Ako Hollywood neki smatraju glasnogovornikom Amerike, Oppenheimer mora biti nuklearna bomba koja bi mogla uništiti tu percepciju. Film i dodjela Oscara koju je osvojio ovog tjedna eksponencijalno su povećali ideju da, unatoč nedvojbeno najvećoj ulozi u okončanju Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države nisu heroji.
Nagrade se uglavnom odnose na filmsko snimanje biografije “Otac atomske bombe”. Oni, međutim, imaju mnogo veze s iskrenim pripovijedanjem koje je razotkrilo političku tajnovitost na najvišoj razini, smatranjem Rusa glavnim i mogućim neprijateljem čak i kad su bili na istoj strani, te prethodnim znanjem o _ i nedostatku sućut prema _ ogromnim nevinim japanskim gubicima.
Posljednje, ali ne i najmanje važno, Oppenheimer ne ide u prilog Americi kada se radi o dvojbama o tome tko je pokrenuo utrku u naoružanju i tko su bili najveći kreatori zlikovaca Hladnog rata.
To je antiamerički film u mnogim važnim aspektima, iako je nekoliko puta istaknuta utrka atomske bombe protiv nacista. Japanskim će gledateljima mnoge dijelove filma teško ili čak nemoguće prihvatiti. Njemačka mora biti zahvalna Bogu na bliskom pozivu. Rusija može prikazati film u učionicama i reći svojim učenicima “Vidite? I slikaju nas kao krivce za sve.”
Ako Amerika zagovara mir i ozbiljno razmišlja o smanjenju nuklearne prijetnje, ovaj film ne pomaže puno. Ako njegova vlada nastoji promicati izravnu diplomaciju, političku transparentnost, povjerenje među saveznicima i američke heroje koji spašavaju svijet, film ne bi trebao osvojiti Oscara koji može privući više pozornosti na suprotno od svega toga.
Ako je Lovac na jelene, koji je 70-ih osvojio Oscara, pomogao da američki vojnici izgledaju kao žrtve u Vijetnamskom ratu, a Argo, najbolji film 2012. (godina izlaska), raspirivao je mržnju prema Iranu, Oppenheimer nikada nije promotor Sjedinjene Države za Drugi svjetski rat.
Ali nitko ne može očekivati da Christopher Nolan snimi propagandni film. On je pametan, dubok, metafizičan, snalažljiv i naizgled istinit. Iako su se mnoge od njegovih kreacija bavile znanstvenim tehnikalijama izvan ovog svijeta, bile su vrlo bliske činjenicama, iako su neke od činjenica možda malo poznate ili teško razumljive.
Ono što Oppenheimera čini velikim je sposobnost da natjera srce da zakuca kroz mješavinu dobre glazbe, zagonetnih dijaloga i montaže scene bez potrebe za prikazivanjem krvi, borbe ili mrtvih osakaćenih tijela. Likovi niti ne udaraju, a kamoli skaču u ratni avion ili u rov.
Ovo je ratni film bez tenkova, lovaca, bombardera ili operacija iskrcavanja na obalu, ali dojam je da može nasmrt prestrašiti gledatelje tjerajući ih da zamisle što se realno može dogoditi.
Nije samo dobar rezultat ili dobra montaža. Scene koje se pojavljuju u bljeskovima ostaju u mislima gledatelja: ljudi povraćaju kad čuju što je bomba učinila; glavni lik zamišlja skidanje kože s njegovih obožavatelja; i vizija projektila koji nose nuklearne bojeve glave kako šaraju nebom.
U Oppenheimeru se dosljedno pokazuje najmračnija strana ljudske prirode, a vrhunac doseže u ogromnom bljesku svjetlosti tako jakom da svatko mora zatvoriti oči.
Ima puno nezaboravnih citata, posebno o političkom zataškavanju, podcjenjivanju onoga što fizičari neprijatelja mogu učiniti i opasnosti korištenja znanstvenog znanja za uništenje umjesto za spas. Možda je jedan citat koji najviše pogađa bio pri samom kraju Oppenheimera.
Bilo je to kad je “junak” upitao lik Alberta Einsteina sjeća li se potonji njihove prethodne zapovijedi o tome da bi “naši proračuni” mogli pokrenuti lančanu reakciju koja bi mogla uništiti cijeli svijet.
“Dobro se toga sjećam”, rekao je Albert Einstein. “Što s tim?”
Odgovor J. Roberta Oppenheimera bio je: “Vjerujem da jesmo.”
Ovo podsjeća na jedan izvanredan citat u filmu “Kontakt” iz 1997., koji je bio hvaljen od strane kritike, ali ne toliko poznat kao Oppenheimer. Junakinju je komisija za provjeru pitala što bi rekla vođama visokonapredne izvanzemaljske civilizacije da ih susreće, a zatim je dopustila samo jedno pitanje.
“Pa, pretpostavljam da bi bilo, kako si to učinio? Kako ste evoluirali, kako ste preživjeli ovu tehnološku adolescenciju, a da niste uništili sebe?” rekla je.
Još jedna sjajna Oppenheimerova rečenica jeziva je kao i sam film. “Amateri traže sunce,” rekao je lik Roberta Downeya Jr. “(Oni) budu pojedeni. Moć ostaje u sjeni.”
Autor: Tulsathit Taptim
