Hellisheidi, Island — Uz Mammothova 72 industrijska ventilatora, švicarski start-up Climeworks namjerava usisati gotovo 40.000 tona CO2 iz zraka godišnje kako bi ga zakopao pod zemlju, natječući se da dokaže da tehnologija ima mjesto u borbi protiv globalnog zatopljenja. Mamut, najveći hvatanje i skladištenje ugljičnog dioksida postrojenje te vrste, pokrenulo je rad ovaj tjedan smješteno na uspavanom vulkanu na Islandu.
Postrojenje dodaje značajan kapacitet prvom Climeworkovom projektu, Orca, koji također iz atmosfere usisava primarni staklenički plin koji potiče klimatske promjene.
Kako Climeworks hvata CO2?
Samo 31 milju od aktivnog vulkana, naizgled rizično mjesto odabrano je zbog blizine geotermalne elektrane Hellisheidi koja je neophodna za napajanje ventilatora i grijanje kemijskih filtara za ekstrakciju CO2 vodenom parom.
CO2 se zatim odvaja od pare i komprimira u hangaru gdje se križaju ogromne cijevi.
Konačno, plin se otapa u vodi i pumpa u podzemlje pomoću “neke vrste divovskog SodaStreama”, rekao je Bergur Sigfusson, glavni službenik za razvoj sustava za Carbfix, koji je razvio proces.
Bušotina, izbušena ispod kupole futurističkog izgleda, ubrizgava vodu 2300 stopa dolje u vulkanski bazalt koji čini 90% islandskog podzemlja, gdje reagira s magnezijem, kalcijem i željezom u stijeni stvarajući kristale — čvrste rezervoare CO2.
Postoji niz druge tehnologije za hvatanje CO2 koji se koristi diljem svijeta, uključujući i SAD, gdje je Bidenova administracija izdvojila gotovo 4 milijarde dolara za pokretanje industrije.
Metode se kreću od skladišta punih naslaganih blokova vapnenca koji upijaju CO2 poput spužve do zakopavanja stlačenog industrijskog i poljoprivrednog otpada kako bi se plin zadržao stoljećima.
Visoke ambicije za hvatanje ugljika
Da bi svijet postigao “ugljičnu neutralnost” do 2050., “trebali bismo ukloniti nešto od šest do 16 milijardi tona (17,6 američkih tona) CO2 godišnje iz zraka”, rekao je Jan Wurzbacher, suosnivač i suvoditelj Climeworks, na inauguraciji prvih 12 kontejnerskih ventilatora u Mammothu.
“Čvrsto vjerujem da velik dio toga… treba biti pokriven tehničkim rješenjima”, rekao je.
“Ne mi sami, ne kao jedna tvrtka. I drugi bi to trebali činiti”, dodao je, postavljajući svom start-upu od 520 zaposlenika cilj premašiti milijune tona do 2030. — i približiti se milijardu do 2050. godine.
Razgovarajući prošle godine s CBS-om 60 minuta, Climeworksov glavni tehnološki direktor Carolos Haertel rekao je da se tehnički proces povećanja može provesti na globalnoj razini — ali je također rekao da jedna tvrtka to ne može učiniti, te je nagovijestio da politička volja također mora stajati iza inicijativa.
“Hoćemo li ići u pravom smjeru ovisit će koliko o društvenim stvarima nego o tehničkim pitanjima,” Haertel je rekao Billu Whitakeru iz 60 minuta u objektu Orca. “Jesam li optimist kao inženjer? Jesam, apsolutno. Jesam li optimist kao građanin? Možda pola-pola. Još se nisam odlučio.”
Tri godine nakon otvaranja Orce, Climeworks će povećati svoj kapacitet s oko 4.409 na 44.000 tona CO2 prikupljenih godišnje kada Mammoth bude imao puni kapacitet — ali to predstavlja samo nekoliko sekundi stvarnih svjetskih emisija.
Jedna od kompanija s kojom je CBS News razgovarao 2023. o svojim planovima za povećanje operacija hvatanja ugljika izjavila je da se nada da će na kraju zatvoriti 50 000 tona CO2 godišnje.
Samo dio rješenja za rješavanje problema emisija
Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), klimatskom stručnom tijelu Ujedinjenih naroda, tehnologije za uklanjanje ugljika bit će potrebne kako bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma iz 2015., ali velika smanjenja emisija su prioritet.
Uloga izravnog hvatanja zraka sa skladištenjem ugljika (DACCS) ostaje minorna u različitim klimatskim modelima zbog njegove visoke cijene, a njegova implementacija u velikim razmjerima ovisi o dostupnosti obnovljive energije za napajanje.
Climeworks je pionir, s dvije prve tvornice na svijetu koje su nadmašile pilot fazu po cijeni od oko 1000 dolara po toni zarobljenog. Wurzbacher očekuje da će taj trošak pasti na samo 300 dolara do 2030.
Više od 20 novih infrastrukturnih projekata, koje su razvili različiti igrači i koji kombiniraju izravno hvatanje i skladištenje, trebalo bi biti operativno diljem svijeta do 2030. godine, s ukupnim kapacitetom od oko 11 milijuna tona.
“Vjerojatno nam je potrebno oko 10 milijardi dolara da nastavimo tijekom sljedećeg desetljeća s raspoređivanjem naših sredstava” u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Norveškoj, Omanu i Keniji, rekao je Christoph Gebald, suosnivač i suvoditelj Climeworksa. To je 10 puta više od onoga što je tvrtka već prikupila.
“Kada sada stojim u Orci, pomislim: ‘Oh, ovo izgleda kao Lego kockice’. Sićušna je stvar u usporedbi s Mammothom,” rekao je Wurzbacher.
Lego kupljen ugljični krediti generira Climeworks za svaku pohranjenu tonu CO2. Krediti su način da se s rješenjem upozna šira javnost, rekao je Gebald, koji nije isključio prodaju kredita i “velikim zagađivačima”.
Kritičari ove tehnologije ukazuju na rizik davanja “licence za onečišćenje” ili preusmjeravanja milijardi dolara koje bi bilo bolje uložiti u lako dostupnu tehnologiju kao što su obnovljivi izvori energije ili električna vozila.
