Finska bivšeg veleposlanika u Moskvi Hannu Himanen smatraju da bi trebalo izmijeniti ustav kako bi vlada sa parlamentarnom odgovornošću bila u potpunosti odgovorna i za vanjsku i sigurnosnu politiku. Predsjednik Republike tako bi ubuduće bio reprezentativni šef države.
Himanen objašnjava u svojoj knjizi koja će biti objavljena u četvrtak Gdje se i anđeli boje (Docendo) ustvrdio je da sadašnji dvoglavi liderski model vanjske politike otežava rad i predsjednika i premijera.
“Kao rezultat toga, i premijer na Europskom vijeću (EU samiti) i predsjednik na NATO summitima su manjkavi akteri”, piše Himanen.
Prema njegovim riječima, to nije prikladno za promicanje razvoja suradnje između EU-a i NATO-a u interesu Finske, također u pitanjima čvrste sigurnosti i obrane. Reformom svog ustava, Finska bi se također svrstala u glavni tok europskih demokracija poput svoje vlastite, smatra Himanen.
Himanen u svojoj knjizi smatra da su ovlasti predsjednika u praksi ojačane Sauli Niinistön tijekom mandata, iako nije došlo do izmjena zakona.
Prema Himanenu, Niinistö se strogo držao svoje ovlasti donošenja vanjskopolitičkih odluka i povremeno je bio spreman proširiti svoje djelovanje izvan svojih formalnih ovlasti, primjerice tijekom pandemije korone.
“Himanen prolazi kroz brzu tranziciju u NATO.
Glavna odgovornost prema Himanenu, širenje predsjedničke ovlasti podržale su i druge uske političke elite, a posebno vlade, koje su jedna za drugom pokazivale malo interesa ili interesa za upravljanje vanjskom i sigurnosnom politikom. Prema Himanenu, Niinistö je to iskoristio “maksimalno”.
“Takve vlade nisu imale ni preduvjete ni ovlasti brinuti se za svoju ustavnu zadaću vođenja vanjske politike u suradnji s predsjednikom, ali su Niinistöu ostavile dosta manevarskog prostora”, piše.
Prema Himanenu, ni premijer nije promijenio situaciju Sanna Marin (sd), koji je odbio Niinistöov prijedlog o “korona šaci” i nekoliko puta zauzeo vanjskopolitički stav, a da se o tome unaprijed nije dogovorio s predsjednikom.
Himanen u knjizi Niinistöovu često ponavljanu omiljenu parabolu o Rusiji okreće prema samom predsjedniku.
“On je ispunio svoj prostor: Kozak je uzeo ono što je bilo labavo.”
Nekoliko Prema Himanenu, vanjskopolitička nekompetentnost uzastopnih vlada, zajedno s Niinistöovom velikom osobnom popularnošću, doveli su do iluzije da podjela vanjske politike dobro funkcionira, ako ne u teoriji, barem u praksi.
93. Ustava. čin prema “Finsku vanjsku politiku vodi predsjednik Republike u suradnji s Vladinim vijećem”. U istom dijelu navodi se da je Vlada odgovorna za odluke donesene u EU. Bez obzira na temu, Finsku na summitima EU predstavlja premijer, a ne predsjednik.
STT nije došao do Niinistöa da komentira tu stvar.
Godinama U svojoj knjizi o 2020–23, Himanen također prolazi kroz razvoj odnosa Finske s Istokom i brzu tranziciju u NATO nakon što je Rusija započela svoj veliki napad na Ukrajinu. Prema njegovom tumačenju, politika Finske ostala je do veljače 2022. da bude dobar susjed Rusiji.
“Pod Niinistöovim vodstvom, finska politička elita smatrala je da se odnosi između Finske i Rusije mogu izolirati od turbulencija svjetske politike u zaseban otok mira, stabilan mini-stih”, piše Himanen.
Iako je Finska bila u EU gotovo 30 godina i Hladni rat bio daleko iza, prema Himanenu, Finska je uporno zamišljala da će “između Zapada i Rusije postojati jaz između Finske”.
