Ruski povjesničar Giovanni Savino u Adnkronosu razmatra izbore na kojima je (ubjedljivom većinom) pobijedio Putin, između elektroničkog glasovanja koje je nemoguće nadzirati, optužbi za izdaju i zajednice emigranata, uključujući Italiju, koji su pokušali poslati poruku Moskvi. Ali američki će glas više utjecati na budućnost rata u Ukrajini nego ruski.
S ovakvim rezultatom, kako će Putin reći da postoji unutarnji neprijatelj?. Za komentar o izborima Adnkronos je kontaktirao ruskog povjesničara Giovannija Savina, profesora na Sveučilištu Federica II u Napulju, kustosa na Telegramu (Rusija i ostale gluposti) i Instagramu (Russia.onivas) dva vrlo korisna profila za razumijevanje Russia Contemporary.
Putin je pobijedio s najvećim postotkom ikada (preko 87%), na izborima koje je ministar vanjskih poslova Tajani definirao kao “ni slobodne ni poštene, a Navalny je isključen ubojstvom”. Savino upozorava da se ovo ne smatra jakom točkom za ruskog predsjednika, koji je na vrhu od 1999.: “Da bi postigla ove rezultate konsenzusa i izlaznosti, ruska vlada je puno radila, s menadžerskim pristupom i nultom transparentnošću. Sjetite se samo masovne upotrebe elektroničkog glasovanja, koju je nemoguće pratiti.”
“Postoji presedan, onaj na izborima za Dumu 2021.”, prisjeća se učitelj, “kada se u Moskvi činilo da je većina glasala za kandidate koji nisu iz Ujedinjene Rusije, a onda je na kraju elektroničko glasovanje poništilo rezultat. I tada je bilo prosvjeda jer se nije moglo shvatiti za koga je i za što glasao.”
U svom govoru na zatvaranju birališta, Putin govorio o novoj eliti koja će izaći iz rovova, a s druge strane ‘izdajice’ koji riskiraju, ako ne smrtnu kaznu, tretman rezerviran za one koji zalutaju u vrijeme rata. Savino objašnjava da takav polarizirajući govor nikada nije viđen. “Nakon izbora 2012., kojima su prethodile zadnje velike ulične demonstracije viđene u Rusiji, Putin, koji je dobio 63%, održao je govor, da tako kažem, nacionalnog pomirenja. Danas je sve u kontrastu. Ali s kim to radiš ako imaš 87% i jesu li sve druge stranke koje su sudjelovale u glasovanju dio Putinova sustava moći?
Što će biti s onima koji su protestirali tijekom glasovanja? “To su također scene kakve dosad nisu viđene, bojim se da će odgovor na vandalizam na biračkim mjestima biti vrlo oštar”, nastavlja povjesničar. “Dimitri Medvedev, uz potporu Elle Pamfilove, predsjednice Središnjeg izbornog povjerenstva, govorio je o zločinu veleizdaje, s kaznama od 12 do 25 godina. Što je uznemirujuće: u Rusiji su glasačke kutije prozirne i bilo je ljudi uhićenih jer su napisali ‘Putin ubojica’ ili antiratne fraze na glasačkim listićima koji su možda bili loše presavijeni i čitljivi izvan glasačke kutije.”
Giovanni Savino je na svom Telegram profilu prikupio svjedočanstva iz konzulata i veleposlanstava diljem svijeta, a na Adnkronosu oslikava neobjavljenu sliku: “U gradovima koji su postali baza nove ruske emigracije, poput Beograda, Buenos Airesa, Erevana , Almaty, postignut je doista izvanredan rezultat: Putin je ostao pri vrlo niskim postocima i pothvatima kandidata Vladislava Davankova (primjerice, u Beogradu je dobio 76 posto). Riječ je o potpredsjedniku Dume, dakle figuri koja je potpuno integrirana u sustav, ali ove enormne brojke potvrđuju da postoji iseljenička zajednica koja želi poslati signal Moskvi”. A među Rusima u Italiji? “Ovdje postoje dva fronta, Rusi koji su došli 90-ih i 2000-ih (uglavnom žene) koji su orijentirani u korist Putina; i nova emigracija koju čine mladi ljudi koji su zemlju napustili 1910-ih godina, a posebno nakon invazije na Ukrajinu, koji su svakako drugačijeg mišljenja. Vidjeli smo to i kod tučnjava na biralištima u Rimu i Milanu”, objašnjava Savino.
Na kraju, pitamo učiteljicu kakav bi utjecaj ovi izbori mogli imati na rat u Ukrajini. “Bojim se da će izbori koji će biti najodlučniji biti oni u Sjedinjenim Državama u studenom. Naravno, s jučerašnjim glasovanjem Putin je imao svoj trenutak (samo)legitimacije. Ne mislim da će napraviti velike revolucije, iako ima mogućnost promjene premijera ili guvernera središnje banke, čini mi se da je stav da su svi lideri radili najbolje. U Rusiji promjene na vrhu ne dolaze neposredno prije ili neposredno nakon izbora, jer Putin ne može implicirati da birači, a ne on, diktiraju dnevni red”.
Vraćajući se američkim izborima, cilj ruskog predsjednika je “polako, ali sigurno napredovati do studenog, nadajući se reorganizaciji Bijele kuće”, precizira profesor Federica II. “Situacija rata u Gazi već se pokazala povoljnom za Moskvu, a pozornost Washingtona preusmjerena je na Bliski istok. Putin i dalje ima prednost vremena i ‘ljudskog kapitala’: u svakodnevnom pokolju Ukrajina ima manje regruta. Protuofenziva Zelenskog nije uspjela vratiti željeni teritorij. Ali ne smijemo pretjerivati u opisivanju ovih ruskih prednosti kao nečeg nepremostivog. Rat se vodi živim silama i vrlo je teško shvatiti kada i kako se situacija na terenu može promijeniti”, zaključuje Savino.
