Budući da je na čelu Rusije već četvrt stoljeća, Vladimir Putin će u utorak dobiti primjerak Ustava i započeti novi šestogodišnji mandat predsjednika koji ima iznimnu moć, s jasnim znakovima autoritarnosti, u usred agresorskog rata protiv Ukrajine i imajući odnose sa Zapadom napetiji nego ikad, uključujući i glede nuklearne prijetnje.
Vladimir PutinFoto: Alexander Kazakov / AP / Profimedia
Otkako je zadnjeg dana 1999. godine postao vršitelj dužnosti predsjednika, Putin je preoblikovao Rusiju u monolit moći – slamajući političku oporbu, tjerajući nezavisne novinare iz zemlje i potičući rastuću odanost “tradicionalnim vrijednostima”, marginalizirajući mnoge ljude u društvu, javlja The Associated Press, prema News.ro.
Njegov je utjecaj toliko dominantan da su drugi dužnosnici mogli samo pokorno sjediti sa strane dok je on pokrenuo rat u Ukrajini, unatoč činjenici da se očekivalo da će invazija donijeti međunarodnu sramotu i oštre ekonomske sankcije, kao što je visoka ljudska cijena za Rusiju, kroz izgubljene živote svojih vojnika.
S takvom razinom moći, što će Putin učiniti u svom sljedećem mandatu, zastrašujuće je pitanje i kod kuće i u inozemstvu, napominje AP.
Ukrajinska fronta
Rat u Ukrajini, gdje Rusija postiže sve veće, iako ne značajne, dobitke na bojnom polju glavna je briga, a Putin ne pokazuje znakove da mijenja kurs.
“Rat u Ukrajini je u središtu njegovog trenutnog političkog projekta i ne vidim ništa što bi upućivalo na to da će se to promijeniti. A to utječe na sve ostalo”, rekao je Brian Taylor, profesor na Sveučilištu Syracuse i autor knjige “Putinistički kod”, u intervjuu za Associated Press.
U svom govoru o stanju nacije u veljači, Putin je obećao ispuniti ciljeve Moskve u Ukrajini i učiniti sve što je potrebno za “obranu suvereniteta i sigurnosti” ruskih građana. Naveo je da je ruska vojska “stekla golemo borbeno iskustvo” te da “čvrsto drži inicijativu i provodi ofenzive u nizu sektora”.
To će imati ogroman trošak, koji bi mogao pojesti novac dostupan za opsežne domaće projekte i reforme u obrazovanju, socijalnoj pomoći i borbi protiv siromaštva, što je Putin detaljno opisao u većem dijelu svog dvosatnog govora. Taylor smatra da su takvi projekti uvršteni u govor više radi predstave nego da bi se ukazalo na stvarnu namjeru njihove provedbe.
“Putin razmišlja o sebi u velikim povijesnim okvirima ruskih zemalja, vraćajući Ukrajinu tamo gdje pripada, on ima takve ideje. I mislim da oni prevladavaju nad bilo kakvim socioekonomskim programima”, kaže profesor.
Hoće li Putin proširiti rat na Europu?
Ako rat ne završi potpunim porazom ni za jednu stranu, a da Rusija zadrži neke od teritorija koje je već osvojila, europske zemlje strahuju da bi Putin mogao biti potaknut na novu vojnu avanturu u baltičkim državama ili Poljskoj.
“Moguće je da Putin ima goleme ambicije i da će pokušati postići skup uspjeh u Ukrajini s još jednim napadom drugdje u zemlji”, napisao je Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Harvardu, u časopisu Foreign Policy.
“Ali također je sasvim moguće da se njegove ambicije ne protežu dalje od onoga što je Rusija osvojila – uz ogromnu cijenu – i da on ne treba ili se ne želi kladiti više”, kaže Walt. Osim toga, dodao je Walt, “Rusija neće moći pokrenuti nove agresijske ratove kada rat u Ukrajini konačno završi.”
Ali takva racionalna zabrinutost možda nema zasluge u Putinovom razmišljanju, smatraju drugi analitičari. Maksim Samorukov, iz Carnegie centra za Rusiju i Euroaziju, smatra vjerojatnim da će Moskva, “vođena Putinovim hirovima i iluzijama, počiniti samodestruktivne pogreške”. U autorskom tekstu u časopisu Foreign Affairs, Samorukov je sugerirao da bi Putinova dob mogla utjecati na njegovu prosudbu. “U 71. godini svijest o vlastitoj smrtnosti svakako utječe na donošenje odluka. Sve veći osjećaj ograničenog vremena bez sumnje je pridonio njegovoj sudbonosnoj odluci da napadne Ukrajinu”, kaže analitičar.
Koliku potporu Putin ima iznutra?
S druge strane, Putin bi mogao započeti svoj novi mandat sa slabijim pritiskom na vlast nego što se čini. “Ranjive točke Rusije skrivene su naočigled. Sada, više nego ikada, Kremlj donosi odluke na personaliziran i proizvoljan način, bez čak i osnovnih kontrola”, napisao je Samorukov.
“Ruska politička elita postala je fleksibilnija u provođenju Putinovih naredbi i podređenija njegovom paranoičnom svjetonazoru. Režim je stalno u opasnosti da se sruši preko noći, kao što je to učinio njegov sovjetski prethodnik prije tri desetljeća”, napisao je.
Dakako, Putin će nastaviti svoj animozitet prema Zapadu, za koji je rekao u svom govoru o stanju nacije da bi “želio učiniti Rusiji isto što su učinili mnogim drugim regijama svijeta, uključujući Ukrajinu: unijeti razdor u našu kuću, oslabiti je iznutra“.
Putinov otpor prema Zapadu očituje se ne samo u njegovom bijesu zbog potpore koju je dao Ukrajini, već i u onome što on smatra potkopavanjem ruskog morala.
Prošle godine Rusija je zabranila LGBTQ+ “pokret”, proglasivši ga ekstremističkim, u, kako su dužnosnici rekli, borbi za tradicionalne vrijednosti, poput onih koje zastupa Ruska pravoslavna crkva, suočene sa zapadnim utjecajem. Sudovi su također zabranili promjenu spola.
“Očekivao bih da uloga Ruske pravoslavne crkve i dalje bude prilično vidljiva”, rekao je Taylor. Također je primijetio eksploziju bijesa na društvenim mrežama nakon zabave koju je organizirala TV voditeljica Anastasia Ivleeva, na kojoj se od gostiju tražilo da se pojave “gotovo goli”.
“Drugi akteri u sustavu razumiju da te stvari imaju odjeka u Putinu. Bilo je ljudi zainteresiranih za iskorištavanje takvih stvari”, rekao je.
Iako su oporba i neovisni mediji skoro nestali pod Putinovim udarima, još uvijek postoji potencijal za nove poteze za kontrolu ruskog informacijskog prostora, uključujući napredak u njezinim naporima da uspostavi “suvereni internet”.
Putinova inauguracija dolazi dva dana prije Dana pobjede, najvažnijeg svjetovnog praznika u Rusiji, kojim se obilježava sjećanje na zauzimanje Berlina od strane sovjetske Crvene armije u Drugom svjetskom ratu i golem teret rata u kojem je SSSR izgubio oko 20 milijuna ljudi. Poraz nacističke Njemačke sastavni je dio identiteta moderne Rusije i Putinovo opravdanje rata u Ukrajini kao usporedive borbe.
