Ako vas se osim slike i priče dojmio i zvuk iz “Dine 2”, morate znati da je u timu koji se pobrinuo za ovaj bitan dio filma bio i Rumunj George Vlad. Njegova je uloga bila dati glas pustinji na Arrakisu.
George Vlad snimio je zvukove pustinje za Dune 2Foto: Osobna arhiva
“Dina 2” proglašena je najboljom znanstvenom fantastikom godine, “film kao nijedan drugi blockbuster”, filmsko remek-djelo. Oni koji su ga išli gledati u kinima bili su impresionirani, ne samo onim što su vidjeli, već i onim što su čuli, glazbom i zvukom.
Ali malo tko zna da je u timu “Dine 2” bio i Rumunj, čija je uloga bila dati “glas” pustinji na Arrakisu.
George Vlad putuje po cijelom svijetu kako bi snimao zvukove prirode, a za “Dinu 2” organizirao je ekspediciju u Saharu. U prošlosti je sudjelovao i u BBC-jevom dokumentarcu Planet Earth 3, au Hollywoodu je uključen u barem još jedan veliki filmski projekt koji će biti dovršen ove godine.
Njegovi Instagram računi i YouTube cijene ih oni koji su strastveni prema prirodi i putovanjima.
HotNews.ro razgovarao je s Georgeom Vladom kako bi nam ispričao više o iskustvu na “Dune 2”, ali i o tome što točno znači snimati zvukove prirode i kako to učiniti na najvišoj razini.
“Bio je san sudjelovati u jednoj od serija koje je predstavio David Attenborough”
Što vas je potaknulo da postanete tonac i odakle vaša strast prema snimanju zvukova iz prirode?
George Vlad: Bio sam jako zainteresiran, čak i opsjednut zvukovima cijeli život. Odrastao sam na selu s bakom i djedom u selu u Moldaviji i od njih sam naučio poštovati prirodu.
Pristup divljini i sloboda istraživanja brda, šuma, planina itd. duboko su me obilježili odmalena. Rado se sjećam kako sam sjedio u vrtu i slušao vrane, djetliće, mišare i druge životinje.
Kao tinejdžer postao sam strastven prema elektroničkoj glazbi i sam sam naučio kako proizvoditi zvukove pomoću računala i softvera.
Godine 2010., nakon nekoliko godina rada na gradilištima u Italiji, Francuskoj i Belgiji, uspio sam skupiti dovoljno novca za izgradnju malog studija i počeo sam raditi kao slobodni dizajner zvuka u Iasiju.
2013. pozvana sam na studij dizajna zvuka u Edinburgh, paralelno s slobodnim radom. Nedugo nakon toga shvatio sam da me posao i učenje drže u studiju 100 sati tjedno sve dok nisam doživio slom stresa. Kako bih se oporavila, odlučila sam se vratiti prirodi, planinariti, u divljini i obratiti više pažnje na signale koje tijelo šalje.
Počeo sam ići na mala putovanja po Europi svakih nekoliko mjeseci. Odatle sam napredovao do ambicioznijih ekspedicija u Africi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. Prošle sam godine, primjerice, bio u Sjedinjenim Državama, Čileu, Rumunjskoj, Alžiru, Keniji, Singapuru, Indoneziji, Zambiji, Bocvani i Zimbabveu. Imam još veće planove za budućnost.
Budući da sam ljubitelj prirode, mislim da je bilo ostvarenje sna biti dio tima za ‘Planet Zemlju 3’ koji predstavlja i pripovijeda Sir David Attenborough. Kako se to dogodilo?
Doista je bio san sudjelovati u jednoj od serija Davida Attenborougha. Prošle godine primio sam e-poruku od montažera zvuka koji je radio na šumskoj epizodi “Planeta Zemlje 3”. Preslušavao je snimke na mom YouTube kanalu i pitao me hoću li ih licencirati jer nemaju dovoljno snimaka s terena. Naravno da sam bio vrlo sretan što sam dao doprinos i nastavit ćemo surađivati na drugim projektima.
“U pustinji pijesak dopire i do najbolje zaštićenih mjesta, a oprema je ranjiva”
“Dinu 2” već nazivaju “najboljom znanstvenom fantastikom godine”, remek-djelom, a mnogi koji su je vidjeli ostali su impresionirani zvukom. Reci nam kako si postao dio zvučnog tima za ‘Dinu 2’?
