U Finskoj još se mnogo toga treba naučiti o tome kako bi se mogle iskoristiti prilike koje članstvo u NATO-u donosi obrambenoj industriji. To je mišljenje glavnog tajnika PIA rya, koji predstavlja obrambenu i zrakoplovnu industriju Tuija Karanko.
“Da, mi kao nacija još uvijek imamo što naučiti”, kaže.
Karanko je nedavno izabran na novu ulogu u NATO-u, prvog potpredsjednika NATO-ove industrijske grupe ili NIAG-a.
NIAG je dio civilne strukture vojnog saveza. U skupini se sastaju predstavnici industrije iz zemalja članica i partnerskih zemalja.
Zadatak je savjetovanje različitih tijela NATO-a i izrada izvješća za njih o pitanjima koja se tiču industrije i razvoja sposobnosti.
Karanko je već predstavljao Finsku u NIAG-u. Nakon što je Finska postala članica, vrata za rad grupe otvorila su se šire nego prije.
Svoj dvogodišnji angažman smatra svojevrsnom perspektivom. Također može koristiti Finskoj i finskoj industriji.
“Priključujemo se ovoj (NATO) suradnji od prije 70 godina. Ovo je ključno mjesto za sve što se radi u NATO-u”.
Rat u Ukrajini je naglasio ulogu obrambene industrije i eksplozivno povećao potrebu za proizvodnjom.
NIAG je tijelo u NATO-u s kojim se razgovara o potrebama i ulaganjima.
“Meni osobno je izuzetno zanimljiva i važna”, kaže Karanko o svojoj ulozi.
Nešto za naučiti Prema Karangovom mišljenju, Finska ima, primjerice, razumijevanja za NATO-ove metode nabave.
U određenim se aspektima obrambenim materijalima trguje u EU i NATO-u prema različitim pravilima.
U EU države članice temeljem direktive imaju obvezu raspisivanja javnih nabava za obranu i sigurnost. Takozvane protutrgovine, tj. zahtjevi da se nešto dobije u zamjeni od Finske, načelno su zabranjeni.
Kada NATO kupuje za sebe, Finska također može tražiti nešto zauzvrat kada ide u kupovinu, objašnjava Karanko.
“Ovo je sada sasvim novo polje aktivnosti za sve nas, ne samo za industriju nego i za Finsku kao vlast.”
Također ima nešto za naučiti, na primjer, o uključivanju industrije u radne skupine NATO-a. Osim toga, bilo bi dobro i šire se međunarodno umrežiti.
Sa stručnošću se može daleko dogurati, ali treba i povjerenje, kaže.
“Ali morate imati snagu volje i resurse da odete tamo. Ovo nije brz posao.”
Već Prema Karangovoj ocjeni, članstvo u NATO-u donijelo je koristi finskoj obrambenoj industriji.
“Zanimanje za naše tvrtke sada je očito poraslo.”
Karanko kaže da ga je iznenadilo kolika je mentalna razlika između zemlje članice i nečlanice u očima ostalih članica.
Podsjeća, primjerice, na situaciju da je Finska sudjelovala na natječaju za državu NATO-a prije članstva.
“Izravno su rekli da sada znate da ovo nikada nećemo dobiti od Finske, jer Finska nije u NATO-u”.
Prošlogodišnje brojke za cijelu obrambenu industriju u trenutku razgovora još nisu obrađene, ali Karanko smatra da se iz njih vidi realizacija članstva. Naravno, teško je razlučiti radi li se više o učincima rata u Ukrajini ili o učincima članstva.
Vrijednost samih novih narudžbi proizvođača oružja Patria odrasti oko 19 posto prošle godine.
europski Široki problem u ovom trenutku je da se proizvodnja obrambene industrije nije uspjela dovoljno brzo povećati nakon početka ruskog napadačkog rata.
Primjerice, zemlje EU-a nisu ispunile obećanje koje su dale prošlog proljeća da će Ukrajini isporučiti milijun topničkih granata u roku od godinu dana. Krpanje se sada traži kupnjom izvan Unije.
Karanko kaže da su tvrtke bez narudžbi i na vlastitu odgovornost uložile onoliko koliko su smjele. Trebale bi im dugoročne narudžbe ili okvirni sporazumi kako bi svoj podizvođački lanac mogli posvetiti operaciji.
O tome se šuška već duže vrijeme.
Karanko ističe da je ključno pitanje sa stajališta industrije na kojoj će razini dugoročno biti pripremljenost i obrana zemalja EU i NATO-a. Strah je da će ulaganja u novu proizvodnju odjednom pasti na dno.
Nedavno su, međutim, riječi i djela bili u pravom smjeru za Karanga.
