vučem se čeličana je izgubila utrku za SSAB-ovu ogromnu investiciju. Uz investiciju od 4,5 milijardi eura, čeličana Luleja bit će prva tvornica koja će proizvoditi čelik bez fosilnih goriva. Istodobno, investicija u transformaciju u tvornici Raahe pomaknula se u daleku budućnost.
Vijest koju je u utorak ujutro objavio švedsko-finski čelični div možda je za neke bila iznenađenje jer je čak i na jesen glavni izvršni direktor tvrtke Martin Lindqvist ispričao U intervjuu za Kauppalehtida je Raahe bio naprijed.
Ekološka dozvola je brzo obrađena u Finskoj, osigurani su priključci za prijenos električne energije i dostupnost za Raahe, investicija je već bila pripremljena i planirana dosta unaprijed.
u Švedskoj međutim, vodilo se računa da Lulaja na kraju izvuče dužu stazu. U veljači je švedska državna elektroenergetska tvrtka Vattenfall obećala tvornici električni vod potreban za proizvodnju bez fosilnih goriva. Okolišne dozvole još nema, ali je obećano da će doći do kraja ove godine.
Ministar industrije prethodne vlade, sadašnji saborski zastupnik Mika Lintiläk također (u sredini) pitao se što je u servisu poruka X. Lintilä je napisao: “Menadžment SSAB-a mi je prije nekoliko godina rekao da će investicija ići na odredište čije je odobrenje prvo na redu. Od tada se nešto dogodilo.”
HS nije mogao dobiti Lintilä za komentar u utorak.
Prethodna finska vlada uložila je puno truda u to. Dionice SSAB-a preuzete su pod izravnu vlasničku kontrolu Vlade. U vlasništvu tvrtke, pak, odnosi snaga su jasni.
LKAB, u vlasništvu švedske države, koristi 16 posto glasačke moći, finska država oko osam posto.
Odluka pozadina pokazuje da je proizvodnja čelika u Švedskoj državni projekt koji se razvijao godinama. Državne tvrtke Vattenfall i rudarska tvrtka LKAB razvile su redukciju željeza vodikom u zajedničkom ulaganju Hybrit sa SSAB-om.
Postoji čak i postrojenje za skladištenje vodika u izgradnji u starom rudniku LKAB u Lulei.
Investicija u čeličanu Luleja nije podržana državnim sredstvima, ali je u Švedskoj velikim iznosima potpomognut razvoj tehnologije redukcije vodika.
Smanjenje vode zamjenjuje najveći izvor emisije u proizvodnji čelika, tj. visoku peć. U visokoj peći, kisik se uklanja iz željezne rude pomoću koksa. Kao nusproizvod nastaju ogromne količine ugljičnog dioksida. Proizvodnja jednog kilograma čelika proizvodi 1,6 kilograma ugljičnog dioksida.
Za redukciju vodika, kisik se uklanja iz željezne rude s vodikom, a voda se proizvodi kao nusproizvod. Tako nastaje željezna gljiva. Ako je vodik proizveden u elektrolizeru s električnom energijom bez emisija, redukcija vodika ima niske emisije.
LKAB gradi tvornicu u Jällivaari koja koristi redukciju vodika za proizvodnju spužvastog željeza. U Lulei se spužvasto željezo topi zajedno s recikliranim čelikom u elektrolučnoj peći i prerađuje u proizvode od čelika.
Također Tvornica Raahe koristila bi Jällivaara željeznu spužvu i reciklirani čelik kao sirovinu za čelik. Drugim riječima, prva faza proizvodnje čelika u visokim pećima bila bi tu potpuno izostavljena.
Voditelj europskog odjela SSAB-a Olavi Huhtala govori da je natjecateljska situacija između plasmana bila doista prava. U svjetlu vanjskih čimbenika, dugo se činilo da Raahe ima prednost. Luulaja je škrabao.
