što je dosad bilo, što će biti

Dvije godine rata između Ukrajine i Rusije. 22. veljače 2022. invazija koju je naredio Vladimir Putin započela je sukob. Nakon 24 mjeseca, s više od 10 tisuća mrtvih civila i nepoznatim brojem ubijenih vojnika, u kojoj je fazi sukob? Nakon ukrajinske protuofenzive 2023., svjedoci smo novog pomaka u ravnoteži: Rusija tvrdi da je nedavno osvojila Avdijevku, u istočnoj Ukrajini, i gomila trupe na jugu. Kijev se reorganizira pod vodstvom generala Oleksandra Syrskog, kojeg je izabrao predsjednik Volodimir Zelenskite čeka novu pomoć SAD-a, s nadom da će Washington otključati paket od 61 milijarde.

Adnkronos je zamolio tri generala da ocrtaju sliku rata 2 godine nakon početka neprijateljstava. “Dvije smo godine u ratu u Ukrajini, iako korijeni ovog sukoba sežu u 2014., s tisućama civilnih žrtava”, kaže General Marco Bertolinibivši zapovjednik Vrhovnog operativnog zapovjedništva Združenih snaga.

“Na terenu se pokazala nadmoć Rusije, koja je dobila velike bitke, negirajući ponavljajuću propagandu na Zapadu koja je htjela da bude poražena s tehnološkog gledišta. Govorilo se da su se borili lopatama, da su krali mikročipove strojeva za pranje rublja do njihove upotrebe na projektilima, sve je dio razotkrivene priče.Ukrajinska protuofenziva je umjesto toga propala, Rusija je počela pritiskati duž cijele granice, probila se na najvažnijoj utvrđenoj točki cijele ukrajinske linije, a nadomak Donjecka i sada smo otvoreni za daljnji razvoj događaja koji je teško predvidjeti,” dodaje.

S političkog stajališta, ova situacija ima teške posljedice u ukrajinskom kontekstu – nastavlja on -: General Valeri Zalužny, koji je bio zapovjednik oružanih snaga, ubijen je jer je imao drugačije ideje od onih Zelenskog. Zamijenio ga je general Syrsky, podrijetlom Rus s roditeljima u Rusiji i, štoviše, očito nije bio osobito voljen od svoje obitelji. Ovo je kritičan trenutak za oružane snage.”.

“Naprotiv, čini se da situacija u Rusiji također ide u prilog gospodarstvu. Jasno je da je i rat kompliciran zbog svega što se oko njega događa, od krize na Bliskom istoku, taktički uspjeh na terenu pripada Rusiji. Zelenski, da bi se nadao poboljšanju situacije treba izravan angažman NATO-a, inače ne može”, navodi.

Za general Leonardo Tricaricobivši načelnik Glavnog stožera zračnih snaga i sadašnji predsjednik zaklade Icsa, “nakon dvije godine sukoba, nastavlja se situacija zastoja koja se materijalizira nekoliko tjedana nakon početka neprijateljstava. Stanje koje se odmah pokazalo kao nemogućnost da bilo koja strana prevlada isključivo oružjem. I to ostaje tako iako trenutno napredak operacija pokazuje fazu koja je povoljna za Putina”.

“Vrijedi podsjetiti da su jedini pregovarački pokušaji – nastavlja on – nespretni, ali odražavaju želju Rusije i Ukrajine da identificiraju zajedničku platformu za prekid neprijateljstava i dogovor, pokušani kada je već bilo jasno da vojno rješenje spora činilo se teškim”.

“Tada je trebalo pokušati ojačati pregovarački stol od strane međunarodne zajednice, prije svega SAD-a. Nažalost, taj pokušaj nije realiziran na ozbiljan i strukturiran način, prepuštajući namjeravanu inicijativu pojedinim zemljama , čak i oni od velike važnosti, kao što se zapravo dogodilo, da nemaju konkretan i odlučan nastavak. Jedini put – kaže – ostaje put pregovora, u jednom sigurno kompliciranijem trenutku kao što je danas, ali uvijek nastojati uz odgovarajuće dogovore i aktivniji angažman šire međunarodne zajednice. U protivnom alternativa je rat s krškim tokom koji tu i tamo ponovno izbija na površinu, a koji će i dalje biti povezan s brojnim velikim i malim masakrima civila i vojnika. U isto vrijeme, ključno je da potpora Ukrajini ne pretrpi nikakvo slabljenje, u praksi i u svačijoj odlučnosti.”

“I u nadi – zaključuje on – da ovaj rat, koji je počeo kao i ostali bez da je konačni cilj identificiran i podijeljen, neće završiti kao i drugi, s rješenjem sličnim onom kada su Sjedinjene Države, na čelu i u mrak legitimne afganistanske vlade, koja je pregovarala s tadašnjim talibanima, (a isto bi se moglo dogoditi s Putinom danas), sudbina sukoba u potpunoj i žalosnoj samoći”.

General Giorgio Battistibivši talijanski zapovjednik u Afganistanu i član talijanskog Atlantskog komiteta, primjećuje da su “dvije godine rata sigurno ostavile neke velike signale. Došlo je do povratka konvencionalnog ratovanja visokog intenziteta u Europi, s ruskom invazijom na Ukrajinu; sukob za koji nitko nije mislio da bi se mogao dogoditi. To je dovelo do potrebe za naoružavanjem zemalja i Atlantskog saveza i onih koje čine Europsku uniju, istina da se i danas raspravlja o dostizanju 2% BDP-a.”

Još jedna bitna točka, ocrtana sukobom, je “povratak ruskog ekspanzionizma za koji smo možda već trebali imati osjećaj kada je Rusija ušla u Gruziju kako bi zaštitila ruskojeznu Južnu Osetiju i Abhaziju – nastavlja on – Oružane snage ponovno su postale instrument vanjske politike, kako od strane zemalja Atlantskog saveza tako i od strane europskih. A onda, pozornost na šire Sredozemlje koje, posebno za južni front Atlantskog saveza, ponovno postaje važno: ruska se flota masovno vratila u Sredozemlje, kao u doba Hladnog rata, a time i u posljednjih mjeseci pojavili su se i kineski vojni brodovi. Postoji nova pažnja za koju se nadam da će biti dobro stečena na južnoj fronti Sredozemlja”.

Rat je označio “ponovno pokretanje multilateralizma diplomatskih, političkih i vojnih inicijativa, tj. potrebe da se intervenira unutar koalicija ili saveza, čak i onih privremenih, kako bi se suočili s određenim potrebama. Poteškoća Europske unije da bude protagonist na sceni je važan međunarodni upravo zato što je smanjio sve vojne instrumente nakon Hladnog rata”, naglašava general Battisti.

“Sada smo ponovno otkrili potrebu da se ponovno naoružamo kako bismo se suočili s prijetnjama protivnika kojima je uporaba sile glavni instrument u međunarodnim odnosima. Sukob u Ukrajini konačno je istaknuo upotrebu novih tehnologija, poput dronova i cyber svijeta, kombinirajući to s načinima provođenja operacije koje su bile tipične za Prvi i Drugi svjetski rat, tj. pozicijsko ratovanje i rovovsko ratovanje“, zaključuje. (Silvia Mancinelli)

Rating
( No ratings yet )
Loading...
VRT