Prema Himanenu, oprez u pogledu NATO-a nije bio ograničen samo na političare. U Helsingin Sanomatu objavljenom 19. prosinca 2021 u uredništvu rečeno je da “Finska nema razloga mijenjati svoju politiku” te da bi “pripreme za članstvo u NATO-u povećale nestabilnost”.
“Papir je predložio… zamrzavanje mogućnosti saveza u situaciji u kojoj su napetosti porasle, a predvidljivost slaba. Tada bismo postupili točno onako kako je Rusija htjela da Finska postupi”, zadivljen je Himanen.
Govoriti o članstvu u NATO-u bilo je toliko oprezno da kada je Niinistö u svom novogodišnjem govoru iznio prethodne “nedostatke” Rusije i odgovorio na njih ponavljanjem prijašnje politike Finske o mogućnosti podnošenja zahtjeva za članstvo u NATO-u, govor je dobio ogromnu pozornost i čak je “pretjerano protumačen” “.
“Niinistö je vješto napravio mali, ali baš pravi korak naprijed u teškoj situaciji. Čak i malo povlačenje zamrznulo bi situaciju i značilo popuštanje NATO opcije”, piše Himanen.
Himanen podržao početak procesa članstva u NATO-u, iako on sam, kao poznavatelj Rusije, još nije vjerovao da će Rusija konačno napasti Ukrajinu 2021.-22.
Kad je počeo rat, finsko vodstvo dugo nije dobilo jasne stavove o članstvu u NATO-u. Niinistöov na brzinu dogovoren posjet Bijeloj kući u ožujku rezultirao je samo dogovorom o “procesnom” razvoju sigurnosne suradnje.
“Građani su morali pretpostaviti da ‘procesni’ napredak znači pripremu za članstvo u NATO-u. Proces je napredovao s ugašenim fenjerima, kada je cijelo vodstvo, počevši od predsjednika, šutjelo o vlastitoj NATO poziciji”, piše Himanen.
Čeznuo bi za “vodstvom i odgovornošću”, no šutnja se djelomično objašnjava predsjednikovom pozicijom autoriteta.
“Kada predsjednik ima iznimno jaku poziciju u upravljanju vanjskom politikom i izbjegava govoriti, teško je drugima javno zauzeti stav.”
Bombardiranje se nastavilo u travnju 2022., kada ga je Vlada dala Saboru izvješće o tekućim događajima o “promjeni sigurnosnog okruženja”. Procijenio je učinke mogućeg članstva u NATO-u, iako je većina građana i stranaka već podržavala zahtjev za članstvo.
Gluho skrivanje završila je 12. svibnja, kada su Niinistö i Marin objavili da podržavaju brzi zahtjev za članstvo u NATO-u.
Unatoč svim kritikama i pomalo kontradiktorno, Himanen također hvali proces članstva.
“Pridruživanje NATO-u može se smatrati uspješnim projektom, koji je vlada provela glatko i učinkovito… Sa stajališta demokracije, provedba projekta članstva ostavila je malo toga za poželjeti”, piše on.
Prema Himanenu, u konačnici je pitanje definicije, je li Finska bila neovisni akter u proljeće 2022. ili se prilagodila promijenjenoj situaciji pred silom, kao što je to često činila u prošlosti.
U vrijeme pisanja knjige Niinistöov nasljednik još nije bio izabran. Himanen oblikuje svoj radni raspored na sljedeći način.
“Sljedeći predsjednik Finske, počevši od ožujka 2024., trebao bi se naviknuti na ideju da se neće sastati Vladimir Putin tijekom svog mandata. Također nema razloga gajiti zablude da bi Finska, bolje od cijelog Zapada, mogla nekako utjecati na razvoj Rusije. Finska također ne može igrati ulogu posrednika između Rusije i Zapada i više nije u sivoj zoni niti u prvom krugu Rusije.”
