Danas je teško zamisliti snažniji simbol kršćanstva od križa ili raspela, osim naravno samog Isusa. Ali rani kršćani bi vjerojatno bili zapanjeni da su vidjeli mnoge njihove prikaze danas, pokazuju oni Razgovor.
Triptih “Skidanje s križa” nastao u radionici flamanskog slikara Quentina Matsysa (1466.-1530.)Foto: Prisma / Album / Profimedia Images
Prvo, koja je razlika između križa i raspela? Križ je upravo to, prazan križ. U kršćanskom prikazu pokazuje da Isus više nije na križu, simbolizirajući tako njegovo uskrsnuće.
S druge strane, raspelo također uključuje Isusovo tijelo, kako bi se življe prisjetilo njegove žrtve za čovječanstvo. Mnogi kršćani danas oko vrata nose malo raspelo ili raspelo, a rijetke su crkve u kojima barem jedan križ nije istaknut.
No, iako je simbol vjere, ne nose samo pobožni prikaze križa. Na primjer, Madonna je 1980-ih i 90-ih godina slavno nosila naušnice s križem i ogrlice. Provokativno je rekla da to radi jer misli da je “Isus bio seksi”. Simbol se još uvijek prikazuje na nekim pjevačevim koncertima.
Madonnin koncert 2015. u Mercedes Benz Areni u Berlinu (FOTO: Rainer Jensen / AFP / Profimedia Images)
Nedavna sveprisutnost križa, uključujući i kao modni simbol, znači da se predmeti s njim mogu kupiti u trgovinama s oznakom “Made in China”, u trgovinama ručno izrađenom odjećom, do poznatih luksuznih trgovina koje prodaju ogrlice s križevima mogu koštati tisuće dolara.
U 2018., poznata Met Gala u New Yorku odabrala je “Nebeska tijela: moda i katolička mašta” kao svoju temu, dodatno učvrstivši status mode kao simbola za vizualni prikaz kršćanstva.
Jennifer Lopez na Met gali održanoj prije 6 godina (FOTO: Evan Agostini / Associated Press / Profimedia Images)
Ali križ nije uvijek bio dominantan simbol kršćanstva kao što je danas, i sigurno ga ne bi nosili kao modni dodatak rani kršćani. Zapravo, križ se počeo pojavljivati u kršćanskoj umjetnosti tek nekoliko stoljeća nakon Isusove smrti.
Prvi su kršćani bili ismijavani zbog Isusove smrti na križu
Iako neki žele pripisati caru Konstantinu Velikom zasluge za šire prihvaćanje križa kao simbola nakon 4. stoljeća, stvari nisu tako jednostavne. Da bismo doista razumjeli odnos ranih kršćana prema križu, moramo pogledati samu prirodu raspeća.
Iako se to radilo s nekim varijacijama u klasičnoj antici, to je bio oblik pogubljenja obično rezerviran za osuđenike koji nisu bili dio elite tog vremena i nisu bili građani Rimskog Carstva. Drugim riječima, robovi, siromasi, kriminalci i buntovnici. Rimljani su razapinjali takve ljude na tisuće, u nekim slučajevima za ono što bismo danas smatrali manjim zločinima.
Iako su vrste križeva na kojima su osuđeni razapinjani mogle varirati, sam proces kao oblik egzekucije bio je brutalan i bolan, sa svrhom da se žrtve ponize javnim izlaganjem, gole, i time potvrdi vlast Rimskog Carstva nad mase.
Činjenica da je Isus umro na takav način bila je izvor neugodnosti za neke prve kršćane. Čak i apostol Pavao kaže u Korinćanima 1,23 da drugi Židovi vide propovijedanje ideje da je onaj koji je umro na križu bio Mesija kao “prijevaru” i “ludost”.
Ali neki su njegovoj smrti na križu dali simbolično, žrtveno značenje kako bi objasnili zašto je Božji sin patio na ovaj način.
Međutim, sram povezan sa smrću razapinjanjem na križ zadržao se u kolektivnoj psihi puno dulje. Jedan od najpoznatijih arheoloških dokaza za koji se vjeruje da pokazuje ismijavanje kršćana zbog Isusova raspeća otkriven je u Rimu i datira s početka 3. stoljeća.
Netko je naškrabao poruku na zidu u tadašnjoj prijestolnici Rimskog Carstva kako bi ismijao čovjeka po imenu Alexamenos. Prikazan je ispod križa na kojem je razapet čovjek s magarećom glavom. “Alexamenos, obožavaj boga”, napisano je ispod slike. “Graffito Alexamenos” trenutno se nalazi u Museo Palatino u Rimu.
