Država snažno gospodarstvo tradicionalno je adut sadašnjeg predsjednika ako se želi kandidirati za još jedan mandat.
O važnosti gospodarstva u predsjedničkim izborima nedavno je govorio i bivši predsjednik Billa Clintona voditelj kampanje James Carville. Smišljanje kako bi Clinton pobijedio sadašnjeg predsjednika George HW Bush na izborima 1992. bljesnuo je.
“To je ekonomija, glupane”, prosikće Carville. Ekonomija odlučuje.
I to je riješilo. Clinton je pobijedio Busha. Isticanje postignuća rata u Perzijskom zaljevu nije pomoglo Bushu. Glasače su više zanimala njegova gospodarska postignuća i oni ih nisu uvjerili.
Godina Pod predsjedničkim izborima 2024., američko gospodarstvo dobro stoji. Raste i zapošljava.
Unatoč pooštravanju monetarne politike, gospodarstvo nije zapalo u recesiju. Plaće Amerikanaca su povećan čak iu kategorijama s najnižim dohotkoma usporavanje inflacije teško da će još dugo izjedati kupovnu moć kućanstava.
Trenutna gospodarska situacija stoga bi trebala biti u skladu s aktualnim predsjednikom Joe Biden stranu i krila ga za sljedeću sezonu.
Međutim, tu logika zakaže. Na temelju anketa, čini se da Amerikanci ne cijene gospodarski razvoj Bidenovog predsjedničkog mandata.
Nezavisni think tank Pew Research Center krajem siječnja u objavljenom izvješću 31 posto Amerikanaca ekonomsku situaciju u SAD-u ocjenjuje lošom. Oko četvero od deset, s druge strane, situaciju ocjenjuje kao najviše zadovoljavajuću. Samo 28 posto Amerikanaca ekonomsku situaciju smatra ili dobrom ili izvrsnom.
Kao i povjerenje potrošača u američko gospodarstvo ostao nizak tijekom cijelog Bidenova mandata. Propao je 2020. i od tada pada, iako je gospodarstvo uvijek jačalo.
Neće li gospodarstvo ovog puta odlučiti o američkim predsjedničkim izborima? HS predstavlja četiri perspektive na to pitanje.
Iskustvo je ispred financijskih pokazatelja
Zapravo Amerikanci jedva da su ikada glasali na predsjedničkim izborima na temelju toga kako je ekonomija objektivno izgledala. Na primjer, američko gospodarstvo također je raslo tijekom izbora 1992., ali birači su i dalje osjećali da gospodarstvo ne ide dobro.
Dakle, o izborima odlučuje subjektivni pogled ljudi na ekonomiju.
“Radi se o tome kakvu sliku Amerikanci imaju o gospodarstvu svoje zemlje kada sjede za vlastitim kuhinjskim stolom”, kaže profesor Benita Heiskanen Iz John Morton Centra za sjevernoameričke studije na Sveučilištu Turku.
Trenutačno prosječnom Amerikancu ne mora nužno ostati puno novca nakon što zbroji svoje račune za stolom i plati ih do zadnjeg centa.
“Iako je inflacija splasnula, cijene i u trgovini i na benzinskoj pumpi i dalje su vrtoglavo visoke. Kao i kamatne stope, a to se također osjeti u novčanicima Amerikanaca, jer oni mogu imati dosta dugova na hipotekama ili kreditnim karticama, na primjer”, kaže Heiskanen.
Heiskanen strukturirana svakodnevna stvarnost proizlazi iz odgovora koji The New York Times dobili kada su birače pitali zašto ne smatraju da američko gospodarstvo dobro stoji.
“Političari u Washingtonu ne razumiju kako mi ljudi iz srednje klase živimo”, odgovorio je 53-godišnji uredski službenik iz Južne Karoline Šaš.
“Možemo dati besplatni Narcan na parkiralištu McDonald’sa svima koji su se predozirali, ali ne možemo si priuštiti davanje lijekova za dijabetes djeci koja nisu odlučila biti dijabetičari.”
Ljudi u Sjedinjenim Državama postupno bi trebali moći priuštiti i lijekove za dijabetes. Godine 2022. Bidenova administracija progurala je reformu zakona koja ograničava cijenu inzulina na najviše 35 USD mjesečno za sve koji su obuhvaćeni zdravstvenim sustavom Medicare.
