražavaju u različitom podrijetlu glumačke ekipe: Maria de Medeiros, dobro poznato lice u kinu i kazalištu, je Portugalka; Brazilac je Rodrigo Ferreira, francusko-brazilski Janaína Suaudeau; Francuskinja afričkih korijena Aline Belibi; Talijan (i dolazi iz škole ‘Orazio Costa’ Pergola) Sofia Menci, Talijan s dugim francuskim prebivalištem Gianfranco Poddighe, talijansko-albanski Klaus Martini.
U svom posljednjem djelu “Pessoa. Otkad sam ja”, Robert Wilson, legendarni umjetnik na međunarodnoj sceni, odaje počast jednoj od najoriginalnijih figura modernizma 20. stoljeća. Poezija Fernanda Pessoe istraživanje je, duboko propitivanje jezika kao postojanja. Njegova se inventivnost slavno izražavala kao trudnoća i rađanje višestrukog jastva koje čeka u njegovoj glavi. Nisu to bili pseudonimi. Oni su bili on, ali u isto vrijeme nisu bili on. Pessoa ih je nazvao heteronimima. Bili su mu saveznici u velikoj pustolovini, potrazi za oslobođenim glasom poezije.
Robert Wilson evocira različite atmosfere Pessoinih djela, fluidnost raspoloženja, meditativnog ili komičnog, racionalnog ili anarhičnog, koji proizlazi iz života koji dijele s heteronimnim ličnostima kao što su Alexander Search ili Bernardo Soares ili Vicente Guedes ili Alberto Caeiro ili Álvaro de Campos ili Ricardo Reis. Wilsonova sloboda u korištenju slika ekvivalent je ovih vedrih i strogih skeptika metafizike. Predstavlja nam Pessou i njegov krug likova kao bježače tradicionalnih filozofskih koncepata.
Wilson je jednako osjetljiv kao Pessoa na stvarnost snova i nepouzdanost betona. Emocije i osjećaji su misterije. Snaga Pessoine pjesničke imaginacije leži u njegovoj volji da piše i nastavi pisati protiv svake sumnje i u njegovoj izvanrednoj sposobnosti da to čini ravnodušnim prebacivanjem s jednog jezika na drugi. Hvatanje suštine odnosa ljudske duše s fizičkim svijetom zvuk je istraživanja. Fernando Pessoa pronašao je potrebne prijatelje u sebi. Robert Wilson uživa u odavanju počasti Pessoinim izborima.
