„Ekonomske političke koncepti s kojima se upravlja mnogim zemljama EU jednostavno su zastarjeli.”
Ovo prenosi ekonomist Odjela za međunarodna ekonomska istraživanja Bečkog instituta Philipp Heimberger odmah na početku intervjua.
Heimberger je nedavno boravio u Helsinkiju kao jedan od predavača na seminaru “Povratak fiskalne discipline u Europi” u organizaciji Centra za novo ekonomsko razmišljanje (UTAK).
UTAK je poznat kao think tank koji dovodi u pitanje mainstream razmišljanja u ekonomiji.
Dr. Heimberger također je poznat kao otvoreni ekonomist koji često dovodi u pitanje uvjerenja prevladavajuće ekonomske politike. Na Bečkom institutu vodi međunarodnu istraživačku grupu za makroekonomiju.
Heimbergerova u skladu s porastom geopolitičkih napetosti posljednjih godina promijenio se način na koji različite zemlje trebaju pristupiti svojoj ekonomskoj politici.
“Velika promjena dogodila se i prije početka ruskog agresorskog rata. Moramo razumjeti kako učinci američko-kineskog trgovinskog rata također utječu na eurozonu.”
Heimberger podsjeća na pogreške u ekonomskoj politici EU-a počinjene tijekom krize eura (2010. – 2018.) koja je uslijedila nakon svjetske financijske krize.
Tada se u Europi, u duhu tržišnog liberalizma 1980-ih i 1990-ih, smatralo da se uz vrlo strogu ekonomsku disciplinu i strukturne reforme može doći do uspona rezanjem ponude.
Sada, po Heimbergerovom mišljenju, sličnim sredstvima pokušavaju podići gospodarstvo u Finskoj.
“To može dovesti do neuspjeha, čak i ako bi se situacija mogla politički iskoristiti kratkoročno”, upozorava Heimberger.
Misli se na bivšeg predsjednika Europske središnje banke (ECB). Mario Draghi nedavno za čelnike EU održati na govoru kojem iznimno samokritično ocjenjuje da je fiskalna politika EU-a 2010-ih bila na potpuno krivom putu.
Prema Draghiju, zemlje EU-a usredotočile su se na međusobno natjecanje pokušavajući smanjiti troškove plaća, umjesto da se fokusiraju na dugoročni rast produktivnosti.
Istovremeno su rezovi ciklički smanjivali domaću potražnju i slabili strukture države blagostanja zemalja EU-a koje su dokazano funkcionirale.
Heimbergerova smatra da je jedan od temeljnih problema Europe taj što, iako se postavljaju različiti ambiciozni projekti, njihovo financiranje nije adekvatno riješeno.
Procjenjuje se da će samo ulaganja potrebna za zeleni prijelaz koštati 10 000 milijardi eura do 2050. godine. Istodobno će zbog Rusije u mnogim zemljama porasti izdvajanja za obranu.
“Mora se povećati tolerancija na povećanje rashoda. Mnogi političari su naivni u pogledu rješavanja ovih problema”.
zemlje EU također su se u nedavnom sporazumu o stabilnosti i rastu obvezali da proračunski deficit ne smije premašiti tri posto bruto društvenog proizvoda, a javni dug ne smije premašiti 60 posto.
Prema Heimbergeru, ova ograničenja deficita i duga čine Europu manje konkurentnom.
“Sjedinjene Države, Kina ili Rusija nemaju takva ograničenja.”
Ipak, dodaje da nema razloga da zemlje EU-a skrenu u deficite ili poslovne subvencije slične američkom proračunu. U SAD-u je proračunski deficit lani iznosio 6,3 posto u odnosu na bruto domaći proizvod.
“Ali političari (u zemljama EU) često ograničavaju svoje djelovanje pravilima.”
Heimberger uspoređuje postupke EU-a s američkim predsjednikom Joe Biden pomoćnici rade na početku predsjedničkog mandata.
Prvo razmišljaju o tome koje snage industrijske politike mogu i žele kontrolirati u budućnosti te kako nastaviti prema tim ciljevima.
Dakle, nije se radilo o tome je li sadašnja fiskalna politika održiva. Umjesto toga, razmišljali su o budućoj promijenjenoj alternativnoj situaciji u kojoj bi se financijski problemi mogli popraviti.
U Sjedinjenim Američkim Državama odabrana linija dovela je do velikih odluka o državnoj pomoći. Uz njihovu pomoć enormno su porasla ulaganja, primjerice, u tvornice baterija i industriju poluvodiča.
Ne postoji čak ni gornja granica subvencija za zelene prijelaze tvornica i domova električnih automobila. Daje im se onoliko koliko tržište vuče, kaže Heimberger.
Heimbergerova smatraju da je krajnje vrijeme da EU razmisli o tome kako se mogu provesti strateška ulaganja u infrastrukturu, energiju, sigurnost i klimatske promjene.
Priznaje da su nakon pandemije i energetske krize porasli javni dug i deficiti mnogih zemalja EU. Između ostalog, povećava pritisak na vlade svih većih zemalja EU da smanje troškove.
Kombinirani učinak ovih negativnih čimbenika lako je podcijeniti, kaže Heimberger.
Finska Heimberger upozorava na negativnu spiralu u gospodarstvu.
Kaže da je razgovarao s finskim ekonomistom o tome kako, u usporedbi s drugim zemljama EU, veliki udio izvanrednih hipoteka u Finskoj ima promjenjive kamatne stope.
“Kolegica ima stan za četveročlanu obitelj u Helsinkiju, a troškovi servisiranja kredita porasli su mu za tisuću eura mjesečno. Ima veliki utjecaj na potrošnju.”
Petteri Orpon Vlada (kok) nastoji značajnim rezovima u ovom izbornom razdoblju kontrolirati rast državnog duga. Rezovi su uvelike usmjereni na ljude s niskim primanjima.
Prema Heimbergeru, gospodarska politika finske vlade tijekom niskog rasta nije bezopasna.
Čak i ako vjerujete u pozitivne učinke naknada za nezaposlene i smanjenja socijalnih naknada na duge staze, problemi će se u svakom slučaju materijalizirati.
Kad se smanje razne potpore, smanjuje se potrošnja ljudi s niskim primanjima, a to dovodi do osiromašenja, kaže Heimberger. U tom slučaju postoji opasnost od negativnog ciklusa: porezni prihodi padaju i to uzrokuje veću štetu gospodarstvu od one koja bi nastala smanjenjem naknada.
Ali što treba učiniti ako je društvo blagostanja previše velikodušno u odnosu na svoje financiranje?
“Čak i ako dijelite pesimističan stav da su druge (zemlje EU) manje velikodušne, u poštenoj usporedbi nije točno da imate dobre socijalne naknade, posebno u usporedbi sa Švedskom.”
Heimberger poziva Finsku da ponovno razmisli o tome odakle dolazi rast. On se poziva na kolaps Nokie i opadanje važnosti industrije papira.
“Teško je ako stari pobjednički konji gospodarstva više ne vuku. Ali samo prihvaćanje situacije i pesimizam može biti dugoročno vrlo štetno.”
„Pesimističan pogled i djelovanje u skladu s njim je samoispunjavajuće predviđanje koje dovodi do vrlo pesimističnog rezultata. Mudrije je biti pozitivan”, kaže Heimberger.
