Više od 320.000 djece u Sjedinjenim Državama izgubilo je roditelja zbog predoziranja drogom od 2011. do 2021. godine, pokazalo je istraživanje Nacionalni institut za zlouporabu droga pronađeno.
Niti jedna nacionalna studija prethodno nije proučavala broj djece pogođene krizom predoziranja, prema a priopćenje za javnost koje objavljuje nalaze. Koautorica studije dr. Emily Einstein, voditeljica NIDA-inog ogranka za znanstvenu politiku, rekla je da je studija inspirirana slična istraživanja tijekom pandemije COVID-19.
Tijekom proučavanog desetljeća 649 599 ljudi u dobi od 18 do 64 godine umrlo je od predoziranja drogom. Djeca će vjerojatnije izgubiti očeve nego majke, pokazalo je istraživanje.
“Nešto što je vrlo važno u vezi s ovim konkretnim skupom podataka je da oslikava ljude koji koriste droge kao ljude koji imaju ispunjen život”, rekao je Einstein. “Mislim da vrlo često razmišljamo o ljudima s ovisnošću ili onima koji koriste droge kao o njihovoj definirajućoj karakteristici, pogotovo kada netko umre od predoziranja … Gotovo polovica ovih ljudi koji umru ima dijete koje živi u njihovom kućanstvu. Mislim to nam daje konkretne podatke kako bismo mogli početi shvaćati potpunu sliku nečijeg cijelog života i kako se trebamo pozabaviti svim čimbenicima u njihovom životu, kako za vlastitu ovisnost, tako i za ublažavanje traume koju su proživjela djeca koja su ostavljena.”
- Stigma je ljude s poremećajima ovisnosti držala “u sjeni”. Sada se bore da se “oporave naglas”.
Dok je “najveći broj pogođene djece bila ona čiji roditelji nisu Hispanoamerikanci bijelci”, studija je pokazala da su djeca u “zajednicama obojenih i plemenskim zajednicama bila neproporcionalno pogođena”, navodi se u priopćenju za javnost. Djeca čiji roditelji nisu hispanoamerički Indijanci ili starosjedioci s Aljaske stalno su doživljavala gubitak roditelja zbog predoziranja, sa 187 na 100 000 djece u ovoj skupini. To je više nego dvostruko više od stope među bijelom i crnom djecom, koja su bila pogođena sa stopom od 76,5 na 100.000 djece odnosno 73 na 100.000 djece, pokazalo je istraživanje.
Stopa djece čiji su roditelji umrli od predoziranja drogom “više se nego udvostručila” tijekom proučavanog desetogodišnjeg razdoblja, stoji u priopćenju za javnost. Porast je primijećen kod svih rasnih i etničkih populacija, pokazalo je istraživanje, ali djeca čiji roditelji nisu Hispanoamerikanci bilježe najveći porast stope gubitka svake godine, s oko 24% porasta smrti od predoziranja godišnje.
Einstein je rekao da sve veći brojevi pokazuju da je kriza s predoziranjem “hitna situacija najvišeg reda”.
“Važno je imati na umu da djeca koja žive u kućanstvima u kojima njihovi roditelji koriste droge vrlo vjerojatno imaju okolišne čimbenike rizika i vjerojatno biološke čimbenike rizika koji mogu povećati njihovu vlastitu vjerojatnost korištenja droga”, rekao je Einstein. “A onda, ako slojevito unesete ovaj traumatski događaj gubitka roditelja zbog predoziranja, to znači da su ta djeca jednostavno iznimno ranjiva.”
Susan Ousterman, žena iz Pennsylvanije koja vodi grupe podrške za roditelje koji su izgubili djecu zbog predoziranja, rekla je da često vidi bake i djedove kako odgajaju svoje unuke dok se njihovi roditelji bore s ovisnošću ili umiru od predoziranja. Ousterman je rekla kako se nada da će studija naglasiti potrebu da se s djecom razgovara o upotrebi supstanci i ovisnosti bez stigmatiziranja ljudi koji koriste droge.
“Jednostavno nema dovoljno podrške za djecu”, rekla je.
Studija je pozvala na veći fokus na zdravstvenu skrb cijele osobe koja liječi poremećaje ovisnosti o drogama i sredstva za prevenciju koja se mogu koristiti za podršku obiteljima. Einstein je rekao da djeca koja izgube roditelje zbog predoziranja trebaju imati pristup “podršci i psihijatrijskoj skrbi koja im je potrebna dok odrastaju”.
“Važno nam je shvatiti da uporaba droga i ovisnost utječu na cijelu obitelj”, rekao je Einstein, napominjući da bi se roditelji koji koriste droge mogli više sramiti otkrivanja svoje upotrebe droga ili traženja liječenja. “Dok razmišljamo o boljim načinima za poboljšanje primanja skrbi za ljude, moramo razmišljati o cijeloj obiteljskoj jedinici i svima na koje ona utječe.”
