Dana 20. lipnja 2024. navršit će se 30 godina od trenutka kada je Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Konvencija” ili “CEDO“) počela proizvoditi pravne učinke za Rumunjsku.(1)
Dragos Bogdan, Constantin PintilieFoto: STOICA & UDRUGE
Otvoreno za potpisivanje u Rimu 4. studenog 1950., a stupilo na snagu 3. rujna 1953. Konvencija je uspjela stvoriti možda najnapredniji međunarodni sustav zaštite ljudskih prava, sustav koji je doživio sukcesivne promjene, kroz zaključene dopunske protokole, kako iz perspektive sfere zaštićenih prava tako i iz perspektive institucionalnog mehanizma. Uspjeh bi mogao biti posljedica činjenice da je Konvencija od početka predviđala sustav tijela ovlaštenih za nadzor ispunjavanja obveze država potpisnica poštivanja prava predviđenih Konvencijom. U ovom trenutku provjera poštivanja temeljnih prava od strane država potpisnica provodi se posebice putem odluke Europskog suda za ljudska prava (“Sud” ili “ECHR“) pojedinačnih pritužbi fizičkih i pravnih osoba protiv država, uz međudržavne pritužbe i, u novije vrijeme, savjetodavna mišljenja koja Sud može dati najvišim sudovima u nacionalnim pravosudnim sustavima ili ustavnim sudovima.
Nedvojbeno je da je Sud imao i još uvijek ima ključnu ulogu u progresivnom razvoju zaštite koju nudi Konvencija, posebice nastojeći stalno poručivati državama, kroz utvrđenu formulu, da imaju zadatak osigurati poštivanje određenih prava praktične i učinkovite, a ne teoretske i iluzorne; kritiziran više ili manje opravdano zbog svojih pristupa ili cijenjen zbog hrabrosti koju često pokazuje, Sud ostaje središnji stup sustava, a tema poboljšanja učinkovitosti djelovanja međunarodne jurisdikcije je konstanta posljednjih desetljeća.
30. godišnjica od kada je Rumunjska postala stranka Konvencije dobra je prilika za osvrt na rumunjsko iskustvounutar ovog europskog sustava, osmišljen kako bi nadopunio unutarnje mehanizme koji osiguravaju zaštitu temeljnih prava. (2) Utjecaj na pravni sustav je nemjerljiv, ne samo kroz slučajeve koje je Sud riješio i koji su doveli do važnih promjena u rumunjskom pravu i praksa nacionalnih vlasti, posebno kroz logiku sustava i kroz učinak manje vidljiv na prvi pogled, razvijen tijekom vremena, stvaranja i konsolidacije pravne paradigme utemeljene na demokraciji, vladavini prava i, u konačnici, obrani ljudskog dostojanstvaprimarna vrijednost na kojoj se temelje temeljna prava.
Ako je državna arhitektura stvorena Ustavom iz 1991. postavila temelje za integraciju Rumunjske u sustav Konvencije, potonja je često nudila sadržajne elemente korisne za zaštitu temeljnih prava. Prepoznata mogućnost sudova (kao i drugih tijela javne vlasti) da Konvenciju primjenjuju s prioritetom, posebice u tumačenju Europskog suda za ljudska prava, u usporedbi s nepovoljnijim suprotnim odredbama domaćih zakona, stavila je na raspolaganje sudovi su moćno sredstvo pomoću kojeg bi se postupno težište moglo pomaknuti sa zakonitosti, shvaćene kao automatska primjena internih normi, na zakonitost uvjetovana usklađenošću ovih unutarnjih pravila s pravima zajamčenim Konvencijom.
Štoviše, sudovi su preuzeli sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i primijenili u svojoj praksi logičke strukture analize kojima je cilj ne samo osigurati učinkovitu zaštitu temeljnih prava, već i riješiti moguće sukob koje bi mogle nastati između različitih vrijednosti i interesa zaštićenih različitim pravima (npr.zaštita privatnosti vs. sloboda govora).
Jednako tako, Ustavni sud se u svojim odlukama često poziva na relevantnu praksu ESLJP-a te je, štoviše, stvorio određene mehanizme inspirirane praksom Suda u Strasbourgu (npr. Zahtjevi kvalitete zakona – predvidljivost, preciznost, jasnoća – koji se posljednjih godina sve češće pozivaju u kontekstu kontrole ustavnosti i koriste za rješavanje složenih pitanja(3) temelje se na preuzimanju standarda analize koji je razvio Ustavni sud. od strane ESLJP-a koji zahtijeva da se svako miješanje u temeljno pravo temelji na dostupnoj i predvidljivoj pravnoj osnovi). Budući da je opseg odnosa obuhvaćenih odredbama Konvencije vrlo širok, rijetko se može identificirati određena stvar u kojoj sudska praksa ESLJP-a nije primjenjiva, barem u načelu.
Utjecaj presuda ESLJP-a u predmetima protiv Rumunjske nije bio ograničen na određene specifične slučajeve, već je često učinak na pravni sustav bio mnogo dublji i opsežniji. Nekoliko primjera moglo bi govoriti. Jačanje načela pravne sigurnosti – bitna komponenta vladavine prava – postignuta je i eliminacijom mogućnosti da tužitelj formulira izvanrednu žalbu, u građanskim stvarima (tj. izvanredna žalba na poništenje), kao rezultat osude rumunjske države u tom slučaju Brumarescu (1999) ukazuju rumunjskoj državi da mora poduzeti učinkovite i ekspeditivne mjere kako bi osigurala poštivanje prava na povrat (Maria Atanasiu i drugi – 2010).(5) Postojanje nejedinstvene sudske prakse, čak i na razini Visokog kasacijskog suda, dovelo je ESLJP do zaključka o povredi načela pravne sigurnosti, s učinkom lišavanja tužitelj poštenog suđenja (Grkokatolička župa Lupeni i drugi – 2016).(6) Tri primjera koja sam odabrao razlikuju se iz perspektive postavljenih konkretnih pitanja, ali ako se skine veo pravne konstrukcije, može se uočiti zajednička vrijednost, naime imperativ zaštite pravne sigurnosti.
Predmeti u kojima je ESLJP utvrdio kršenje temeljnih prava od strane rumunjske države tiču se najrazličitijih pitanja: uvjeti u zatvorima u Rumunjskoj koji nisu u skladu sa standardom nametnutim Konvencijom; vrlo dugo trajanje sudskih postupaka koji su doveli do povrede prava na pravično suđenje; nedostatak kaznenih istraga, koje vlasti učinkovito provode; nepostojanje minimalnog priznavanja nekog oblika pravne zaštite za istospolne parove i mnogi drugi.
U tom kontekstu, ne namjeravamo izvršiti reviziju slučajeva u kojima je ESLJP utvrdio kršenje Konvencije od strane rumunjske države. Previše ih je i potrebni su dodatni napori posebno od strane vlasti za učinkovitu provedbu presuda ESLJP-a, a obveza poštivanja presuda Suda u Strasbourgu nije ograničena samo na presude izrečene protiv Rumunjske, već se proteže i na cjelokupna sudska praksa.
Ono što želimo naglasiti jest činjenica da je 30 godina primjene Konvencije u Rumunjskoj dovelo do promjene paradigme. Uostalom, iza svakog temeljnog prava stoji zaštićena vrijednost, a sve su one vrlo važne u demokratskom sustavu: na primjer, pristup neovisnom pravosuđu, ograničavanje zadiranja vlasti u privatni život ili zaštita slobode izražavanja različiti su elementi , od kojih svaki štiti različite vrijednosti, ali svi su jednako važni za demokratsko društvo.
