U rujnu 2022. Inspektor Regionalne administrativne agencije istočne Finske iznenada je posjetio rub jame za sječu drva u Lieksi i tamo vidio tri osobe zaposlene na poslu.
Sadnja je bila u tijeku: nova šuma umjesto posječene.
Cilj inspekcije je odabran jer je bilo razloga za sumnju da sve nije u redu. A onda nije: svi dodaci nisu bili plaćeni, a satnica jednog saditelja bila je manja od četiri eura. Osim toga, sve je upućivalo na nezdravo radno vrijeme.
Finska je ponosna na svoje upravljanje šumama. Često čujete da ga čak nazivaju najboljim na svijetu.
Danas, međutim, početnu fazu uzgoja šuma, odnosno krčenje obnovitvenog područja, sadnju sadnica i održavanje rasadnika, sve više obavljaju strani, potplaćeni radnici – često i bez stručne obuke.
Fenomen je posljednjih godina sve češći. Izrabljivanje strane radne snage proširilo se iz zgrada i restorana u finske šume.
To je postalo jasno kada je HS pročitao nedavna izvješća nadležnih za zdravlje i sigurnost na radu o sektoru šumarstva. Na vidjelo su izašle mnoge vrste zlouporaba: očito potplaćenost, lažno poduzetništvo, neisplaćeni bonusi, preniski platni razredi, nepostojanje radničkih prava, divlje radno vrijeme, nepostojeće povrede zdravlja i zaštite na radu.
ja gorim Naručitelj mjesta sadnje bila je velika finska šumarska tvrtka Tornator. Radnici su bili iz Ukrajine i Uzbekistana, a zaposleni su u Forest Care OÜ, tvrtki registriranoj u Estoniji.
Glavni inspektor Merja Laakkonen izvješće koje je napisao primjer je trenutne stvarnosti gospodarenja šumama, s njegovog ružnijeg kraja.
“Na temelju ugovora o radu koje je dostavio poslodavac utvrdio sam da je ugovorom o radu ugovorena mjesečna plaća zaposlenika X u iznosu od 1.548 eura, a ugovorom o radu ugovorena je mjesečna plaća zaposlenika Y u iznosu od 654 eura. ”, piše Laakkonen.
Prva plaća bila je 19 posto, a druga do 66 posto ispod mjesečne plaće prema kolektivnom ugovoru. Nije bilo zdravstvene zaštite na radu.
Inspektor je posumnjao i da tvrdnja poslodavca o 40-satnom radnom tjednu ne može biti istinita.
U osmosatnom radnom danu možete posaditi oko 1300 sadnica. Prema brojkama koje je iznio poduzetnik, ti bi radnici u prosjeku došli do gotovo 5000 sadnica.
“Mislim da je vjerojatno da su zaposlenici radili duže radne dane i radne tjedne”, zaključio je glavni inspektor Laakkonen.
Procjena plaće po satu od nešto manje od četiri eura stoga također može biti visoka.
Strani radna eksploatacija je postalo uobičajeno u Finskoj u 21. stoljeću. Obrasci su često slični: dugi su kooperantski lanci i na njihovim krajevima ljudi u ranjivom položaju koji ne znaju tražiti svoja prava.
Krajnji rezultat su nezakonito loše plaće i uvjeti rada. Zahvaljujući njima, tvrtke ostvaruju profit, a izvođači dobivaju jeftine ponude.
Prema zakonu, stranac koji radi u Finskoj trebao bi dobiti plaću prema finskom kolektivnom ugovoru na terenu. Ako se to ne učini, situacija je nepravedna i za finske zaposlenike i za poštene tvrtke.
Iskorištavanje strane radne snage najprije je postalo uobičajeno u sektoru građevinarstva, prometa i restorana, kao iu industriji. Prema službenicima s kojima je razgovarao HS, sada se proširio i na šumska područja.
Merja Laakkonen iz Regionalne administrativne agencije istočne Finske nadzire korištenje strane radne snage od 2005. godine.
“Vlasti su uvijek nekoliko koraka iza”, kaže.
Vjerojatno je to (iskorištavanje strane radne snage u sektoru šumarstva) već počelo malo ranije, ali mi smo se probudili prije tri-četiri godine.
Kontrolirati teško je. Inspektor može ući u restoran, ali nije dobra ideja nasumično lutati u šumu.
U istočnoj Finskoj taj se fenomen počeo otkrivati kada su slučajevi dospjeli u pozornost zviždača i bolnica. Prijatelj je rezao pilom za čišćenje dok se štitnici oštrice nisu uvijek koristili. Bolnica je obavijestila policiju, a policija Zavod za zaštitu na radu.
