Temeljna promjena dolazi na tržište rada, kaže Dan Shipper, suosnivač i izvršni direktor Svaki.to – specijalizirana platforma za tehnologiju, produktivnost i AI. Ono što je do sada zaokupljalo umove samo menadžera, odnosno oko 1% zaposlenika, postaje zahtjev za sve više ljudi. Zaposlenici prelaze u gospodarstvo u kojem “trebaju znati stvari kao što je kako procijeniti talent, upravljati bez mikromenadžiranja i procijeniti koliko će projekt trajati”.
radnici na gradilištuFoto: Dreamstime
Autor počinje analizu od toga kako je ChatGPT promijenio njegovu percepciju svijeta. Sposobnost sintetiziranja bila je jedna od njegovih vještina, ali od pojave chatbota koji je stvorio OpenAI, radije koristi ovo AI sredstvo za sinteze, uključujući u vezi s e-porukama i člancima koje piše.
Ako se način na koji koristi ChatGPT proširi u budućnosti, to bi moglo imati značajan utjecaj na ekonomiju, smatra Shipper, budući da je današnja ekonomija ona koja se temelji na znanju.
Ono što zaposlenik zna i njegova sposobnost da to znanje primijeni u bilo kojoj danoj okolnosti je ono što sada stvara ekonomsku vrijednost. To je prvenstveno potaknuto pojavom računala i interneta. Ovakav način rada započeo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća i proširio se do danas.
Ako računala mogu raditi te stvari jednako dobro kao i ljudi, ako ne i brže, tada će se zaposlenici transformirati iz kreatora u menadžere. Točnije, prijeći će se s realizacije posla na alokaciju resursa: odluka o tome koji će se posao izvršiti, je li proizvod dovoljno dobar, a ljudska intervencija tek kada konačni proizvod nije na zadovoljavajući način realiziran.
“To znači prijelaz iz ekonomije znanja u ekonomiju raspodjele. Neće vas suditi po tome koliko znate, već po tome koliko dobro možete raspodijeliti resurse i upravljati njima kako biste obavili posao”, objašnjava autor.
Već postoje ljudi koji se svakodnevno bave ovom vrstom posla: menadžeri. Ali u SAD-u ima samo oko milijun menadžera ili oko 1,2 posto radne snage. Moraju znati stvari kao što je kako procijeniti talent, upravljati bez mikromenadžiranja i procijeniti koliko će projekt trajati. Pojedinačni doprinositelji, ljudi u ostatku gospodarstva, koji obavljaju stvarni posao, danas ne trebaju ovu vještinu, ali će je morati steći u gospodarstvu budućnosti.
Čak i mlađi zaposlenici morat će koristiti umjetnu inteligenciju, što će ih prisiliti da preuzmu ulogu menadžera – modela menadžera. Umjesto da upravljaju ljudima, oni će dodijeliti posao modelima umjetne inteligencije i pobrinuti se da posao bude dobro obavljen, kaže Dan Shipper.
Koje će kvalitete morati imati menadžeri?
Menadžeri u gospodarstvu budućnosti moraju imati koherentnu viziju, znati što žele i kako o tome govoriti, procijeniti talent i znati kada ući u detalje.
Što je vizija bolje artikulirana, veća je vjerojatnost da će je AI model ispravno izvesti. Kako zahtjevi budu postajali konkretniji i sažetiji, rad će se poboljšavati.
Sada najbolji menadžeri znaju što žele i kako o tome razgovarati. Najgori menadžeri su oni koji kažu: “To nije u redu”, ali kada ih se pita: “Zašto?” Ne mogu objasniti problem. Menadžeri budućnosti susrest će se s istim problemom. Što su bolje definirane njihove želje, to će bolji jezični modeli moći stvoriti nešto koherentno za njih.
Svaki menadžer zna da je zapošljavanje sve. Ako zaposlenici obavljaju posao, kvaliteta rezultata bit će izravan odraz njihovih vještina i sposobnosti. Menadžeri sutrašnjice morat će naučiti iste stvari. Morat će znati koje AI modele koristiti i za koje zadatke.
Dobri menadžeri znaju kada ući u detalje, znaju koja pitanja postaviti, kada uskočiti, a kada pustiti da se stvari odvijaju. Oni razumiju da to što nešto nije učinjeno na način na koji bi oni to učinili, ne znači da nije učinjeno kako treba. Ove kvalitete morat će se preslikati u ekonomiju budućnosti.
Je li ovaj odlomak dobar za čovječanstvo?
Shipper navodi da se prijelaz s ekonomije znanja na ekonomiju raspodjele neće dogoditi preko noći. A kako bi odgovorio na pitanje, ističe da kada su promjene u pitanju, kolika je doza određuje jesu li otrovne. Gospodarstvo je veliko i složeno i mislim da ćemo imati vremena prilagoditi se tim promjenama. A polagani prijelaz s ljudskog na strojno razmišljanje nije ništa novo. Generativni AI modeli dio su dugoročnog procesa.
U knjizi iz 2013., Average Is Over, ekonomist Tyler Cowen pisao je o raslojavanju gospodarstva koje pokreću inteligentni strojevi. Tvrdio je da postoji mala elitna skupina visokokvalificiranih radnika koji su sposobni raditi s računalima i koji će požnjeti velike nagrade, a ostatak gospodarstva bi mogao biti zaostavljen.
“Ako ste vi i vaše vještine nadopuna računalu, vaša će plaća i izgledi na tržištu rada vjerojatno biti pozitivni. Ako vaše vještine ne nadopunjuju računalo, možda biste trebali riješiti ovu neusklađenost. Sve više i više ljudi počinje padati na jednu ili drugu stranu podjele”, napisao je ekonomist.
U to vrijeme nije pisao o generativnim AI modelima, već o iPhoneu i internetu. Ali generativni AI modeli proširuju isti trend. Što su ljudi bolje pripremljeni za korištenje AI modela u svakodnevnom životu, to će imati veću prednost u gospodarstvu, a oni koji znaju upravljati inteligencijom bit će nagrađeni.
Shipper zaključuje da će na našem društvu kao cjelini biti da osigura da s nevjerojatnim novim alatima koji su nam na raspolaganju, ostatak gospodarstva dovedemo na pravi put. (Fotografija: Dreamstime.com)
