Možemo primiti partnersku proviziju od svega što kupite iz ovog članka.
U “Shakespeare: Čovjek koji plaća stanarinu” (Macmillan), hvaljena glumica Judi Dench dijeli razgovore s prijateljem i glumcem Brendanom O’Heom o jedinstvenom odnosu koji ima s bardom iz Stratford-upon-Avona.
Pročitajte ulomak u nastavku.
“Shakespeare: Čovjek koji plaća stanarinu”
Radije slušate? Audible trenutno ima dostupno besplatno probno razdoblje od 30 dana.
Dugo ste surađivali sa Stratfordom na Avonu. Kada ste prvi put posjetili?
Roditelji su me tamo odveli 1953., kad sam imao osamnaest godina, da vidim Michaela Redgravea kao kralj Lear, i ja sam imao jedan od onih damaščanskih trenutaka. Do tada sam uvijek sanjao o tome da budem kazališni dizajner, ali kad sam vidio Roberta Colquhouna Lear set, shvatio sam da nikada neću moći smisliti nešto tako maštovito. Bio je tako oskudan i savršen – izgledao je kao veliki poppadom, s velikom stijenom u sredini, koja bi, kad bi se okrenula, mogla otkriti prijestolje, krevet ili špilju. Ništa se nije zadržavalo za promjenu scene – sve je bilo tu ispred vas, poput kutije s trikovima koja je čekala da bude otkrivena.
Ostali smo prespavati u Stratfordu i sljedećeg popodneva moji roditelji i ja sjedili smo preko puta kazališta s druge strane rijeke. Bilo je ljeto, vrata i prozori kazališta bili su otvoreni, a mi smo čuli matineju preko tanoja i gledali glumce kako trče gore-dolje po stepenicama do svojih garderoba. Nisam ni slutio da ću za deset godina stati na tu pozornicu i glumiti Titaniju.
Postoji izreka među glumcima da idete raditi u Stratford ili završiti vezu ili je započeti. Je li to istina?
To mogu posvjedočiti – to je vrlo romantično mjesto, sa svojim vlastitim ekosustavom. I svakako u ranim danima, s lošim prometnim vezama, osjećao sam se vrlo odsječeno. Svi glumci su daleko od kuće, marljivo rade i igraju.
Gdje ste živjeli kad ste bili tamo?
Scholar’s Lane, Chapel Lane, posvuda. A onda sam upoznao Mikeyja (Michael Williams) i vjenčali smo se, a godinama kasnije odlučili smo kupiti kuću u Charlecoteu, nedaleko Stratforda. Pozvali smo moju majku (koja je tada bila udovica) i Mikeyeve roditelje da dođu živjeti s nama, na što su oni skočili. Oduvijek mi je bio san živjeti u zajednici – to je, naravno, kvekersko načelo – tako da je uspjelo vrlo dobro.
Sjećam se da smo se Mikey i ja jedne večeri vozili kući iz kazališta Hampton Lucy Laneom i pronašli smo mladog jelena kako luta cestom, dezorijentiran, pa smo zaustavili auto i uspjeli ga nagovoriti natrag u Charlecote Park. No policija nam se sljedećeg jutra pojavila na pragu jer nas je očito netko primijetio i mislio da ga pokušavamo ukrasti. (Vjerujem da je to isto mjesto gdje je Shakespeare uhvaćen u krivolovu.) Objasnili smo da ga nećemo izvaditi, već da ćemo ga vratiti, i srećom su nas oslobodili.
Kad god mi se pruži prilika i dalje posjećujem Charlecote. Tamo smo živjeli deset godina i Fint (Judina kći Finty Williams) je tamo odrasla. A Mihael je pokopan na tlu male crkve.
Iz filma “Shakespeare: Čovjek koji plaća stanarinu”, Judi Dench i Brendana O’Hea. Autori su zaštićeni autorskim pravima © 2024, a ponovno tiskano uz dopuštenje St. Martin’s Pressa.
Preuzmite knjigu ovdje:
“Shakespeare: Čovjek koji plaća stanarinu”
Kupujte lokalno od Bookshop.org
Za više informacija:
-
“Shakespeare: Čovjek koji plaća stanarinu” Judi Dench i Brendan O’Hea (Macmillan), u tvrdom uvezu, e-knjigi i audio formatima