U najčuvenijem slučaju s kojim se Laakkonen susreo, poduzetnik je prisilio samoozlijeđenog stranog radnika u bolnicu kako bi na njega izvršio pritisak da ne razgovara s vlastima. Trebalo je potpisati hrpu papira da se razvedri situacija.
Spektar zlouporabe je širok, kaže Laakkonen.
“Slučajevi se jako razlikuju. Moglo se dogovoriti oko 500 eura mjesečne plaće i ništa drugo. Ili je dogovorena točna osnovna plaća, ali nisu plaćeni dodaci koji ipak čine veliki dio plaće.”
“Nažalost, često kada bismo trebali početi ispunjavati obveze poslodavca, tvrtku odvedemo u stečaj i stavimo zatege.
Sve svoje njihova klasa su takozvani lažni poduzetnici, koje poslodavci vole nazivati ”lakim poduzetnicima”.
U tim slučajevima poslodavac ostavlja neplaćene sve premije mirovinskog, nezaposlenog i zdravstvenog osiguranja te ne sređuje medicinu rada, jer su, prema njegovom tumačenju, saditelji ili korisnici čistača poduzetnici.
Obično se naknada za rad isplaćuje putem usluge fakturiranja. Glavni inspektor Katja-Pia Jenu Regionalna administrativna agencija južne Finske kaže da često strani zaposlenik uopće ne zna da je poduzetnik.
No, dobre strane poduzetništva, poput samostalnosti organiziranja poslova i slobode određivanja cijene rada, ostaju nedostižne.
U čitanjima HS u prijavama su dva slučaja gdje je radni odnos bio maskiran u poduzetništvo. U prvom od njih bili su i Ukrajinci, koji su sada zbog rata došli u Finsku u tisućama.
Slučaj je izašao na vidjelo u Virroiju, na području Ureda regionalne uprave Zapadne i Unutrašnje Finske. U svibnju 2023. inspektor je susreo jednog estonskog i šest ukrajinskih zaposlenika na plantaži koju je naručila Metsä grupa.
Jedan je plantažer izjavio da su imali “sporazum o laganom poduzetništvu” s tvrtkom Sivo Palvelut. Finski zakon ne poznaje lagano poduzetništvo. Osoba je ili poduzetnik ili nije. Prema tvrtki, 16 “lakih poduzetnika” obavljalo je šumske radove u Pirkanmaa.
U praksi se, međutim, radilo o radu koji ispunjava obilježja radnog odnosa.
O cijeni radova odlučivao je Sivo Palvelut, a naknade za radove krčenja i sadnje bile su jednake za sve. Provjerom je utvrđeno da je o radnim stavkama i njihovom rasporedu odlučivao poslovođa. Sivo Palvelut uredio je i radni alat i smještaj.
„Posao je obavljen na temelju ugovora, u ime poslodavca, osobno, uz naknadu te pod vodstvom i nadzorom poslodavca. Dakle, radilo se o radnom odnosu prema glavi 1. stavku 1. Zakona o ugovorima o radu”, rezimirao je inspektor. Virve Leskinen.
Leskinen ocjenjuje da je Sivo Palveluin prekršio i zabranu diskriminacije, jer su Uzbeci koji su u ime tvrtke obavljali iste sadne radove radili u radnom odnosu, a ne kao poduzetnici, poput Ukrajinaca.
“Osobe koje su radile kao poduzetnici bile su u slabijem položaju jer je Sivo Palvelut Oy zanemario svoje obveze prema radnom zakonodavstvu”, stoji u izvješću. Za neke Ukrajince naknada je bila ispod minimalne razine kolektivnog ugovora.
Razlog rastave može biti birokratski. Uzbecima je bio potreban ugovor o radu da bi došli u Finsku. Ukrajinci, pak, danas zbog rata imaju pravo raditi u Finskoj, čim podnesu zahtjev za privremenu zaštitu. Stoga ih je bilo moguće registrirati kao “lagane poduzetnike”.
Sivo Palvelut je optužbu za diskriminaciju nazvao neutemeljenom jer je, prema njoj, poduzetništvo slobodan izbor svake osobe. Prema Leskinenovim riječima, tvrtka svojim odgovorom nije uspjela poništiti odgovornost za uočenu diskriminaciju.
Drugi Lažni poslovni slučaj izašao je na vidjelo na plantaži državnog Metsähallitusa u Nurmekseu, Sjeverna Karelija. Trojica hrvatskih zaposlenika koje su susreli na gradilištu ispričala su inspektoru o poslu koji je upućivao na normalan radni odnos.
Na gradilišta smo išli zajedničkim prijevozom i nije bilo slobode u određivanju vlastitih rasporeda.