Znači Sara nije upoznata s ovom reformom? Vrlo moguće. Sumoran pogled Amerikanaca na Bidenovu ekonomsku politiku može se objasniti i činjenicom da administracija nije uspjela dovoljno jasno komunicirati svoja postignuća.
Bidenomicsova poruka nije primljena
Bidenomika isprva je bio podrugljiv naziv koji su konzervativni američki mediji koristili za Bidenovu ekonomsku politiku. Prošle je godine njegov predizborni tim prihvatio taj izraz i pokušao odagnati njegove negativne konotacije.
Na razini mašte, snage kampanje izgradile su bidenomiju u suprotnosti s bivšim američkim predsjednikom Ronald Reagan za ekonomsku politiku koju predstavlja.
“Reaganomiku” je karakteriziralo vjerovanje u teoriju curenja bogatstva (trickle-down ekonomija), prema kojem će siromašni uskoro također imati koristi od politika koje favoriziraju bogate. No, čini se da je ovakva politika najviše ojačala ekonomsku nejednakost.
“Ekonomija raste od sredine i odozdo prema gore, ne samo odozgo prema dolje”, formulirao je Biden svoju poruku ekonomske politike protiv Reaganomike prošlog srpnja.
Na praktičnoj razini, bidenomika se nije osobito istaknula kao politika koja izjednačava razlike u prihodima. Njegova srž bila je aktivna industrijska politika, gdje je država stvorila poticaje privatnom sektoru za ulaganja u zelenu tranziciju kao iu razne infrastrukturne projekte. Cilj je također bio jačanje i podrška domaćoj proizvodnji te otvaranje novih radnih mjesta.
Snage kampanje nisu bile vrlo uspješne ni na jednoj razini u komuniciranju o čemu se točno radi u Bidenovoj ekonomskoj politici.
“Pokušaj da se bidenomika okrene u predsjednikovu korist nije uspio u smislu komunikacije”, kaže Heiskanen.
U vanjskoj politici Amerikanac koji radi kao istraživač u institutu Cordelia Buchanan Ponczek slaže s Heiskanenom. Ponczek je prethodno radio kao istraživač na, primjerice, američkom Institutu za mir i naravno poznaje politiku svoje domovine.
“Predsjedničina komunikacijska strategija dosad je slabo funkcionirala. Iz Bidenovog govora o stanju nacije (stanje unije) mogao primijetiti da je njegov tim počeo tražiti novi smjer u svojoj komunikaciji”, kaže.
“U svom govoru Biden je naglasio klasičnu politiku, kao što je rješavanje visokih cijena lijekova i oporezivanje tvrtki. Prenoseći poruku biračima u tom smjeru, moguće je prevladati njihovo slabo financijsko znanje.”
Bidenomika prevođenje ciljeva na jednostavan jezik samo po sebi nije bio najlakši mogući zadatak. Golovi su evidentirani u tehničkim i dosta široko nazvanim pravnim paketima.
Na primjer, napori da se snize cijene lijekova na recept i promiču zeleni prijelaz sadržani su u paketu Zakona o smanjenju inflacije od otprilike 750 stranica. Iako se naziv paketa odnosi na smanjenje inflacije, to je profitabilno najveći projekt ekološke politike u povijesti SAD-a.
Međutim, biračima se to nije moglo jasno dati do znanja. Godinu i pol nakon što je IRA stupila na snagu, Amerikancima još uvijek nije jasno hoće li im ona na bilo koji način poboljšati život.
“Demokrati bi trebali moći vjerodostojno objasniti zašto bi zemlja bez ugljičnog dioksida kakvu žele bila bolja od ove koju sada poznajemo”, sažeo je novinar Kate Aronoff časopis U Novoj Republici prošlog kolovoza.
Ekonomija je ispolitizirana s desnice
Država komercijalni mediji odavno ciljaju na bolju financijsku isplativost odabirom publike prema političkoj ideologiji. Dakle, percepcija Amerikanaca o gospodarstvu može varirati ovisno o medijima koje prate.