Prošle godine, kada sam pripremao vjenčanje, kontaktirao me je Dave Whiteheaddizajnerica zvuka i nadzorna montažerka koja me inspirirala otkad sam počela raditi na tom polju.
U mailu mi je rekao da radi na cool projektu čija se radnja odvija u pustinji, a znao je da sam bio na ekspedicijama u Danakilu, Namibu, Kalahariju, Omanu, Atacami itd. Nisam imao puno vremena, ali kad sam čuo na kojem projektu radi nisam mogao odbiti ponudu. Nekoliko mjeseci kasnije bio sam na ekspediciji u Alžiru, na granici s Libijom i Nigerom.
Kakvo je bilo iskustvo rada na tako složenom projektu poput “Dine 2”?
Bilo je to ostvarenje sna, bez pretjerivanja. Dave Whitehead i Richard King na vrhuncu su svoje karijere i radili su na filmovima uz koje su odrasle generacije – a Richard King ima četiri Oscara za zvuk!
Usporedbe radi, bio je to tek moj drugi holivudski projekt i lako je vidjeti zašto sam se osjećao kao varalica. U početku sam bio malo nesiguran, ali nakon nekoliko razgovora s njima sam se oporavio i fokusirao na posao.
Nije bilo lako organizirati ekspediciju u Alžir, ali naviknut na birokraciju u Rumunjskoj i drugim afričkim zemljama, konačno sam uspio dobiti vizu i ući u zemlju.
U Sahari sam radio s Tuarezima koji su mi pomogli pronaći savršene lokacije za snimanje i preživjeti u pustinji. Komunikacija je bila malo otežana, jer je moj francuski malo slab, a oni nisu govorili engleski.
Koji su bili glavni izazovi s kojima ste se susreli u procesu snimanja i miksanja zvuka za film?
Na velikom projektu kao što je “Dune”, zvučni tim je velik i svatko je specijaliziran za svoju ulogu. Radio sam samo snimke efekata, pa o miksanju ne mogu ništa reći.
U pustinji je bilo teško raditi, jer je tijekom dana temperatura dosezala 45 stupnjeva. Morao sam puno raditi ujutro prije izlaska sunca, pa bih ustajao oko 3-4 sata i radio po mraku sa svjetiljkom.
Na ovaj način sam se uspio riješiti i mušica koje su bile pravi problem, pogotovo pri pokušaju snimanja zvukova koraka, pokreta u pijesku i sl. Kako se nisam tuširao više od tjedan dana, odmah su me pronašli bez problema.
Za ambijentalne zvukove poput vjetra i tišine u pustinji bilo je lakše. Puno mi je pomoglo to što imam iskustva s dugim snimanjima.
Možete li podijeliti neke specifične tajne ili tehnike koje ste koristili za stvaranje impresivnih zvučnih efekata u “Dune 2”?
Jedini kompliciraniji tehnički aspekt bio je zaštititi mikrofone i opremu od pijeska. U pustinji pijesak ulazi čak iu najzaštićenija mjesta, a oprema je ranjiva.
Imao sam problema prije mnogo godina u Namibiji i naučio sam lekciju. Ovaj put sam uzeo mnogo suhih vrećica i vjetrobranskih sustava za mikrofone i nisam imao nikakvih problema. Inače sam se morao oslanjati na iskustvo i provoditi puno vremena slušajući zvukove pustinje.
Postoji li određena scena u “Dune 2” koja je posebno izazvala vaše vještine i kreativnost sa zvukom?
Najteže je bilo zabilježiti vjetar na otvorenim područjima u blizini litica i planina. Sam vjetar ne proizvodi zvukove, samo kada je u interakciji s objektima i oblicima reljefa. Većinu vremena zvuk je vrlo osjetljiv i težak za snimanje, pogotovo jer energija vjetra može vrlo lako izobličiti mikrofone.
Mnogo je takvih stjenovitih područja u planinama Tassili N’Ajjer, s kanjonima i špiljama, pa sam nakon mnogo dana istraživanja mogao odabrati pravu perspektivu.
