BANGKOK, Tajland (AP) – Mijanmarska vojna vlada eskalira nasilje protiv civila s kojim se suočava više zastoja na bojnom polju od niza prodemokratskih i etničkih naoružanih skupina, upozorio je u srijedu neovisni stručnjak za ljudska prava koji ima potporu UN-a.
Otpor vojnoj vlasti u Mjanmaru uzima sve više maha, a vojska je u bijegu, Posebni izvjestitelj Tom Andrews rekao je na tiskovnoj konferenciji u Ženevi nakon obraćanja Vijeću UN-a za ljudska prava dan ranije.
Priznao je da je “svijet očito ometen drugim krizama diljem svijeta”, ali da situacija u Mijanmaru nudi “tračak nade” za obnovu mira i demokracije.
“Hunta Mijanmara je kao gljiva”, rekao je. „Razvijaju se u mraku. I što više pažnje usmjerimo na ovu zemlju, veće su šanse za uspjeh koje imamo.”
Mijanmarska vojska preuzela je vlast u veljači 2021. od izabrane vlade Aung San Suu Kyi, što je izazvalo široku nenasilnu opoziciju koja je dočekana smrtonosnom silom. Represija je iznjedrila oružani otpor i uvukla zemlju u građanski rat.
Andrews je rekao da su nastavak “široke, snažne građanske opozicije i uspjeh oporbenih snaga, snaga otpora” osnova za optimizam.
“Hunta sada kontrolira manje od pola zemlje”, rekao je. “Izgubili su desetke tisuća vojnika zbog prebjega, gubitaka i predaje. Izgubili su stotine vojnih predstraža. Izgubili su desetke gradova i sela.”
Drugi stručnjaci upozoravaju da je nemoguće dobiti pouzdane brojke, ali sama vojna vlada je priznala da se suočava s velikim izazovima, i nedavno uvedena vojna obveza da popuni svoje redove.
Andrews je rekao da je vojska odgovorila na pobjede otpora pojačavanjem napada nanoseći štetu civilima.
Rekao je da je došlo do naglog porasta zračnih napada na civile, jer je “opasno za njihove trupe da se kreću po zemlji”.
Rekao je da je također došlo do značajnog porasta u postavljanju nagaznih mina “u selima, u društvenim centrima, u hramovima, na poljoprivrednim poljima” te je posljedično također došlo do naglog porasta žrtava koje su uzrokovale.
Andrews, bivši demokratski član Kongresa iz američke savezne države Maine, dugo je bio zagovornik veće međunarodne intervencije kako bi se izvršio pritisak na mjanmarsku vojsku.
“Mogao bi doći kraj ovoj noćnoj mori kada bi se međunarodna zajednica mobilizirala i usmjerila svoju pozornost na ovu zemlju i poduzela akciju”, rekao je.
Predložio je četiri točke za vršenje pritiska na vojsku: ekonomske sankcije kako bi joj se oduzela operativna sredstva; blokiranje protoka oružja — iako većina već dolazi iz Rusije i Kine, koje generale tretiraju kao saveznike; prestati tretirati vojsku kao legitimnu vladu; i ”usredotočiti se na odgovornost (kako bi) jasno dali do znanja da će oni koji su uključeni u ove zločine biti pozvani na odgovornost.”
