Rusija već više od dvije godine vodi opsežni agresorski rat protiv Ukrajine, ali ruski prirodni plin još uvijek teče u cjevovodima kroz Ukrajinu od istoka prema zapadu i dalje prema zemljama članicama EU.
Glavni kupci su Slovačka, Mađarska, Austrija i Italija. Među zemljama koje nisu članice EU, najznačajniji potrošač plina koji dolazi preko Ukrajine je Moldavija. Od tih kupaca Austrija je daleko najveća.
Ruski državni plinski div Gazprom redovito je izvještavao o prirodnom plinu koji isporučuje na zapad preko Ukrajine. Na primjer, na Veliki četvrtak, ruski državni plinski div upumpao je 42,4 milijuna kubičnih metara prirodnog plina u plinovod Bradstvo ili Veljeys u regiji Sumy na istočnoj granici Ukrajine, izvještava novinska agencija Reuters.
Trenutačni obujam tranzita plina kroz Ukrajinu otprilike je isti kao i prošle godine, ako ne i malo veći. Novinska agencija Bloombergova Prema
Novinska agencija S druge strane, Reuters je u rujnu prošle godine izvijestio da je došao do dokumenta koji sadrži informacije o proračunu Gazproma. Prema njemu, kompanija računa da će ove godine od plinovodnog plina prodanog Zapadu dobiti 481,7 dolara za tisuću kubičnih metara.
Bude li se posao odvijao po prošlogodišnjem modelu po ovoj cijeni, kupci iz EU će ove godine za plin koji prolazi kroz Ukrajinu platiti više od šest milijardi eura, između ostalog, i ruskom ratnom fondu.
Po svemu sudeći i Ukrajina će dobiti svoj dio. Prije rata, naknada za prijenos koju je Gazprom obećao Ukrajini iznosila je 2,66 dolara za tisuću kubnih metara i 100 kilometara. Putovanje od sjeveroistoka Sumija preko Ukrajine do Užoroda do slovačke granice je oko tisuću kilometara. Ukrajina bi stoga od Gazproma ove godine trebala dobiti isplate od oko 370 milijuna eura.
Navodno je plinski div platio naknade za prijenos i vjerojatno će nastaviti plaćati. Inače bi Ukrajina mogla sama napuniti svoje plinske spremnike i zatim zatvoriti slavinu. Međutim, transferna plaćanja ne odlučuju o odlukama Ukrajine, jer je dopustila da plin teče kroz zemlju uglavnom kako bi održala dobro raspoloženje svojih europskih susjeda.
Neprijateljeva protok plina kroz ratom razorenu Ukrajinu do njenih savezničkih zemalja temelji se na sporazumu o plinu koji su strane potpisale 2019. Sporazum je na pet godina i istječe zadnjeg dana ove godine.
Ukrajina je objavila da nije zainteresirana za produljenje sporazuma. Povjerenik EU za energetiku Kadri Simson u to je uvjerio na tiskovnoj konferenciji u Bruxellesu početkom ožujka.
“Jasno sam dao do znanja našim ukrajinskim partnerima da Komisija EU neće sudjelovati u pregovorima s Rusijom, za razliku od onoga što smo učinili prije pet godina, kada je sklopljen trojni sporazum o prijenosu plina”, rekao je Simson novinskoj agenciji. Ukrinformin po. Naprotiv, trebali bismo prestati koristiti ruski plin najkasnije do 2027. godine.
ruski profesor ekološke politike Veli-Pekka Tynkkynen Sveučilište u Helsinkiju ocjenjuje da je korištenje ruskog plina stvar političke volje.
“Ako ne razmišljate o cijeni, naravno da ima dovoljno goriva”, kaže Tynkkynen. “Radi se o tome koji je europski prag boli.”
“Na početku rata, europska energetska industrija i sindikalni pokret u Njemačkoj, na primjer, vrištali su crvene glave da se uvoz plina iz Rusije ne može zaustaviti”, nastavlja Tynkkynen. “Ali kada je prestao dotok ruskog plina u Njemačku, njegov učinak na bruto domaći proizvod bio je samo pola posto. Reakcija Europe bila je apsolutno histerična.”
