Neslućeni učinak ratne mobilizacije muškaraca u Rusiji. Mogao bi postojati dugoročni učinak

Ruska industrija nafte i plina bila je ključna za financiranje invazije na Ukrajinu, dajući Kremlju sredstva potrebna za nastavak borbe.

Upravo se ova ključna industrija suočava s nedostatkom osoblja jer mobilizacija za rat pogoršava stariju demografsku krizu, izvještava Bloomberg.

Prema analitičarima i tvrtkama za zapošljavanje koje rade za industriju nafte i plina, energetske tvrtke koje su nekad nudile ruskim građanima najbolje plaće i prilike za karijeru sada se moraju natjecati za zaposlenike s vojskom i proizvođačima oružja. Sam bonus za zapošljavanje vojnika koji se bori u Ukrajini jednak je gotovo godišnjoj plaći tipičnog radnika u naftnoj i plinskoj industriji.

Kadrovska kriza nije posve nova pojava s obzirom na to da se Rusija gotovo dva desetljeća suočava sa smanjenjem aktivnog stanovništva. Pad nataliteta 1990-ih u korijenu je problema, a pandemija Covida stvorila je nove poteškoće, no invazija na Ukrajinu pogoršala je problem.

Prema nedavnoj studiji Središnje banke Rusije, nedostatak osoblja sada utječe na tvrtke u svim sektorima gospodarstva. Čak i ako se čini da naftna i plinska industrija nastavlja nesmetano raditi, moglo bi doći do dugoročnih posljedica.

“Manjak osoblja pogađa čak i najbogatije industrije. Sektor nafte i plina može si priuštiti privlačenje zaposlenika zahvaljujući visokim plaćama, ali država se natječe nudeći ugovore u vojsci”, rekao je Alexei Zakharov, predsjednik online tvrtke za zapošljavanje Superjob.ru.

Ruska konzultantska tvrtka Kasatkin Consulting, bivša moskovska podružnica Deloitte grupe, procjenjuje da sektor nafte i plina u Rusiji trenutno ima manjak osoblja od približno 40.000 zaposlenika. Broj oglasa za posao objavljenih online u prvom tromjesečju ove godine od strane ruske naftne i plinske industrije veći je za 24% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a osim toga, ne samo da traže zaposlenike s obukom na terenu, nego ali i nekvalificiranih radnika, pokazuju podaci platforme za zapošljavanje hh.ru.

“Industrija ima slobodnih radnih mjesta za električare, vozače, mehaničare, zavarivače, strojare, nekvalificirane radnike, voditelje prodaje, inženjere i prodajno osoblje”, kaže Anna Osipova, direktorica komunikacija na hh.ru.

Industrija nafte i plina već je dugo najizdašniji poslodavac u Rusiji, nudeći plaće koje premašuju nacionalni prosjek za najmanje dvije trećine, prema izračunima Bloomberga. U siječnju i veljači prosječna nominalna plaća za industriju nafte i plina bila je oko 125.200 rubalja (1.340 USD).

Ali takav iznos više ne može konkurirati onome što ruska vojska nudi za ugovorne vojnike. Uz nacionalni bonus od 195.000 rubalja, svaka regija u Rusiji također nudi novim regrutima bonus za potpis, tako da mogu dobiti ukupno do milijun rubalja.

“Konkurencija s plaćama u oružanim snagama i vojno-industrijskom kompleksu zasigurno je utjecala na radnu snagu dostupnu za rusku industriju nafte i plina”, kaže Dmitry Kasatkin, partner u Kasatkin Consultingu.

Kako plaće više nisu dovoljne za privlačenje novih radnika, ruske naftne i plinske tvrtke, koje često posluju u udaljenim područjima Arktika, počele su nuditi druge pogodnosti.

Prema oglasima objavljenim na hh.ru., radnik koji radi negdje u Sibiru ili na Arktiku može očekivati ​​”tri topla obroka dnevno” i redovite liječničke preglede koje plaća poslodavac. Neki poslodavci čak nude poticaje slične onima iz doba SSSR-a kao što su “Novogodišnji darovi za djecu” i odmor u kompanijskim odmaralištima.

Kako bi proširile bazu zapošljavanja, neke su tvrtke također uvele politiku “dovedite prijatelja i mi ćemo vam platiti”, nudeći bonus od 50 do 100 dolara za novog zaposlenika. Možda, prema zapadnim standardima, iznos nije jako visok, ali u Rusiji je to minimalni iznos koji osoba mjesečno potroši za kupnju hrane.

No unatoč svim tim poticajima, industrija nafte i plina u Rusiji ne uspijeva privući kvalificirane mlade ljude. To tjera tvrtke da se okrenu starijim zaposlenicima.

“Naftna industrija prije je poticala ljude na ranu mirovinu. Jeste li blizu dobi za umirovljenje? Evo pozamašne premije i doviđenja, napravimo mjesta za mlađu generaciju. Sada su tvrtke ukinule te programe i potiču zaposlenike da rade što duže kao što mogu.” Ja mogu”, kaže Aleksej Zaharov.