Albanija daje Italiji dopuštenje da na svom teritoriju izgradi dva prihvatna centra s ukupnim kapacitetom od 3000 ljudi. Ukupno 36.000 neregularnih migranata bilo bi procesuirano godišnje u dva kampa. Prema planu, procedura identifikacije i prelaska granice odvijat će se u centru u blizini luke Shengjin, dok će migranti koji nemaju pravo podnijeti zahtjev za azil biti smješteni u objektu u blizini naselja Gjader. Talijanske vlasti odgovorne su za njihov rad i sigurnost, uzimajući u obzir relevantno talijansko i europsko zakonodavstvo.
O sporovima između talijanskih vlasti i migranata smještenih u centrima odlučuje talijanski zakon. Talijanska strana također je odgovorna za prijevoz migranata do i iz objekata. Zadatak albanskih vlasti je dopustiti ulazak u zemlju i osigurati okolinu centara. Migranti u Albaniji mogu ostati samo tijekom pritvora, nakon čega ih talijanske vlasti – o svom trošku – transportiraju iz zemlje. Kako bi se osiguralo pravo na zaštitu, kampove posjećuju odvjetnici i njihovi pomoćnici, te Europska unija i druge relevantne međunarodne organizacije i agencije.
Prva rata od 16,5 milijuna eura mora biti uplaćena 3 mjeseca nakon ratifikacije sporazuma. Nakon toga Italija također daje Albaniji kredit od 100 milijuna eura.
Sporazum je ubrzo postao predmet unutarnjopolitičkih rasprava u obje zemlje. Matteo Mauri političar talijanske oporbene Demokratske stranke, bivši zamjenik ministra unutarnjih poslova, nazvao je plan bacanjem novca. Ricardo Magi političar Piu Europa optužio je Melonijevu vladu za stvaranje “talijanskog Guantanama” gdje se situacija zatvorenika ne može kontrolirati. Prema Talijanskoj biskupskoj konferenciji, sporazum dokazuje da se vlada ne može nositi s izazovima migracija. Dogovor je konačno prihvatio donji dom s omjerom 155-115, a gornji dom s omjerom 93-61.
Bivši predsjednik i premijer Albanije, Sali Berisha slučaj je sadašnji premijer, Edi Rama koristio za napad. 28 zastupnika frakcije Demokratske stranke na čelu s Berishom poslalo je sporazum albanskom Ustavnom sudu na preliminarnu normativnu kontrolu. Prema predstavnicima, sporazum je u suprotnosti s albanskim ustavom i međunarodnim pravom. Suci u Tirani konačno su 29. siječnja 2024. s većinom od 5:4 presudili da je sporazum u skladu s ustavom.
U studenom 2023. 29 albanskih nevladinih organizacija poslalo je otvoreno pismo vladi tražeći od vlade da se povuče iz sporazuma za koji smatraju da krši ljudska prava i da bi doveo do nezakonitog zatvaranja. Iza Kellicija potpredsjednik Demokratske stranke istaknuo je: Tunis je nedavno odbio sličnu talijansku ponudu, činjenica da ju je vlada prihvatila
izdaja Albanije.
Nacrt je kritiziralo nekoliko nevladinih organizacija. Prema Liječnicima bez granica, to povećava patnju. “Cilj više nije samo obeshrabriti ljude da odu, već aktivno spriječiti ljude koji bježe i spašene na moru da brzo i sigurno stignu do Europe, zaobilazeći tako obveze zaštite i spašavanja sankcionirane međunarodnim pravom i europskim konvencijama”, kažu iz izjava organizacije. Amnesty International u svojoj analizi ističe kako je sporazum “u suprotnosti s pravnim propisima EU”. Osim toga, pozivajući se na prethodne slučajeve, on optužuje albanske vlasti za korištenje prekomjerne sile i provođenje nezakonitih repatrijacija.
Volker Türk Visoka predstavnica UN-a za ljudska prava istaknula je životne uvjete ljudi koji žive u centrima i nedostatak pristupa proceduri azila kao glavni izvor problema. Europska komisija isprva je bila suzdržana od rezolucije, ali kasnije Ylva Johansson švedski povjerenik za unutarnje poslove izjavio je da je sporazum izvan pravnog okvira EU. Ursula von der Leyen dao je potporu izjavu o nacrtu u svom godišnjem preglednom govoru. Juan Fernando López Aguilar međutim, španjolski zastupnik u Europskom parlamentu i političar unutarnjih poslova nazvao je sporazum neprihvatljivim. Među vodećim europskim političarima Olaf Scholz izrazio otvorenost za sporazum.
Nekoliko europskih zemalja pokušalo je povjeriti procedure azila vanjskim suradnicima, no dosad su svi planovi propali iz različitih razloga. Velika Britanija i Danska htjele su prevesti tražitelje azila u Ruandu, ali to nisu mogle učiniti zbog zabrinutosti domaćih sudova i međunarodnih organizacija. Austrija je također razmatrala “plan za Ruandu”, ali ga je Europska komisija ocijenila “neizvedivim”. U Njemačkoj bi SPD bio otvoren za prijevoz tražitelja azila u neimenovanu afričku državu, a stranački savez CDU-CSU također se bavi tim pitanjem u svom preliminarnom programu, no planovi za praktičnu provedbu još nisu poznati.
Ako albanski parlament izglasa sporazum, Italija bi mogla biti veliki pionir. Naravno, sporazum sam po sebi ne predstavlja rješenje za izazove koje donosi srednjomediteranska migracijska ruta, štoviše, nakon kritika nevladinih udruga, mora biti u skladu s dodatnim odredbama Europske unije i međunarodnog prava. No, ako se krene u provedbu, sporazum može poslužiti kao model i državama članicama i institucijama EU.
Albanija također može diplomatski profitirati od sporazuma. Prethodno, rješavanjem pitanja albanskih državljana koji su ilegalno pristigli u Ujedinjeno Kraljevstvo, a potom i dogovorom usvojenim na summitu Europske političke zajednice u Granadi, vlada Edija Rame već je dokazala sposobnost da djeluje kao pouzdan partner po pitanju migracija. . Ponovno se dogodilo. Osim toga, Tirana je ojačala svoje bilateralne odnose s Italijom koja, osim što je jedan od njezinih najvažnijih gospodarskih partnera, može odigrati i ključnu ulogu u proširenju EU na Zapadni Balkan.
Árpád Párduczdjelatnica Instituta za istraživanje migracija.
