Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Otišao sam sa sastanka s višim francuskim časnikom s osjećajem da je zapad toliko slab da više i ne postoji. “Zapad”, dugogodišnji predmet opsesije anti-zapadnjaka od egipatskog predsjednika Nassera do Vladimira Putina, spao je na malu krnju zemalja koje se međusobno svađaju. Ponekad se čini da su spremni dopustiti Ukrajini da izgubi rat.
Dijelim emotivni impuls da nastavim intonirati da će Ukrajina pobijediti. Ali panglosovska ratna propaganda postaje kontraproduktivna. Moramo vidjeti mogući poraz kako bismo mogli okrenuti kotač i izbjeći ga. Možemo ako hoćemo.
Upoznao sam časnika nekoliko dana nakon što je Emmanuel Macron predložio da NATO trupe. Kao i obično s pokušajima Francuske da predvodi, većina njezinih takozvanih saveznika odgovorila je, u biti, riječima: “Začepi, Francuska.”
Časnik je mislio da je Macron govorio u očaju, natjeran francuskim pesimizmom o Ukrajini. Zapadnjaci su se navikli na rat kao na pozadinsku tutnjavu koja se, čini se, nikada neće promijeniti. Jednog dana ovo bi moglo prestati biti istina. Ruske trupe imaju prednost u vatrenoj moći možda pet prema jedan u odnosu na Ukrajince.
Zapadne zemlje su slabe prije svega jer im nedostaju saveznici. Nesvrstane države u Aziji, Africi i Zaljevu nikada nisu previše marile za ukrajinsku borbu. Dodatno su ih otuđili zapadni dvostruki standardi zbog izraelskog ubojstva 30.000 Palestinaca. Ako zapadne zemlje podržavaju ljudska prava u Ukrajini, ali ne i u Palestini, onda ne podržavaju ljudska prava.
U međuvremenu, čini se da SAD napušta “Zapad” poput broda koji tone napuštajući štakore. Ovo nadilazi plan Donalda Trumpa, kako je prenio njegov prijatelj Viktor Orbán, da Ukrajini “ne da ni peni” ako ponovno postane predsjednik. Čak i ako Trump izgubi, a republikanci osvoje samo jedan dom Kongresa, oni mogu nastaviti blokirati pomoć Ukrajini.
Francuzi su dugo sanjali o tome da Europa sama upravlja svojim vojnim poslovima bez uplitanja SAD-a. Sada se san ostvaruje, i to je zastrašujuće. Europljani se čak ne mogu složiti je li ovo za njih egzistencijalni rat (kako vjeruju istočni Europljani), rat po izboru (kao što izgleda misle zapadne zemlje) ili rat koji treba ignorirati (Olaf Scholz iz njemačkog gledišta).
Zapadne sile često su ratove nazivale egzistencijalnim – u Alžiru, Vijetnamu, Afganistanu i Iraku – samo da bi ih napustile nakon što su shvatile da su, zapravo, ratovi po izboru. Europski pacifisti nadaju se da će rat u Ukrajini ostati jednako zatvoren. Možda bi Putin mogao stati nakon što proguta zemlju. Uostalom, zapadne teorije o dominima pokazale su se pogrešnim iu Vijetnamu. Toliko su zapadne države predane naoružavanju Ukrajine da to tretiraju kao program javne potrošnje po izboru, koji možete odbaciti kad ponestane novca, poput željezničke linije HS2 u Velikoj Britaniji.
Ne radi se samo o tome da su naše zemlje razjedinjene. Sama Francuska – jedina zapadna vojska s mnogo borbenog iskustva u proteklom desetljeću, iako u Sahelu – je razjedinjena. Kontingent Putinističkih francuskih časnika još uvijek se divi Rusiji i radije bi se borio protiv onoga što smatra “islamskom opasnošću” unutar Francuske. A 2027. dugogodišnja Putinova obožavateljica Marine Le Pen mogla bi postati francuska predsjednica.
Putin ima još jednu vojnu prednost u odnosu na nas: svoju spremnost da žrtvuje svoj narod. Rusija je možda pretrpjela više gubitaka zauzimajući ukrajinski grad Avdiivku nego sve smrtne slučajeve u zapadnoj Europi u borbama zajedno u proteklih 50 godina. Francuski časnik rekao mi je ispričavajući se: “Mi smo stari kontinent, nismo više navikli ratovati.”
Ovo je odavanje počasti uspjehu europskih društava. Iako zapadni Europljani vole kukati, njihova je regija možda najsigurnija i najprikladnija za život u povijesti. To je apoteoza humanističkog projekta. Ali Putin sumnja da previše cijenimo život da bismo ga branili.
Ako on pobijedi, to ne bi značilo spuštanje nove željezne zavjese diljem Europe. Bilo bi to više poput prijenosne pamučne zavjese, koju Rusija raznosi uokolo. “Zapad” bi se mogao smanjiti na tanku liniju koja se proteže od Britanije do (ako budemo imali sreće) Poljske.
Srećom, možemo promijeniti kurs. Rusija ima slabo obučenu vojsku i gospodarstvo veličine Kanade. “Ovo bi trebalo biti izvedivo, lako”, kaže Steven Everts iz EU Instituta za sigurnosne studije. Pobjeda bi zahtijevala od zapadnih zemalja da pošalju neborbene postrojbe kao što su demineri, instruktori i inženjeri za vozila. Zemlje bi trebale slijediti Dansku u davanju svake školjke u svojim ormarima Ukrajini. Njemačka bi morala poslati projektile Taurus. Zamjena američke potpore Ukrajini koštala bi ostale članice NATO-a oko 65 eura po građaninu godišnje. Mogli bismo pustiti Ukrajinu da pobijedi.
Slijedi Simona i pošaljite mu e-poštu na
slijediti kako biste prvi saznali o našim najnovijim pričama i pretplatili se na naš podcast gdje god slušaš