Zaštita ovih vrijednosti ovisi podjednako o nastojanju pojedinaca da se pred državnim institucijama pozovu na svoja prava zaštićena Konvencijom, kao i o otvorenosti sudova da prepoznaju njihovu važnost i na taj način osiguraju pristup učinkovitom sudskom lijeku. Temeljna prava koja štite građane od uplitanja države temelj su svakog demokratskog sustava; trebali bi biti dovoljno dobro poznati onima u čiju su korist priznati. Nažalost, smatramo da tu još imamo posla: disciplina temeljnih prava – kako je njima prožeta sudska praksa ESLJP-a – nije značajno proučavana čak ni na razini pravnih fakulteta u zemlji. Da ne govorimo o nedostatku adekvatnih popularizacijskih programa u predsveučilišnom okruženju, u školi ili drugim oblicima obrazovanja. Čvrsto vjerujemo da je jedan od temelja demokratskog sustava poznavanje i ostvarivanje ovih prava od strane stanovništva, a nepostojanje adekvatnog obrazovnog sustava na ovom području je nedostatak koji treba što prije ispraviti.
Čak i ako, često i iz različitih razloga, unutarnji ili europski mehanizmi zaštite temeljnih prava ne postignu svrhu za koju su stvoreni, proglašavanje neuspjeha ovih sustava nikako nije rješenje: na jednoj ruci, obrana temeljnih prava nije prekretnica koju treba postići, već proces koji se mora stalno održavati; s druge strane, značilo bi zaboraviti odakle smo krenuli – kako se pokazalo “Izjava da je zaštita ljudskih prava u Europi rođena iz pepela Auschwitza stoga nije jednostavna figura govora koja se ponavlja u knjigama europskih profesora prava”.(7)
Stoga 30. obljetnica primjene Europske konvencije o ljudskim pravima u Rumunjskoj nije samo dobra prilika za analizu rezultata, već i povoljan trenutak za raspravu o pitanju zaštite kroz poznavanje temeljnih prava.
Članak koji potpisuju Dragoș Bogdan, Managing Partner – dbogdan@stoica-asociatii.ro i Constantin Pintilie, viši suradnik – cpintilie@stoica-asociatii.ro – STOICA & Associates
(1) Konvenciju i njezine protokole ratificirala je Rumunjska Zakonom br. 30/1994, objavljeno u M.Of. Ne. 135 od 31. svibnja 1994. Dana 20. lipnja 1994. Rumunjska je predala instrumente ratifikacije. Potonji je datum od kojeg Konvencija stupa na snagu, za Rumunjsku, u međunarodnom pravnom poretku. U tom smislu vidi C. Bîrsan, Europska konvencija o ljudskim pravimaed.2, CH Beck, Bukurešt, 2010., str.1637.
(2) Za analizu odnosa između domaćih i međunarodnih mehanizama za zaštitu temeljnih prava, vidi I. Muraru, E.-S. Tanasescu, Ustavno pravo i političke institucije, izd. 16, vol. I, CH Beck, Bukurešt, 2023., str. 185-189.
(3) Vidi C. Pintilie, Ograničavanje i naređivanje moći kontroliranjem predvidljivosti prava, u volumenu Nakon 30 godina: ustavna pravda u Rumunjskoj (koord: B. Dima, V. Perju), Humanitas, Bukurešt, 2023., str. 94-128.
(4) ESLJP, Brumărescu protiv Rumunjske, zahtjev br. 28342/95, odluka od 28.10.1999.
(5) ESLJP, Maria Atanasiu i drugi protiv Rumunjske, zahtjevi br. 30767/05 i 33800/06, presuda od 12. listopada 2010.
(6) ESLJP, Grkokatolička župa Lupeni i drprotiv Rumunjske, prijava br. 76942/11, odluka od 29. studenog 2016.
(7) R. Bercea, Zaštita temeljnih prava u sustavu Europske konvencije o ljudskim pravima, CH Beck, Bukurešt, 2020., str.2.
