Giovanna Marini umrla je u 87. godini života, nakon kratke bolesti. Rimska kantautorica, kći skladatelja Giovannija Salviuccija i učenica Andresa Segovije, 1970-ih je osnovala prvu popularnu glazbenu školu u Italiji, onu Testaccio. Putujući od 1960-ih kako bi govorio o Italiji prosvjeda, tradicije i rituala, često je posjećivao Pier Paola Pasolinija, Itala Calvina i Diega Carpitella, učeći popularno pjevanje.
Dobila nadimak ‘talijanska Joan Baez’, kako zbog sadržaja svoje glazbe tako i zbog svog izgleda, koju karakterizira nepogrešiva kratka, bijela kosa te oštar i intenzivan pogled, 1964. godine sudjelovala je u showu ‘Bella Ciao’, na Festivalu de Due Mondi di Spoleto, a 1966. u ‘Ci ragione e canto’ Darija Foa. Bio je član Nuovo Canzoniere Italiano. Među njegovim poznanicima bilo je i nekoliko mladih rimskih kantautora, poput Francesca De Gregorija s kojim je 2002. producirao album ‘Il whistle of the steam’, djelo koje je sakupilo klasike talijanske popularne glazbe, obnavljajući ih.
Od 1991. do 2000. predavao je ‘ethnomusicologie appliquée’ na Sveučilištu u Parizu. Brojne su poruke na društvenim mrežama u kojima se izražava sućut zbog njegove smrti. Među njima i onaj Boba Craxija: “Giovanna Marini je svojim istraživanjem i svojim umjetničkim talentom pridonijela povijesti talijanske popularne glazbe i bila u prvom redu u borbama za napredak naše zemlje. Dužni smo joj. I plakati zbog nestanka”, piše on. “Skidam kapu Giovanni Marini. Karijera i život uvijek na pravoj strani. Ona je zauvijek otišla svojim tijelom, ali njen duh i njen primjer ostat će besmrtni”, dodaje novinar Gianni Cerqueti.