Na kraju, na odluku je malo krivo utjecala činjenica da je tvornica Raahe konkurentnija s trenutnom proizvodnjom bolja. U svakom slučaju, u sadašnju proizvodnju u Lulei trebalo je uložiti par milijardi.
„Izbjegavamo dvije milijarde ulaganja u Luleå. U Švedskoj su čelični obrasci također prevezeni 900 kilometara u Borlänge na daljnju obradu. U Finskoj se sve radi u Raaheu”, kaže on.
U investiciji Jätti, daljnja obrada čelika, poput valjaonice, također će se izgraditi u Lulei. Prema Huhtali, najvažnija baza kupaca za čelik bez fosilnih goriva trenutno je automobilska industrija, a to se također može naći u Švedskoj.
S druge strane, prema Huhtali, štrajkovi koji su u tijeku nemaju nikakve veze s odlukom.
“Na ovom projektu se radilo mjesecima. Događaji od tri tjedna nemaju nikakvog utjecaja na to“, kaže Huhtala.
od SSAB-a najava obećava da će Raaheov prijelaz na sustav bez fosila biti sljedeći. To kaže i Huhtala. “U svakom slučaju, Raahe će biti gotov.”
Izvršni direktor Lindqvist nije uopće pristao procijeniti raspored tijekom telefonske konferencije za novinare. Luulaja bi trebala biti dovršena 2028. i biti u punoj proizvodnji godinu dana kasnije.
Bilo je govora da do 2030. godine, ali tada ćemo to gledati prema resursima i iskustvima stečenim na projektu Luluja, rekao je.
Trenutno je tvrtka već u procesu pretvaranja manje tvornice u Oxelösundu.
vučem se promjena tvornice i njezin raspored imaju i širi nacionalni značaj.
Predsjednik Finskog odbora za okoliš Jyri Seppälän prema Raaheu, značaj Raahea je zaista velik u ciljevima smanjenja emisija. Godine 2021. udio Raahea u finskoj emisiji ugljičnog dioksida iznosio je oko devet posto. U drugoj godini iznosila je oko sedam posto.
Čeličana pripada takozvanom sektoru trgovanja emisijama, čije se emisije ne računaju kada se promatraju obveze finske države prema EU emisijama. Ali prema Seppäläu, postizanje vlastitog cilja ugljične neutralnosti Finske do 2035. bit će teško ako se Raahe do tada ne obnovi.
– Nije nemoguće, ali teže.
Prema Seppäläu, život globalno male čeličane bi u svakom slučaju postao skučen u sljedećem desetljeću, kada se dodjela emisijskih prava stalno pooštrava i njihove cijene rastu.
Povećava cijenu proizvedenog čelika i otežava natjecanje na međunarodnom tržištu.
Tehnološka industrija menadžer odgovoran za održivi rast Helena Soimakallio žali zbog odluke SSAB-a. Važnost tvornice Raahe u niskougljičnoj karti tehnološke industrije također je bila ogromna.
Soimakallio kaže da je dugo vjerovao da investicija dolazi u Raahe. Međutim, cjelokupna procjena tada je dovela do drugačijeg ishoda.
“Osjećao sam veliku nadu kada su dobivene okolišne dozvole, ali to nije bilo dovoljno. Čak je iu Švedskoj vlada vrlo strastvena prema zelenoj tranziciji i povezanim ulaganjima”, kaže on.
S druge strane, Soimakallio smatra da bi moglo biti dobro da se tehnologija i tržište zelenog čelika najprije testiraju u Švedskoj.
“Uvijek postoje rizici povezani s uvođenjem nove tehnologije. Sada ih u Finskoj izbjegavaju. Konkurentnost zelenog čelika također ovisi o tome koliko su kupci spremni platiti za dodanu vrijednost”, kaže on.
SSAB-ov Huhtala pokušava uvjeriti u isto. Učit ćemo od Lulee i onda ću Raahe moći što bolje implementirati.
“Međutim, upamtimo da je ovo dobar dan za tvrtku.”
