Rizik od izravnog iranskog napada na Izrael “vrlo je nizak”, jer u Teheranu prevladavaju “oprez i kukavičluk”. Iznad svega, Islamska Republika ne želi “ugroziti hegemonističke planove” koje ima u regiji i koje ostvaruje preko svojih opunomoćenika, poput Hezbollaha i Hutija. Planovi koji bi također stavili Jordan u njihov vidokrug. To je uvjerenje koje je izrazio Yigal Carmon, predsjednik i suosnivač Instituta za istraživanje medija na Bliskom istoku (Memri), dok je zabrinutost zbog moguće iranske odmazde za napad koji se pripisuje Izraelcima prije tjedan dana na konzulat Islamske države i dalje jak. Republike u Damasku, koja je koštala života pasdaranskog generala Mohammeda Rezu Zahedija.
“Tijekom godina, politika iranskog vrhovnog vođe Khameneija pokazala je kombinaciju opreza i kukavičluka – tvrdi Carmon, govoreći za Adnkronos – Obično je reakcija Islamske Republike na izraelske i/ili američke napade eskalacija kada Teheran vjeruje da protivnik je slab i ravnodušan kada primijeti da je protivnik spreman za rat“.
Ako je “dugoročni plan Islamske Republike postupno preobraziti cijelu regiju i proširiti svoju hegemoniju preko svojih zastupnika – primjećuje izraelski analitičar koji je predvidio napad Hamasa 7. listopada – napad na Izrael bio bi previše riskantan i Teheran ne želi ugroziti mogućnost ostvarivanja svojih hegemonističkih planova.”
Carmon podsjeća da je “čak i nakon ubojstva Soleimanija Iran rekao da bi osveta bila uklanjanje američke prisutnosti iz regije, što je dugoročni strateški plan, a ne trenutni”.
Prema predsjedniku Memrija, “izraelski napad je reakcija na napad na Eilat od strane Hutija, iranske duge ruke: Izrael je stoga htio reći Iranu da mu je dosta iranske igre posrednika. Demonstracija sile na Izraelska strana neće izazvati trenutni iranski napad.”
Carmonovo predviđanje je stoga da će “Teheran nesmetano slijediti svoj hegemonistički plan i prijeći na svoj sljedeći cilj: destabiliziranje Jordana. Iran pokušava svrgnuti monarhiju i transformirati Jordan u državu sličnu Iraku i Libanonu, gdje su iranski zastupnici ti koji upravljati snagom.” “U slučaju Jordana – to je njegova hipoteza – Iran želi da prisutnost Muslimanskog bratstva, Hamasa i Islamskog džihada preuzme kontrolu. U tom slučaju Izrael bi imao pravi problem na svojoj granici.”
Predsjednik Memrija zatim govori o izraelskom vojnom povlačenju iz južne Gaze, koje “nije povezano s Iranom: umjesto toga se čini da je povezano s pripremom operacije u Rafi. Ideja bi bila preseliti stanovništvo iz Rafe u Khan Younis kako bi mogao započeti operaciju velikih razmjera u Rafi.”
“Svakako, odgovaramo i na pritisak Amerike, koja je tražila od Izraela da predstavi praktičan plan – priznaje izraelski analitičar – I to je plan o kojem Izrael razmišlja”. Izrael “uostalom ne može vjerovati Egiptu, koji tijekom godina nije učinio mnogo da zaustavi krijumčarenje oružja iz Rafe: ako Izrael ne preuzme kontrolu nad Rafom, tisuće projektila nastavit će ulaziti iz Egipta.”
Carmon na kraju kaže kako je siguran da će Hamas biti poražen, “sigurno će biti, kao što su bili nacizam i fašizam”. A Hamas se može poraziti ako se “pokret učini sve manjim i nevažnijim”. “Zbog toga je važno smanjiti financijska sredstva Hamasu koja dolaze iz Katara. Svaku raketu, svakog terorista, svako streljivo, svaki komad vojne opreme, svaki tunel financirao je Katar”, zaključuje.