Publika financijskih medija poput Bloomberga i Wall Street Journala teško da misli da gospodarstvo njihove zemlje išta gore posrće. Nasuprot tome, publika konzervativnih medija kao što su Fox News, The Daily Wire i The Washington Examiner možda već ima sumorniji pogled na gospodarstvo.
Osim tradicionalnih medija, tu su i protumediji koji pričaju svoju priču o gospodarstvu.
“Izuzetno konzervativne web stranice, blogovi, podcasti, društveni mediji i YouTube kanali ponavljaju istu poruku kao Donald Trump: Biden je uništio ekonomiju, stvari su bile bolje pod Trumpom i politika demokrata je antiamerička”, kaže Ponczek.
Svjetska politika profesor Teivo Teivainen Sveučilište u Helsinkiju također pretpostavlja da je u polariziranoj javnosti manje činjenica koje se dijele.
Prema njegovim riječima, samo to još uvijek ne objašnjava zašto su Amerikanci sumorni prema gospodarstvu svoje zemlje. Pozadina mračnjaštva također može biti to što nemaju svi ljudi osjećaj da će gospodarski rast ili puna zaposlenost riješiti probleme koje vide u gospodarstvu.
“Za njih je možda važnije da se javna sredstva ne koriste za financiranje socijalnog osiguranja za migrante i nezaposlene ili za isplatu subvencija Ukrajini”, kaže Teivainen.
Upozorava da se ne može zaključiti da ljudi koji tako razmišljaju nemaju dovoljno znanja o gospodarstvu.
“Prije više od dvadeset godina stranke koje se smatraju ljevičarima pokušavale su unijeti moral u ekonomsku raspravu naglašavajući, primjerice, društvenu odgovornost poduzeća i političku prirodu gospodarstva. Tada su ih uvjeravali da će rast bruto društvenog proizvoda ubrzo posvuda dovesti do povećanja blagostanja.”
Sada se situacija okrenula. Čini se da ljudi koji su zahtijevali etiku i moral u gospodarstvu brane Bidenovu ekonomsku politiku realnošću koju povlače ekonomski pokazatelji, a koje su prije kritizirali kao nepolitičke.
“Desnica je donijela vlastiti moralni diskurs u ekonomiju i ispolitizirala je s vlastitih polazišta. Na neki način, dosljedno je da čak iu Finskoj glasači temeljnih Finaca uvelike prihvaćaju politiku štednje, iako bi ona mogla utjecati i na njih. Prihvaćanje je ojačano činjenicom da mnogi od njih misle da su operacije moralno ispravne”, kaže Teivainen.
Sumornost ne odlučuje nužno o izborima
Sjedinjenih Država Donald Trump, koji se ponovno natječe za predsjednika, u svojoj je kampanji, naravno, pokušao iskoristiti sumnje Amerikanaca u ekonomiju. Samo po sebi to nije ništa novo jer je Trump čak i na predsjedničkim izborima 2020. crtao vragove po zidovima o ekonomskoj politici svog suparnika.
“U to vrijeme Trumpova taktika nije upalila, koliko god se trudio uvjeriti birače da će ekonomija otići u propast s demokratskim predsjednikom”, kaže profesorica ekonomske i društvene povijesti na Sveučilištu u Helsinkiju. Jari Eloranta.
“Smrknutost je u konačnici vještina, a američki narod ne želi nužno čuti samo turobnost od svojih predsjedničkih kandidata. Da, treba im malo nade od njih. Kandidati bi trebali moći reći glasačima kako bi poveli američki san naprijed.”
Prema Eloranta, ni mračnost Amerikanaca ne treba smatrati stalnim stanjem stvari. Do predsjedničkih izbora ostalo je još više od pola godine, a za to vrijeme mrak se može malo raspršiti.
“Veliki dio stanovništva SAD-a počinje obraćati pozornost na predsjedničke izbore tek nakon ljeta, posebice mobilni glasači. Iskustvo ljudi s gospodarstvom još uvijek se može okrenuti u Bidenovu korist, ako potrošačke cijene i kamatne stope budu imale vremena pasti prema kraju godine.”
Početkom studenog, Amerikanci koji procjenjuju vlastite financije za svojim kuhinjskim stolovima mogli bi vidjeti više svjetla na kraju tunela – i gospodarstvo bi moglo odlučiti izbore.