“Graffito Alexamenos” (FOTO: Bible Land Pictures / akg-images / Profimedia Images)
Isusovo raspeće počelo se prikazivati u kršćanskoj umjetnosti stotinama godina nakon njegove smrti
Felicity Harley-McGowan, povjesničarka umjetnosti sa Sveučilišta Yale, specijalizirana za ranokršćansku umjetnost i raspeće, tvrdi da su kršćani počeli eksperimentirati sa stvaranjem vlastitih slika oko 200. godine, oko 100-150 godina nakon što su počeli pisati o Isusu.
U nekim ranim prikazima Isusova raspeća križ je u potpunosti nedostajao
Prema profesoru s Yalea, nevoljkost da se prikaže Isus na križu nije imala nikakve veze s nekom posebnom osjetljivošću na likovnu umjetnost, iako se čini da su rani kršćani bili vrlo selektivni u onome što su odlučili prikazati u svojoj umjetnosti.
Umjetnost koju su stvarali obično je koristila bukoličke slike za predstavljanje scena iz Biblije poput onih povezanih sa spasenjem od smrti ili za pričanje priča o starozavjetnim junacima poput Daniela i Abrahama.
Početkom 4. stoljeća kršćani su dijelove Biblije počeli prikazivati sa smrću, poput uskrsnuća Jairove kćeri, ali ne i Isusovu smrt.
“Jasno je da su najraniji prikazi mrtvih u ranoj kršćanskoj umjetnosti bili usmjereni na radnje nakon događaja”, kaže profesor Harley-McGowa.
Ovi prikazi naglašavali su iscjeljenje, novi život i uskrsnuće nakon smrti. Ranokršćanski naglasak na ovim temama zauzvrat objašnjava sporost s kojom su se pojavili prvi prikazi Isusa na križu, iako su povjesničari podijeljeni oko toga je li to komplementarno sramoti njegove smrti razapinjanjem na križ ili postoji nešto između uzročna veza.
Jedan od najranijih prikaza Isusova raspeća datira iz ranog petog stoljeća, više od 400 godina nakon njegove smrti. Prikazan je na rezbariji od bjelokosti za koju se vjeruje da je činila bočnu stranu kovčega ili relikvijara.
FOTO: © Nikoleta Raluca Tudor | Dreamstime.com
Uz nju su otkrivene još 3 gravure koje također prikazuju scene vezane uz Isusovu smrt i uskrsnuće, a stručnjaci smatraju da su dio istog predmeta. Čuva ih Britanski muzej, koji ih naziva Maskell Passion Ivories, po britanskom svećeniku i kolekcionaru Williamu Maskellu, od kojeg su kupljene 1856. godine.
FOTO: © Nikoleta Raluca Tudor | Dreamstime.com
Kao što se može vidjeti, kao iu ostatku ranokršćanske umjetnosti, naglasak je na Isusovoj pobjedi nad smrću, bez davanja bilo kakve naznake nasilja njegovog raspeća. Jedan od načina na koji je to učinjeno je njegovo pojavljivanje na križu, ali otvorenih očiju, živo i pobjedonosno. On je u oštrom kontrastu s Judom, prikazanim kako visi i mrtav što može biti lijevo od slike.
Iako otkrića napravljena tijekom stoljeća uključuju magični amulet iz trećeg stoljeća koji uključuje sliku raspeća (a istraživači vjeruju da je bilo i drugih takvih predmeta koji povezuju Isusovo uskrsnuće u ezoteričnom smislu), prvi umjetnički prikazi s Isusom na križ se počinje pojavljivati tek u 5. stoljeću i ostaje rijedak do 6. stoljeća.
3. ΥIE || ΠAT|HPIH||COΥX|SLIKA
“ΥΙΕ ΠΑΤΗΕΡ ΙΗΣΟΥ ΧΡΙΣΤΕ”
Sin Otac Isus Krist
Amulet je pun čarobnih imena, kako kasnoantička ezoterična tradicija želi, a nosi natpis “Sin, Otac, Isus Krist”. pic.twitter.com/LWGpl2rHWV— Histra 1111 (@111Truth777) 29. studenog 2022
Ali kako se broj izgrađenih crkava povećavao, raspela su počela ukrašavati vrata bogomolja i ostala su standardna slika u kršćanstvu sve dok protestantska reformacija Martina Luthera u 16. stoljeću nije naglasila goli križ.
Kao takav, križ i dalje ima složenu povijest, a koristi se i kao simbol individualne vjere i crkvene moći. U Sjedinjenim Državama prisvojile su ga rasističke skupine poput Ku Klux Klana za istu svrhu kao i Rimljani: terorizirati ljude.
Ali izvan ovih rubnih manifestacija, tradicije vezane uz povijest križa čuvaju za nas ljepotu, misterij i transcendenciju.
2000 godina nakon Isusove smrti, to je najsnažniji simbol vjere u njegovu smrt i uskrsnuće.
Nadam se da ste uživali u ovotjednom posebnom uskršnjem izdanju Nerd Alert-a. U slučaju da ste znatiželjni pročitati i onu od prošlog vikenda, možete je pronaći ovdje:
