TUsvajanje zakona o istospolnim brakovima u parlamentu ranije ovog tjedna, 27. ožujka, bio je povijesni dan ne samo za LGBTQI osobe, već i za Tajland, a nadamo se i za regiju, budući da je kraljevstvo postalo prva nacija u jugoistočnoj Aziji koja je priznala jednaka prava na brak za homoseksualce, lezbijke, biseksualce, transrodne osobe, queer osobe, interspolne osobe i one koji preispituju svoj spol ili seksualnu orijentaciju.
Prava nisu postignuta preko noći, već su bila kulminacija najmanje tri do četiri desetljeća postupnog otvaranja umova heteroseksualnih osoba da su LGBTQI također jednako ljudi i normalni, baš kao i mi ostali. Na kraju je 400 zastupnika podržalo zakon, a samo 10, uglavnom muslimanskih zastupnika, odbilo ga je.
Samo dvoje je bilo suzdržano, dok je troje odbilo glasati. Poruka za promjenu i pretvaranje Tajlanda u inkluzivnije društvo nije bila dvosmislena i vladajuće i koalicijske stranke u vladi i oporbene stranke složile su se oko većine pitanja i odlučile da je došlo vrijeme za promjene – ako ne i davno.
Usvajanje prijedloga zakona bio je odraz rastućeg društvenog konsenzusa koji se razvio tijekom posljednjih nekoliko desetljeća kako su LGBTQI osobe postupno prihvaćane i imale sve važnije i istaknutije uloge u različitim sektorima društva, a ne samo u industriji zabave.
Budući da će više od 100 zakona morati biti izmijenjeno, a LGBTQI osobe slave, Tajlanđani, LGBTQI i oni koji nisu, trebali bi nastojati učiniti Tajland inkluzivnijim za druge ljude i skupine u društvu koje su još uvijek zaostale i drže se nejednakima. To uključuje etničke manjine, osobe s fizičkim invaliditetom, beskućnike, radnike migrante i druge.
Prosvjedi radnika migranata za pravednu naknadu i socijalnu sigurnost u pokrajini Rayong u petak navečer i jučer nakon što se građevinski kran srušio na gradilištu tvornice čelika Xin Ke Yuan usmrtivši sedam burmanskih radnika migranata i ozlijedivši nekoliko jedan je primjer.
U početku je objavljeno da će tvrtka platiti samo 500.000 bahta kao odštetu obiteljima svakog ubijenog radnika, ali radnici smatraju da je to previše jeftino za jedan život i umjesto toga su tražili 5 milijuna bahta po osobi za obitelji svojih mrtvih kolega.
Na kraju je dogovoreno 1,6 milijuna bahta po svakom (plus isplata socijalnog osiguranja) nakon što je poslano 30 policajaca, lokalni zastupnici posjetili su mjesto i stigli dužnosnici Myanmarskog sindikata radnika (WAG) kako bi raspršili rastuće neslaganje među 500 Burmanaca. radnika i članova obitelji poginulih.
Radnici su za lokalne medije otkrili da je poslodavac ranije odbio isplatiti odštetu kada je jedan od radnika u prošlosti stradao od strujnog udara te da više ne vjeruju poslodavcu.
Ovo vjerojatno nije izolirani incident i radnici migranti i dalje su nevidljivi i tretirani kao trećerazredni ljudi u Tajlandu unatoč njihovom značajnom doprinosu tajlandskom gospodarstvu. Jedino je humano i ispravno da mi Tajlanđani nastojimo osigurati bolji tretman i uživanje više prava.
Isto se može reći i za tjelesno hendikepirane osobe s mnogo manjim mogućnostima zapošljavanja, brojnim preprekama zbog neadekvatne infrastrukture za tjelesno hendikepirane osobe, koje ih onemogućuju ne samo da vode normalan život, već i da ravnopravno sudjeluju u društvu.
Druga skupina su beskućnici u Bangkoku. Čini se da i središnja i lokalna vlast nemaju volje ili interesa da osiguraju minimalne pogodnosti i prava te su umjesto toga ostavljeni da spavaju bez problema, posebno na aveniji Ratchadamnoen, svake noći i na drugim mjestima.
Tijekom desetljeća u borbi za jednakost LGBTQI osoba, ova spisateljica više puta je javno izjavila da ne morate biti član LGBTQI zajednice da biste podržali njihova jednaka prava i uključivanje u tajlandsko društvo – sve što trebate je prepoznati da su oni ljudi kao i mi.
Sada kažem isto u vezi s drugim marginaliziranim skupinama koje su još uvijek zapuštene ili diskriminirane – nastavimo raditi prema inkluzivnijem i humanijem tajlandskom društvu.
