Bio je ozlijedio obraz, Rakus. Tako je nabavio nekoliko listova Akar Kuninga (u botaničkom žargonu Fibraurea tinctoria), biljke penjačice koja se koristi u tradicionalnoj medicini za liječenje ozljeda – ali i protiv dizenterije, dijabetesa i malarije – žvakao ih je stvarajući neku vrstu paste i stavljao ih na lice točno na bolno mjesto. Klasična scena samoliječenja, samo što protagonist nije čovjek, već majmun. I to je prvi put da je izviješteno ‘liječnik orangutan’ na djelu. Znak da se čak i primati samoliječe.
Rakus je divlji mužjak sumatranskog orangutana (pitam abelii). Stručnjaci koji su ga promatrali na djelu vjeruju da je liječio ranu biljkom s poznatim ljekovitim svojstvima. Izvješće o ovakvom ponašanju bez presedana za jednog primata objavljeno je u časopisu ‘Scientific Reports’, jer bi to bilo prvi put da je divlja životinja uhvaćena u namjeri da se brine o sebi. Prije ove studije, objašnjavaju autori, opaženo je nekoliko vrsta divljih primata kako gutaju, žvaču ili trljaju biljke s ljekovitim svojstvima, ali bez nanošenja na svježe rane.
Znanstvenica Isabelle Laumer i kolege biolozi s Instituta Max Planck za ponašanje životinja u Konstanzu u Njemačkoj i Universitas Nasional iz Indonezije promatrali su mužjaka orangutana u lipnju 2022. u istraživačkom području Suaq Balimbing u Nacionalnom parku Gunung Leuser u Indoneziji.
Rakus je žvakao stabljiku i lišće Akar Kuninga i više puta nanosio tekuću ‘mast’ 7 minuta tako generiran preko rane na desnom obrazu, rane koju je zadobio prije 3 dana. Rakus je zatim raširio sažvakano lišće dok nije potpuno prekrio leziju i nastavio se hraniti biljkom više od 30 minuta. Autori navode da sljedećih dana nije bilo znakova infekcije na tretiranom mjestu. I u roku od 5 dana rana se zatvorila, da bi potpuno zacijelila u roku od mjesec dana. Budući da je Rakus opetovano nanosio biljni materijal na svoju ranu i nigdje drugdje na tijelu, a cijeli je proces trajao više od pola sata, vjerojatno je namjerno liječio ranu na licu Akarom Kuningom, tvrde istraživači.
Prethodno istraživanje otkrilo je antibakterijska, protuupalna, antifungalna i antioksidativna svojstva Akar Kuninga a sažvakano lišće možda je pomoglo smanjiti bol i upalu uzrokovanu Rakusovom ranom i potpomoglo zacjeljivanje. Autori ne znaju je li ovo bio prvi put da je Rakus liječio jednu od svojih rana ili je takvo ponašanje već naučio od drugih orangutana u svom rodnom kraju. Budući da se čini da je Rakus namjerno liječio svoju ranu, to sugerira da je takvo ponašanje moglo potjecati od zajedničkog pretka kojeg dijele ljudi i veliki majmuni, smatraju stručnjaci.
“Rakusovo ponašanje – potvrđuje Laumer – činilo se namjernim jer je sokom biljke selektivno liječio ranu, a ne bilo koji drugi dio tijela. Ponašanje se ponovilo i nekoliko puta, ne samo sokom biljke, već ali i naknadno s čvršćim biljnim materijalom”. Konačno, autori ističu da trenutno nisu primijetili druge orangutane u području istraživanja kako ‘samoliječe’ svoje rane. Međutim, to može biti zbog činjenice da se istraživači rijetko susreću s ozlijeđenim primjercima.
“Orangutani s mjesta rijetko jedu biljku – objašnjava Caroline Schuppli, viša autorica studije – Međutim, oni mogu slučajno dotaknuti svoje rane dok se hrane ovom biljkom i stoga nenamjerno naneti sok biljke na lezije. Budući da Fibraurea tinctoria ima snažne analgetske učinke, mogu osjetiti trenutačno olakšanje boli, što može uzrokovati ponavljanje ponašanja nekoliko puta.”
“Liječenje rana kod ljudi vjerojatno je prvi put spomenuto u medicinskom rukopisu koji datira iz 2200. godine prije Krista – primjećuje Schuppli – Moguće je da postoji zajednički temeljni mehanizam za prepoznavanje i primjenu tvari s medicinskim svojstvima ili funkcionalnih na rane i da naš posljednji zajednički predak već je pokazao slične oblike ponašanja.”
