Finska je dospjela u tešku nevolju kada je Petteri Orpon (Desno) desna vlada gura svoje reforme tržišta rada, a sindikalni pokret žustrim političkim štrajkovima pokušava dovesti vladu za pregovarački stol.
Štrajkovi su zamrznuli teretni promet u lukama i na prugama, a nekoliko je tvornica moralo smanjiti proizvodnju.
Čelnici oporbenih stranaka s kojima je razgovarao STT upozoravaju da veliki spor na tržištu rada može dovesti do dugoročne nestabilnosti i erozije povjerenja.
Predsjednik najveće oporbene stranke SDP Antti Lindtman u najgorem slučaju predstoji “višegodišnji armagedon” čije je posljedice još teško procijeniti.
“Bojim se da će poticanjem konfrontacije finsko tržište rada biti gurnuto u gotovo trajnu nestabilnost, gdje će sjeme spora biti toliko veliko za buduće krugove kolektivnih ugovora da će imati utjecaja dugo vremena, “ kaže Lindtman.
Njegovo po njemu je jasno da je nakon Orpove vlade potreban veliki sanacijski pokret. Prema Lindtmanu, što to zapravo znači moći će se procijeniti tek kasnije.
Prije toga moramo vidjeti koliko će kaosa ovo stvoriti u nadolazećim godinama.
Finsko tržište rada tradicionalno se oslanjalo na tripartitnu suradnju, gdje središnje organizacije na strani zaposlenika i poslodavaca i vlada zemlje zajedno rade na dogovoru o značajnim reformama.
““Da, Vlada ima pravo postaviti ciljnu razinu za npr. zapošljavanje, a ako organizacije tržišta rada ne mogu pronaći zajedničko rješenje, onda Vlada ima obvezu djelovati.”
Sada pokret Ay smatra da nije bio u stanju istinski pregovarati o vladinim reformama tržišta rada. Prema pokretu Ay, reforme bi uvelike oslabile položaj nadničara.
Vlada je osnovala tripartitne radne skupine za pripremu reformi, ali iako se pokret Aj protivio reformama u radnim skupinama, Vlada je postupila kako je htjela.
Onih političkih štrajkovi do sada nisu natjerali vladu na kompromis oko svojih zakonskih projekata, čiji je cilj ograničiti pravo na štrajk i povećati lokalno pregovaranje. Premijer Orpo rekao je da štrajkovi ne mogu utjecati na osnovnu liniju vlade.
Finska konfederacija gospodarstva i industrije EK, s druge strane, negira da je stranka u sporu oko tržišta rada i kaže da vlada ne bi trebala popustiti pred štrajkovima.
Prema Lindtmanu iz SDP-a, budućnost finskog sustava tržišta rada i tripartitne baze veliko je mjesto za razmišljanje.
“Sada su se na horizontu nagomilali tako tamni oblaci da je teško vidjeti što je od ovoga ostalo i kakav će biti zaključak nakon toga”, kaže Lindtman.
Centar predsjednik Annika Saarikko navodi da je provođenje reformi bez velikog štrajkaškog vala i oštre konfrontacije naravno uvijek bolji način. Prema njegovim riječima, centar teži načinu rada u kojem se pitanja mogu tripartitno dogovarati.
„Ali baš kao npr (Juha) Sipilän je učinjeno tijekom mandata (središnje) države, tako da da, Vlada ima pravo odrediti ciljnu razinu zapošljavanja, na primjer, a ako organizacije tržišta rada ne mogu pronaći zajedničko rješenje, onda Vlada ima obvezu djelovati”, kaže Saarikko.
Tijekom Sipiläova mandata 2016. sklopljen je sporazum o konkurentnosti (kiky) kojim je, među ostalim, produženo radno vrijeme bez posebne naknade. Cilj je bio poboljšati konkurentnost Finske i stvoriti radna mjesta.
Lijevi savez predsjednik Lee Andersson raskida kiky ugovor, na primjer, jer je strana zaposlenika ostvarila značajne protuprihode u Finskoj.
“Mislim da finski sindikati sudjeluju u ovakvim sporazumima o plaćama pokazuje izuzetnu spremnost na kompromis od strane finskih sindikata.”
Po Anderssonovom mišljenju, središnje organizacije zaposlenika i poslodavaca trebale bi se dogovoriti o značajnim reformama tržišta rada.
Tada će rješenja vjerojatno biti održivija, jer se traži ravnoteža između strana.
Anderssonova Što se tiče pitanja funkcionalnosti trostruke osnovice, u pozadini su i politike poslodavca prethodnih godina. Poziva se na činjenicu da se EK odrekao središnjih organizacijskih sporazuma, a osim toga, organizacija poslodavaca Metsäteollisuus povukla se iz nacionalnog kolektivnog ugovora.
Prema Anderssonovim riječima, promjene koje su se dogodile u posljednjih deset godina dovode do visoko decentraliziranog i nestabilnog sustava tržišta rada u Finskoj, što također povećava nejednakost među zaposlenicima.
““Ako ste htjeli dogovoriti ovo, onda bi se ovo moglo dogovoriti u roku od jednog dana.”
Predsjednik parlamentarne skupine Zelenih Atte Harjanne kaže da, iako parlament u konačnici donosi zakone, vrijedi donositi zakone koji uživaju što veće povjerenje i podršku u društvu.
Prema Harjanteu, bilo bi dobro razmišljati o politici koja čuva finsku konkurentnost, ali i održava ravnotežu ravnomjerne raspodjele plodova gospodarstva.
“Ne vjerujem u tu vrstu zakonodavstva gdje obje strane na tržištu rada imaju pravo veta. Ali to ne znači da ne možete pronaći uravnotežene subjekte koje treba reformirati.”
U nastajanju Prema Saariku, postojeći spor na tržištu rada može dovesti do raspada zakladničkog kapitala, čija se cijena ne može niti definirati.
“Čini se da je ovo vrlo sporna situacija tijekom cijele izborne sezone”, kaže Saarikko.
“Također se bojim rizika da će ovo povećati pritisak na ljevicu da postane grupa koja kaže da je cilj sljedećih parlamentarnih izbora poništiti i promijeniti te stvari, a onda će Finska ići oko kruga.”
Prema Saariku, centar podržava mnoge reforme koje potiče Orpova vlada, ali je zabrinut zbog metode pregovora.
Harjanne kaže da što dulje trenutni spor bude trajao, to će dovesti do većeg nepovjerenja na tržištu rada između različitih strana. Prema njegovim riječima, povjerenje doista čini da sve ide glatko, pa tako i u gospodarstvu.
“Brisanje tog (povjerenja) sve nam otežava.”
Lindtmanova smatra da bi premijer Orpon trebao prihvatiti pregovaračku ponudu koju je prošlog tjedna objavio SAK, a koja je, prema Lindtmanovim riječima, sadržavala značajne protumjere.
“Ako ste htjeli to dogovoriti, onda bi se to moglo dogovoriti u roku od jednog dana. Ali ako je vlada od ovoga napravila pitanje prestiža za sebe, onda smo nažalost u vrlo teškoj situaciji.”
Saarikko bi rekao premijeru da je ponekad najbolji neprijatelj dobrog.
“Ne biste se trebali usredotočiti na razmišljanje o tome tko će izgubiti ugled, nego na to kako će se ova situacija pokrenuti, jer kada postane dublja, njezini su učinci stvarno dalekosežni.”