“Pobjeda serije je u tome što se to sada shvaća na različitim stranama. Tako da to više nitko ne osporava.”
Na primjer, bilo je moguće poduprijeti proizvodnju streljiva iu Europi i Finskoj.
Kao rezultat toga, nedavno smo čuli, na primjer, da je obrambena oprema koju proizvodi Nammo može više od 30 milijuna eura potpore EU-a za povećanje proizvodnje baruta i topničkog streljiva u Finskoj.
Također Što se tiče financiranja, prema Karangovim riječima, vjetrovi se mijenjaju.
Ulagači – koji su prije možda izbjegavali industriju oružja iz etičkih razloga – počeli su se zanimati za obrambenu industriju.
“Prvi put u posljednjih godinu dana dobio sam i dosta upita od raznih investitora, što je potpuno novo”, kaže.
Za sada su to privatni investitori, a ne institucionalni novac poput mirovinskih fondova.
Prema Karangovim riječima, teško je reći koliko je investitora zapravo promijenilo stav i smatra da je ulaganje u industriju oružja danas djelatnost u skladu s ESG kriterijima.
ESG se odnosi na odgovornost vezanu uz okoliš, društvenu odgovornost i upravljanje.
“Ili je to ista vrsta oportunizma, da sada idemo teško i ostvarujemo profit? Ne mogu to komentirati.”
Karanko je djelomično kritičan prema ESG razmišljanju, iako je princip dobar za njega.
“Cijeli kriteriji temeljeni su na tome da imamo sigurno društvo. A mi imamo društvo u kojem se netko usudi investirati (– –) Međutim, to je tehnološki sektor koji to osigurava.”
Jedan od čestih protuargumenata je da je praktički teško ograničiti ulaganja u industriju oružja na način da podržavaju samo obrambenu borbu, a ne, primjerice, proizvodnju oružja, koja također završava u nedemokratskim zemljama.
Ipak se radi o smrtonosnom oružju.
“Vrlo dobro razumijem tu želju i želim raditi za svijet u kojem će razoružanje biti vladajući koncept (–). Ali, nažalost, mislim da sam realist i možda netko misli da sam pesimist u tome da se to neće dogoditi”, kaže Karanko.
europski razini, upravo se raspravlja o promjeni pravila Europske investicijske banke (EIB) kako bi mogla financirati industriju oružja i tako ubrzati njezinu proizvodnju.
Finska je po tom pitanju, nedavna inicijativa, koja dobio jednoglasnu podršku na summitu EU.
Karanko navodi da bi pojednostavljenje pravila bilo primjer iznad svega: drugi bi se investitori još lakše mogli pridružiti.
Proizvodnja obrambene industrije u Europi također se pokušava ubrzati Nedavno objavljeno od strane Komisije EU S prvom strategijom obrambene industrije EU-a i povezanim programom. Pozadinska ideja je poboljšanje obrambene spremnosti zemalja EU i povećanje ulaganja u industriju.
To se, među ostalim, želi postići poticanjem zajedničke nabave i nabave unutar Unije.
Prema podacima Komisije, u razdoblju od početka rata do prošlog ljeta zemlje EU-a su do 80 posto svojih kupnji obavljale izvan Unije.
Karanko kaže da je sveobuhvatna strategija dobrodošla. No, u PUU je u tijeku analiza prijedloga.
Sumnjičav je, primjerice, prema predloženim novim strukturama u EU. Pitanje je stvara li EU funkcije koje se preklapaju s NATO-om.
Strateški cilj Karanga, da do 2030. godine najmanje 50 posto sredstava koja zemlje članice izdvajaju za obrambenu nabavu ide na nabavu iz EU-a, nije sasvim bez problema.
Karanko navodi da je to sasvim realno za velike zemlje članice, jer one dobivaju velik dio svoje domovine.
Međutim, u Finskoj smo se navikli kupovati imajući na umu najbolju izvedbu kupljenih proizvoda. Lovci su kupljeni od Sjedinjenih Država, a sustav protuzračne obrane od Izraela.
“Ovdje možda postoje dvije različite ideologije: je li važna izvedba ili je važno gdje se sustav kupuje?”
WHO?
■ Tuija Karanko (r. 1967.) glavni je tajnik PIA ry. Organizacija je interesna organizacija za obrambenu, zrakoplovnu, svemirsku i sigurnosnu industriju.
■ Karanko na sadašnjoj poziciji radi od 2010. godine.
■ Nedavno je izabran za prvog potpredsjednika NATO industrijske grupe NIAG.
■ Magistar društvenih znanosti.
■ Prethodno radio u Oružanim snagama, Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, te Ministarstvu obrane.