No, kad je pozvan odgovorni iz tvrtke Domovina, rekao je da su Hrvati laki poduzetnici.
Hrvatima se plaćalo 9,5 centi po posađenoj ikri. Prema riječima glavnog inspektora Laakkonena, to je prilično normalna cijena ugovora za zaposlenika. Međutim, poduzetnik bi trebao dobiti više jer je sam odgovoran za mnoga svoja plaćanja.
“Ako mislite da biste sami trebali plaćati osiguranje, medicinu na radu, doprinose za socijalno osiguranje i mirovinu, onda to ne zvuči kao pretjerana naknada”, kaže glavni inspektor Laakkonen.
Još 2023. godine Domovina je imala promet od 334.000 eura. U veljači 2024. u trgovačkom registru pojavio se upis stečaja.
Laakkonen baš i ne komentira stečaj Domovine. Na općoj razini, kaže da mnogi operateri nakon bankrota nastavljaju uz podršku nove tvrtke.
“Nažalost, često, kada bismo trebali početi ispunjavati obveze poslodavca, tvrtku odvedemo u stečaj i stavimo zaporke, au budućnosti počnemo poslovati u okviru neke druge tvrtke.”
Kako Je li ovakvo zlostavljanje uobičajeno? Nije lako reći.
U nadzorima mali dio zlouporaba ostaje neotkriven. Za potrebe ovog članka HS je pročitao desetak nedavnih izvješća, u kojima je stupanj eklatantnosti varirao. Velik dio je bio iz istočne Finske, ali ima slučajeva iz cijele Finske.
Inspekcije su usmjerene na mjesta gdje se na temelju podataka iz registra mogu očekivati nedostaci. Vrlo često se i nalaze.
Također nema točnih podataka o korištenju strane radne snage u sektoru šumarstva općenito. Upravitelj upravljanja šumama Metsähallitus Metsätalous Oy predstavlja dio jedne educirane procjene Tarmo Myllymäki.
Prema njegovim riječima, većina strane radne snage angažirana je upravo na poslovima sadnje mladica i čistača. Imaju najjeftiniju opremu. U kokpitima velikih šumskih strojeva i dalje su uglavnom Finci.
„Nema točnih brojki, ali mogu reći da veliku većinu Metsähallitusovih sadnica trenutno sade strani radnici. Udio strane radne snage također je značajan u poslovima rasčišćavanja pile”, kaže Myllymäki.
Prema Myllymäkiju, osim iz baltičkih zemalja i drugih zemalja EU, šumski radnici dolaze iz, primjerice, Tajlanda i drugih udaljenijih zemalja.
Metsähallitusove narudžbe za radove regulirane su Zakonom o javnoj nabavi. Zakon nalaže nediskriminaciju. Metsähallitus ne može odbiti ponudu za ugovor samo zato što su tvrtka ili autori stranci.
U svim područjima ne bi nužno bilo lako pronaći finsku radnu snagu za dotična mjesta, procjenjuje Myllymäki.
Myllymäki prema kojem i pretplatnik može utjecati na sprječavanje iskorištavanja. Metsähallitus od tvrtki i kooperanata traži izvješće o osiguranju zaposlenika, zaštiti zdravlja na radu i kolektivnom ugovoru.
Ipak, lažni poslovni slučaj poput Domovine dogodio se na mjestu Metsähallitusa. Myllymäki ne želi komentirati pitanje pojedine tvrtke.
Navodi da pretplatnik nema uvid u evidenciju plaća poduzetnika te da se u poštivanju kolektivnog ugovora mora osloniti na pisano osiguranje poduzetnika.
Myllymäki smatra da je dobro da regionalne administrativne agencije rade svoj posao i otkrivaju zlouporabe, kako bi se mogli raskinuti ugovori s tvrtkama koje krivo posluju.
„Polazna točka je odgovornost. Nemamo želju igrati hladnu igru.”
Ako su kupci kao što su velike šumske tvrtke ili Metsähallitus htjeli biti potpuno sigurni u radne uvjete sadnje i krčenja, mogli su za njih koristiti vlastite plaćene radnike. Čini se da to nije duh vremena.
Godine 2017. Metsähallitus je još uvijek imao oko 500 vlastitih sjekača. Danas ih ima stotinjak.
Zašto je otišlo u ovom smjeru?
“To je strateško usklađivanje. Šumsko planiranje smatralo se našom temeljnom djelatnošću, a operativne poslove doživljavali smo kao nešto što se može i treba kupiti izvana.”
Čitaj više: 10-satni radni dan u tvornici betona uz satnicu od 6 eura – ovako iskorištavaju strance u Finskoj
