I’ Paul Auster je umro. Prema onome što piše New York Times, 77-godišnji američki pisac, koji je neko vrijeme bolovao od raka pluća, preminuo je u svom domu u Brooklynu. Autor je, među ostalim, “Njujorške trilogije”, “Parka zalaska sunca”, “Nevidljivog”, prošle godine objavio je svoj posljednji roman “Baumgartner”. Auster je bio jedan od majstora američkog postmodernizma zajedno s Thomasom Pynchonom i Donom DeLillom, koji je svoju poetiku usmjerio na slučaj koji dominira svemirom, kao u “njujorškoj trilogiji”, postmodernoj parodiji detektivskog romana, te na pozornost prema nevjerojatnom.
U prosincu 2022. autoru hvaljenih romana kao što su “The Land of the Last Things” i “Mr. Vertigo” dijagnosticiran je rak koji je liječio kemoterapijom i imunoterapijom u Centru za rak Memorial Sloan–Kettering u New Yorku, jedan svjetski poznatih centara za istraživanje i liječenje raka. U ožujku 2023., objavom na Instagramu, njegova druga supruga, spisateljica i pjesnikinja Siri Hustvedt, otkrila je da je Auster bolestan. A prošle je godine objavio svoj posljednji roman “Baumgartner”.
Autor opsežne produkcije koju je na talijanski preveo Einaudi, Auster posvetio se i poeziji, publicistici i filmskim scenarijima, a režirao je i neke filmove. Debitirao je pjesničkim zbirkama “Unhearth” (1974.) i “Wall Writing” (1976.), zatim kazališnim komadom (“Laurel i Hardy idu u raj”, 1977.) i “White spaces” (1980.), prvi tekst u prozi koji preludira “Izum samoće” (1982), originalna mješavina eseja, fikcije i autobiografije usredotočena na njegov odnos s ocem, koji je umro nedugo prije. Auster je postigao uspjeh 1987. s “Njujorškom trilogijom” koju čine “Grad od stakla” (1985.), “Duhovi” (1986.) i “Zaključana soba” (1987.): svojevrsna postmoderna parodija detektivskog romana, tri romana potkopavaju konvencije žanra, miješajući odjeke velike američke tradicije (N. Hawthorne, HD Thoreau, EA Poe, H. Melville) s prijedlozima nouveau romana, kako bi izgradili svemir, i narativni i urbani, kojim dominira prilika.
The tema slučajnosti i pozornosti na malo vjerojatno okarakterizirati sljedeće romane: “U zemlji posljednjih stvari” (1987.); “Mjesečeva palača” (1989); “Glazba slučaja” (1990.); “Levijatan” (1992); “Gospodin Vertigo” (1994); Timbuktu” (1999); “Knjiga iluzija” (2002); “Noć proročišta” (2004); “Brooklyn New Groove” (2005); “Putovanje u skriptorij” (2007); “Čovjek u Mrak” (2008); “Nevidljivi” (2009); “Park zalaska sunca” (2017); Život i djela Stephena Cranea” (2021.).
Auster je također objavio zbirke eseja kao što su “Umijeće gladi” (1992.), “Crvena bilježnica” (1993.), “Mislio sam da je moj otac Bog. Priče iz srca Amerike prikupljene i prepisane” (2001.) i autobiografske tekstove “Spajanje kraja s krajem. Kronika početnog neuspjeha” !997) i “Notizie dall’interno” (2013).
Također aktivan u svijetu kinematografijeAuster je potpisao scenarije za “Dim” i “Modri u licu”, redatelja Waynea Wanga (oba 1995., drugi u suradnji sa samim Austerom), za “Lulu na mostu” (1998.), s Willemom Dafoeom i Harveyjem u glavnim ulogama Keitel i “The Inner Life of Martin Frost” (2007.), filmovi iz 1998. odnosno 2007. koje je također režirao.
Brojna priznanja i nagrade dobio od Austera. Bio je zapovjednik Ordre des Arts et des Lettres, član Američke akademije znanosti i umjetnosti i Pen Club America te dobitnik Nagrade princa od Asturije, Prix Médicis i Napoli nagrade te Pečata grada Pordenone.
Tko je bio Paul Auster
Paul Auster rođen je u židovskoj obitelji poljskog podrijetla u Newarku, New Jersey, SAD 3. veljače 1947. godine. Njegov otac, Samuel Auster, posjedovao je zgrade u Jersey Cityju; majka mu je bila oko 13 godina mlađa od muža i njihov brak od prvih dana nije bio sretan. Paul Auster je odrastao u Newarku, zajedno sa svojom sestrom, koja je bila oko tri godine mlađa od njega i patila je od oblika psihičke neuravnoteženosti. Obiteljska situacija obilježila je život Paula Austera, kako je sam otkrio u svojim memoarima “Spajati kraj s krajem”.
Paul Auster počeo je gajiti snažnu strast prema književnosti od malih nogu. Nakon srednje škole počeo je putovati Europom, posjetio Italiju, Španjolsku, Pariz i Dublin, grad Jamesa Joycea. Vrativši se u Sjedinjene Države, upisao je Sveučilište Columbia. Godine 1966. upoznao je spisateljicu Lydiu Davis s kojom se vjenčao 6. listopada 1974. i s kojom je dobio sina Daniela. I sam Daniel bio je protagonist zastrašujuće priče: romanopisčev sin umro je u travnju 2022. od predoziranja u 44. godini; šest mjeseci ranije postao je glavni osumnjičenik, zajedno s uhićenjem i suđenjem, za smrt svoje desetomjesečne kćeri Ruby, pronađene kod kuće u Brooklynu, onesviještene od prekomjerne doze fentanila i heroina, i umrla ubrzo nakon toga.
Godine 1969., nakon što je dobio diplomu, Paul Auster ukrcao se na naftni tanker i putovao godinu dana. Zatim se vratio u Pariz, gdje je ostao tri godine, od 1971. do 1974., radeći kao prevoditelj. Vrativši se u Sjedinjene Države, nastanio se u New Yorku 1974., debitirajući kao pisac pjesmama, kratkim pričama i člancima objavljenim u “New York Review of Books” i “Harper’s Saturday Review”. Nakon razvoda od Davis, 1981. oženio se spisateljicom Siri Hustvedt s kojom je dobio kćer Sophie, pjevačicu i glumicu.
Unatoč bolesti, Paul Auster je 2023. uspio objaviti novi i posljednji roman, “Baumgartner”. Nakon svjetskog romana poput “4 3 2 1”, objavljenog šest godina ranije, pisac se čitateljima predstavio naizgled jednostavnom i linearnom knjigom, predlažući svoj možda najsimpatičniji i najempatičniji lik: čovjeka koji je na kraju života propituje se o bitnim stvarima, posrće i ruši se kao u starom melankoličnom stripu. Život Seymoura Baumgartnera definirala je njegova ljubav prema supruzi Anni. Ali sada Anna više nije tu i Baumgartner ulazi u sedamdesete pokušavajući živjeti s njezinom odsutnošću. (Od Paolo Martini)
