Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je predsjednik Queens’ Collegea u Cambridgeu i savjetnik Allianza i Gramercyja
Čini se da se stručnjaci za nacionalnu sigurnost i trgovci na financijskim tržištima ne slažu oko toga što će uslijediti nakon nedavne eskalacije napetosti između Irana i Izraela. Pitanje tko će biti u pravu imat će značajne posljedice ne samo za ionako nestabilan Bliski istok, već i za dobrobit globalnog gospodarstva i stabilnost njegova financijskog sustava.
Pojam “novog” često se pojavljuje u kampu za nacionalnu sigurnost u karakterizaciji onoga što se dogodilo nakon izraelskog napada na iranski konzulat u Siriji početkom ovog mjeseca.
Konkretno, obje strane su prešle više linija. Po prvi put u povijesti, dvije su zemlje napale jedna drugu izravno, a ne korištenjem posrednika i meta u trećim zemljama. Iran je usmjerio nekoć nezamislivo velik broj projektila i bespilotnih letjelica na Izrael, odgovarajući na izraelski napad u Damasku u kojem je ubijeno nekoliko iranskih visokih dužnosnika. Izraelska odmazda u petak uslijedila je nakon izričitog upozorenja iranskog ministra vanjskih poslova da će odmah reagirati ako bude izravno napadnuta.
Unatoč svemu tome, reakcija tržišta bila je relativno pitoma i suzdržana. Umjesto da procijene tržišne implikacije dugotrajne eskalacije geopolitičkih prijetnji i rizika od znatno viših cijena nafte na dulje vrijeme, trgovci su brzo izblijedili početne poteze u cijenama mnogih sredstava.
To uključuje naftu, daleko najosjetljiviju međunarodnu cijenu, koja je danas znatno ispod razine na kojoj je bila zatvorena prije nego što je Iran prvi put uzvratio na napad na izraelski konzulat. Ove cijene također nisu uspjele održati svoj početni odgovor Izraela.
Ovaj kontrast u stajalištima tržišta i stručnjaka mogao bi imati posljedice daleko izvan regionalne stabilnosti. Izravno se odnosi na četiri teme koje je MMF ovaj tjedan identificirao kao važne za globalno ekonomsko blagostanje i financijsku stabilnost: nedovoljan rast, ljepljiva inflacija, nedostatak fleksibilnosti politike i pritisci povezani s većim međunarodnim razlikama u ekonomskim ishodima i postavljanju politike.
Iako je globalno gospodarstvo sposobno podnijeti prolazne udare, već je previše krhko da bi podnijelo veliki novi gospodarski šok. Konkretno, daljnji krug vojne eskalacije između Irana i Izraela potkopao bi ionako nizak i krhki globalni rast, pogurao inflaciju roba u vrijeme kada je inflacija usluga još uvijek previsoka i nametnuo zahtjeve fiskalnim i monetarnim vlastima koje su već potrošile mnogo fleksibilnosti svoje politike i imaju ograničen operativni prostor.
U međuvremenu, distribucija ovog stagflacijskog šoka pojačala bi ekonomske i financijske razlike koje već stvaraju određeni pritisak na globalni poredak.
Prvo, dva potencijalna pokretača globalnog rasta – već opterećena kineska i europska gospodarstva – bila bi relativno teško pogođena s obzirom na njihovu veliku ovisnost o uvezenoj energiji.
Drugo, inflacija u SAD-u bi se pokazala još tvrdokornijom u vrijeme kada je napredak u smanjenju cjenovnih pritisaka već razočarao ove godine, djelujući tako kao veća proturječnost ranim smanjenjima stopa od strane Federalnih rezervi.
Treće, snažan bi dolar dobio daljnji poticaj aprecijacije, potkopavajući trgovinu i financijsko posredovanje.
I konačno, s pogoršanjem ekonomske i geopolitičke situacije, premije rizika bi se povećale. To bi dovelo do viših troškova posudbe nego što bi inače moglo biti.
Takva razmatranja poprimaju veću hitnost kada se uzme u obzir ono što se nije dogodilo u najnovijem sukobu između Irana i Izraela.
Bilo planirano ili drugačije, nijedna strana nije nanijela značajnu ljudsku i fizičku štetu drugoj. Također, Iran nije materijalno rasporedio svoje regionalne zastupnike u onome što bi lako moglo biti opsežniji napad na Izrael. U međuvremenu, Izrael u svom odgovoru nije krenuo na iranske nuklearne lokacije. Također nije podlegla pritisku svojih najbližih saveznika, ponajprije SAD-a i UK-a, za većim stupnjem suzdržanosti i deeskalacije.
Sve ovo ukazuje na značajan pomak u dinamici između ove dvije zemlje. Što je najvažnije, to se promijenilo iz relativno stabilne neravnoteže, u kojoj se svaka strana suzdržavala od izravnih napada, u nepredvidljiviju i nestabilniju neravnotežu u kojoj su postavljeni opasni presedani a svaka strana ima više razloga za daljnju eskalaciju napetosti.
Kad uspoređujem reakciju tržišta sa stajalištima većine stručnjaka za nacionalnu sigurnost, prisjećam se priče o žabi u kipućoj vodi.
Nema sumnje da je posljednja runda iransko-izraelskih neprijateljstava prešla mnoge granice i trajno podigla geopolitičku temperaturu u regiji. Ipak, čini se da tržišta to žele zanemariti, tješeći se činjenicom da tek trebamo dosegnuti točku vrenja značajnih ljudskih žrtava i fizičke štete u ovim rundama odmazde — točku koja bi uzrokovala značajne ekonomske i financijske poremećaje. S obzirom na to da je ovo regija koja je osjetljiva na pogreške u prosudbi, nedovoljno razumijevanje protivnika i nesreće u provedbi, to bi se moglo pokazati kao previše samozadovoljna reakcija.