Komisija EU stoga ne vjeruje da bi kupnja plina iz Rusije mogla biti potpuno obustavljena idućeg prosinca.
Prema Kadri Simsonu, Komisija “radi prekovremeno kako bi pronašla alternativne rute plina i alternativne opskrbljivače za zemlje članice dok podržavamo Ukrajinu i njezinu integraciju u energetsko tržište EU”.
Raskid plinskog sporazuma između EU, Ukrajine i Rusije nije izazvao nikakvu paniku na tržištu. Prema Bloombergu, sklopljeni su ugovori o opskrbi ruskim plinom do početka iduće godine po nižim cijenama od sadašnjih. Prema stručnjacima s kojima je razgovarala novinska agencija, to se temelji na uvjerenju da će plin i dalje teći kroz Ukrajinu.
Dakle, unatoč činjenici da istječe tripartitni sporazum između EU, Ukrajine i Rusije. Prema Bloombergu, jedna mogućnost koju trgovci plinom promatraju jest da Rusija “prodaje plin na ukrajinskoj granici”. Plin bi dakle postao “neruski” prije nego što bi krenuo na ukrajinsku stranu.
Budući da Ukrajina vjerojatno nije zainteresirana za trgovinu plinom, kupac vjerojatno ne bi bila ukrajinska nacionalna plinska kompanija Naftohaz. Možda bi posrednik bila stara brokerska kuća Rosukrenergo ili neki drugi manje-više opskurni trgovac. Rosukrenergo je svojim vlasnicima u proteklih dvadeset godina inkasirao pozamašne svote.
ruski Austrija, veliki kupac plina, ima svoje poglavlje u trgovini plinom. Plinom se grije 22 posto austrijskih stambenih zgrada, a udio ruskog plina u potrošnji porastao je na 98 posto, kada je ostali uvoz smanjen.
Plinski sporazum Austrije i Rusije proteže se do 2040. godine, a raskid bi vjerojatno bio skup. Ministar energetike ispred Zelenih Leonore Gewessler rekao je u veljači o planu povlačenja iz sporazuma koji “prijeti prosperitetu, sigurnosti i budućnosti naše zemlje”.
Ministrovi planovi nisu inspirirali političke protivnike. Sljedeće jeseni slijede parlamentarni izbori u Austriji, a krajnje desna Slobodarska stranka FPÖ vodi u anketama.
“Ministar Gewessler, u svom zelenom ideološkom šarmu, očito je sebi postavio cilj da još više povisi cijenu energije”, glasnogovornik FPÖ-a Axel Kassegger komentar na plan online novine Za Politico.
Europa prema Kadriju Simsonu, brzo je smanjio svoju ovisnost o ruskom prirodnom plinu. Prema statistikama EU-a, uvoz plina iz Rusije smanjen je za čak 71 posto u odnosu na brojke iz 2021. godine.
Na početku svog napada 2022. Rusija je ograničila opskrbu plinom i prestala pumpati plin plinovodom Soyuz kroz sjeverni dio regije Luhansk do zapadne Ukrajine. Nakon što su ruske trupe napredovale u istočnoj Ukrajini, Gazprom je želio ponovno otvoriti plinovod u svibnju 2022. Međutim, Ukrajina je to odbila jer plinovod u regiji Luhansk nije bio i nije u njezinom posjedu.
Gazprom je, s druge strane, u ljeto 2021. odbio novi godišnji ugovor u vezi s plinovodom Jamal-Europa. Nesklonost tvrtke očito je bila dio iznuđivanja plina od strane Rusije, koja se pripremala za invaziju na Ukrajinu. Nakon početka napada, Poljska je zatvorila naftovod Yamal na vlastitoj istočnoj granici.
Nakon eksplozija plinovoda Sjeverni tok, jedina alternativna ruta za ruski plin koji je dolazio na zapad bio je Južni tok, kojim se plin transportira u Tursku. Prema mišljenju stručnjaka, njegova bi se uporaba mogla donekle povećati ako se ukrajinska plinovodna mreža zatvori za ruski plin.
Blokade i restrikcije u početku su dovele do povećanja cijena, no od tada je ruski plin naglo pao. U veljači se plinom u EU trgovalo po cijenama nižim od 12 posto vršnih cijena iz kolovoza 2022.