Općenito je bilo lakše raditi na Duneu nego na drugim projektima, poput “Mufasa The Lion King” (ne – Disneyev film čija će premijera biti prikazana u prosincu) ili “Horizon Forbidden West” (ne – video igra). Pustinju je lakše snimiti nego neke životinje ili kišu u džungli, na primjer.
FOTO: Osobna arhiva / George Vlad
Kako surađujete s redateljem i produkcijskim timom kako biste osigurali da se njihova umjetnička vizija pravilno odražava u zvuku filma?
To je bio Daveov i Richardov posao. Iz razgovora s njima nekako sam shvatio što Denis Villeneuve želi – vrlo realističan i uvjerljiv zvuk, tako da gledatelji percipiraju film kao da je dokumentarna ekipa na Arrakisu.
Koje ste specifične tehnologije ili opremu koristili za postizanje zvuka u “Dune 2”?
Koristili smo snimače Sound Devices Mixpre II i Zoom F6, mikrofone Sennheiser MKH8020 i Schoeps MK2, štitnike za vjetar Rycote i uši George Vlad.
Što mislite kako zvuk pridonosi cjelokupnom iskustvu gledatelja i emocionalnom utjecaju filma, posebno u tako velikoj produkciji kao što je “Dina 2”?
Doprinos zvuka svakom medijskom projektu je ogroman, od ambijentalnih snimaka i efekata do glasova i glazbe. Ako slika priča priču, zvuk dodaje emocije. Ovo još više vrijedi za projekt ove veličine, koji će milijuni ljudi gledati i analizirati kadar po kadar i sekundu po sekundu.
Za mene je najvažniji aspekt bio da publika vjeruje da je ono što vide na ekranu stvarno i da se prenese u svemir Dune.
Koje ste lekcije naučili iz iskustva rada na “Dune 2” i kako će one utjecati na vaš budući rad?
Mislim da je najvažnija stvar koju sam naučio radeći na Dune 2 da se naporan rad i strast prepoznaju i na kraju nagrađuju. Prije 15 godina, kada sam počeo raditi na terenu, bio sam jako sretan što mi je netko bio spreman platiti da radim ono što najviše volim, bez obzira na projekt.
Nikada nisam sumnjao da je to karijera koju želim, a zbog profesije sam se mnogo žrtvovao. Nikada nisam prestao učiti i eksperimentirati te sam napravio mnogo malih koraka koji su na kraju rezultirali puno većim postignućima.
“Nažalost, u Rumunjskoj nema puno mjesta gdje možete naučiti montažu zvuka ili dizajn zvuka”
FOTO: George Vlad/ Osobna arhiva
Zašto rumunjski filmovi imaju tako loš zvuk?
Rumunjske filmove baš ne gledam i ne znam kakvi su što se tiče zvuka. Nažalost, u Rumunjskoj nema mnogo mjesta gdje možete naučiti montažu zvuka ili dizajn zvuka. Prije 15 godina postojala je samo jedna škola u Bukureštu, ali prema onome što sam tada vidio, više su se fokusirali na inženjering zvuka i elektronsku glazbu.
Mislim da moramo ohrabriti studente i mlade da krenu tim putem kreiranjem kolegija na fakultetima i zapošljavanjem nastavnika s ozbiljnim iskustvom u tom području.
Pravi je užitak gledati vašu Instagram stranicu i slušati zvukove koje ste objavili na svojoj YouTube stranici. Koje je bilo najegzotičnije ili najteže mjesto na koje ste putovali kako biste snimili zvukove prirode? I kako birate što ćete snimati, po kojim kriterijima?
Hvala vam! Teža mjesta su općenito ekvatorijalne šume. U Gabonu me napao mužjak gorile, na Borneu me jurio orangutan, na Sumatri sam dobio crijevne crve i neke gljivice na koži, i lista je duga.
Napor potreban da se pronađu dobra mjesta za snimanje je golem. Na kraju, ali ne i najmanje važno, takva ekspedicija puno košta i često moram angažirati mnogo ljudi da mi pomognu.
Ali sve je to dio posla i ne mogu se žaliti. Obično imam popis od 20-30 mjesta na koja želim ići, au svakom trenutku planiram tri do četiri ekspedicije. Kao kriterij, uglavnom želim biti podalje od zvukova koje uzrokuje čovjek – promet, avioni, industrija itd.
